REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1028/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Klaić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-2/2019- 2 od 18. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-65/16-100 od 8. studenoga 2018., u sjednici održanoj 24. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-2/2019-2 od 18. svibnja 2020. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-65/16-100 od 8. studenoga 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 73.775,51 kn/ 9.791,69 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i po stopi preciznije navedenim u točki izreke, počevši od 1. siječnja 2008. do isplate, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženici platiti tužitelju i trošak parničnog postupka od 34.247,50 kn / 4.545,42 Eur-a.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvog stupanja.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2483/2020-2 od 3. veljače 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Može li se djelatnoj vojnoj osobi vrijeme odmora (8 sati) prilikom rada na višednevnoj straži i dežurstvu, kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada, prilikom izračuna razlike neisplaćene plaće vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložila je da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, na način da odbije zahtjev tužitelja i obveže tužitelja da joj nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno da ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za neisplaćene dodatke na plaću za prekovremeni rad odrađen na stražama, dežurstvima i terenima te rad subotom, nedjeljom, državnim blagdanima i praznicima u razdoblju od 1. rujna 2007. do 30. rujna 2009. vezano za dnevni odmor (8 sati) prilikom rada na višednevnoj straži i dežurstvu, kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno treba li tužitelju prilikom rada na višednevnoj straži i dežurstvu, kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada, dnevni odmor (8 sati) tretirati i obračunati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta.
9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj između ostalog obavljao i stražarsko osiguranje koja je trajalo 7 dana u kontinuitetu, dežurstva koja su trajala 24 sata, da je radio subotama, nedjeljama i na terenu, a da tužitelju nije obračunat sav rad kod tuženika te su vezano za obračun 24 satnog dežurstva, nakon 8 sati redovnog radnog vremena i 8 sati prekovremenog radnog vremena, u odnosu na pitanje obračuna dnevnog odmora od 4 ili 8 sati, i dilemu hoće li se to vrijeme računati u odmor ili će se ti sati računati kao radni sati, nižestupanjski sudovi iznijeli dvije varijante obračuna.
10. Prema prvoj varijanti na stražarskom osiguranju od ponedjeljka do petka u trajanju od 20 sati (8 redovnih sati rada + 12 prekovremenih sati rada + 4 sata odmora), subotom i nedjeljom u trajanju od 20 sati (20 prekovremenih sati rada + 4 sata odmora), na dežurstvu od ponedjeljka do petka u trajanju od 24 sata (8 redovnih sati rada + 16 prekovremenih sati rada), subotom i nedjeljom u trajanju od 24 sata (24 prekovremena sata rada), a na terenu od ponedjeljka do nedjelje u trajanju od 16 sati (8 sati redovno + 8 sati prekovremeno + 8 sati odmora).
10.1. Prema drugoj varijanti na stražarskom osiguranju od ponedjeljka do petka u trajanju od 24 sata (8 redovnih sati rada + 8 prekovremenih sati rada + 8 sati rada kroz pasivno dežurstvo - pripravnost za rad), subotom i nedjeljom u trajanju od 24 sata (16 prekovremenih sati rada + 8 sati rada kroz pasivno dežurstvo - pripravnost za rad), na dežurstvu od ponedjeljka do petka u trajanju od 24 sata (8 redovnih sati rada + 16 prekovremenih sati rada), subotom i nedjeljom u trajanju od 24 sata (24 prekovremena sata rada), a na terenu od ponedjeljka do nedjelje u trajanju od 16 sati (8 sati redovno + 8 sati prekovremeno + 8 sati odmora).
11. Nižestupanjski sudovi su prihvatili 2. varijantu obračuna iz vještačkog nalaza i temeljem čl. 97. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine", broj 33/02 i 76/07) u svezi čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 3/02) i čl. 199 Zakona o radu, zaključili da u utuženom razdoblju od 1. rujna 2007. do 30. rujna 2009. tužitelju za neisplaćene dodatke na plaću za prekovremeni rad odrađen na stražama, dežurstvima i terenima te rad subotom, nedjeljom, državnim blagdanima i praznicima jer se višednevno stražarsko osiguranje računa na način da se tužitelju za razdoblje od ponedjeljka do petka vrednuje 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenih sati rada te 8 sati rada kroz pasivno dežurstvo, a za vikend 16 prekovremenih sati rada plus 8 sati rada kroz pasivno dežurstvo, pripada bruto iznos od 73.775,51 kn.
11.1. Dakle, nižestupanjski sudovi su prihvatili drugu varijantu obračuna, u kojoj se vrijeme odmora djelatne vojne osobe prilikom obavljanja onih radnih zadaća koje zahtijevaju 24 satni boravak vojne osobe na radnom mjestu (višednevne straže, dežurstva) obračunava kao tzv. pasivno dežurstvo. Sve to stoga što je tužitelj tijekom obavljanja tih zadaća morao biti na radnom mjestu kroz razdoblje od 24 sata, iako nije tijekom svih 24 sata obavljao svoje radne zadatke.
12. Tuženica ističe da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka jer je pogrešno protumačio zauzeta stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, obračunavši 8 sati odmora po satnici pasivnog dežurstva, odnosno da je u neradne dane (vikende i blagdane) obračun trebao biti izvršen na način da se 8 sati odmora dnevno ne uračunava niti po satnici prekovremenog rada, niti redovnog rada, niti kao pasivno dežurstvo.
13. Međutim nižestupanjski sudovi su zaključili da nije životno i logično da je tužitelj obavljao 7-dnevno stražarsko osiguranje cijelo vrijeme bez prestanka i bez odmora već je upravo životno da je svaki dan imao 8 sati za odmor - pasivno dežurstvo. Isto tako rad na dežurstvu ukoliko bi bilo odrađeno tijekom tjedna tj. od ponedjeljka do petka tada tužitelju pripada pravo na naknadu 8 redovnih sati rada i 16 prekovremenih sati rada, a ako bi dežurstvo bilo subotom i nedjeljom tada tužitelju pripada 24 prekovremena sata rada. To stoga što je dežurstvo bilo organizirano u trajanju od 24 sata i tokom cijelog tog trajanja tužitelj je na efektivnom radu bez mogućnosti odmora. Konačno je i teren tužitelju vrednovan na način da od ponedjeljka do nedjelje traje 16 sati od čega je 8 sati redovno plus 8 sati prekovremeno plus 8 sati odmora.
14. Pobijana presuda je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP-a, ispitana samo u dijelu kojom se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je revizija podnesena.
14.1. Izneseno materijalnopravno stajalište koje je sud zauzeo u pobijanoj drugostupanjskoj presudi odstupa od prakse revizijskog suda, jer se o navedenom pitanju revizijski sud izjasnio u više odluka, pa tako i u odluci Rev-3214/2019-2 od 22. listopada 2019., Revr-133/2015-2 od 3. siječnja 2017, Revr-753/2009 od 17. studenoga 2009., Rev-3214/2019-2 od 22. listopada 2019., Revr-215/2015-2 od 15. veljače 2017., Revr-1136/2016-2 od 29. ožujka 2017., Revr-1019/2016-2 od 20. srpnja 2016., Revr-934/14 od 25. siječnja 2017., Revr-1119/13-2 od 21. rujna 2016. i dr. u kojima je izneseno pravno shvaćanje prema kojem:
"u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) - životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor - i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno, u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se, (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta), smatrati prekovremenim radom tužitelja - jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata.
Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci posl. br. Revr-753/09 od 17. studenoga 2009."
15. Iz navedenog proizlazi da su sudovi nižeg stupnja zanemarili pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u prethodno navedenim odlukama revizijskog suda.
16. Stoga prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz KU može se ostvarivati samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada djelatnik nije stvarno izvršavao radne zadatke.
17. Sud u pobijanoj odluci ne obrazlaže iz kojeg razloga prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda te zašto u rad na višednevnoj straži i dežurstvu uračunava i vrijeme odmora, odnosno nalaže isplatu za tzv. pasivno dežurstvo, dok se za terenski rad u istom razdoblju primjenjuje obračun iz kojega je izuzeto 8 sati odmora.
18. U pobijanoj presudi, uz navedeno, sud pogrešno navodi da tuženica nije tijekom postupka isticala da je potrebno oduzeti 8 sati odmora od utvrđenog prekovremenog rada ako se radi o višednevnoj službi, odnosno da je tuženica tek u žalbi istaknula da se radilo o višednevnoj straži i dežurstvu, kada iz dokumentacije koju je tuženica dostavila u spis, evidencije rada, a i utvrđenja vještaka proizlazi da je tužitelj bio angažiran upravo na višednevnim zadaćama tijekom kojih nije mogao napuštati mjesto rada, a tijekom vremena provedenog na ovim zadaćama se i odmarao. Dakle, nije bilo nikakve osnove za obračun u kojem se ne uzima u obzir stav Vrhovnog suda izražen u istovrsnim predmetima.
19. S obzirom na pravno shvaćanje izraženo u citiranim odlukama sudovi nižeg stupnja odlučujući u ovoj pravnoj stvari, imali su suprotno pravno shvaćanje od revizijskog suda i pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta, zbog čega je i daljnje činjenično stanje, vezano za vrijeme za koje tužitelju pripada pravo na isplatu odrađenih prekovremenih sati, ostalo za sada nepotpuno utvrđeno. Zato je valjalo na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti obje presude suda nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
21. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 24. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
