REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4164/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica Š. M., dipl. pravnica, protiv tuženika M. C., A., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2063/2022-2 od 20. travnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-1031/2021- 17 od 27. listopada 2022., u sjednici održanoj 24. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu četiri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3.1. Pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP.

3.2. Pitanja kojima tužitelj problematizira treba li pri odlučivanju o prigovoru zastare u primjeni članka 231. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 79/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) u obzir uzeti rok zastare kaznenoga progona „za najblaže ili najteže kazneno djelo“, pri čemu tužitelj sugerira da to treba biti „najteže“ kazneno djelo“, u ovome slučaju ono iz članka 113. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22), nisu važna za odluku u sporu, jer je drugostupanjski sud u predmetnoj presudi i uzeo u obzir navedeno kazneno djelo. Druga je pak stvar je li pravilno utvrdio da zastara kaznenoga progona za to djelo nastupa „protekom 6 godina“, što tužitelj pitanjima ne problematizira.

3.3. Pitanja kojima tužitelj problematizira treba li na njegovu predmetnu tražbinu primijeniti zastarni rok iz članka 225. ili pak iz članka 230. ZOO nisu važna pravna pitanja jer tužitelj u njima polazi od shvaćanja koje je suprotno shvaćanju ovoga suda izraženoga u više odluka (primjerice Rev 205/2023 od 17. listopada 2023.).

3.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

4. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 24. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.