REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2384/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića, predsjednika vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te dr. sc. Ante Perkušića, mr.sc. Igora Periše i Željka Šarića, članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. Š., OIB:..., iz Z., i II-tužitelja B. V., OIB:..., iz Z., zastupanih po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika L. K., OIB:..., B., zastupanog po punomoćniku L. V., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-66/2021-8 od 11. ožujka 2024., kojima su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-290/2020-21 od 27. listopada 2020., u sjednici održanoj 24. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
1. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-66/2021-8 od 11. ožujka 2024., se odbacuje u odnosu na postavljena pravna pitanja.
2. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv naprijed citirane drugostupanjske odluke temeljen na odredbi čl. 388. st. 2. ZPP-a.
3. Odbija se prijedlog tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-66/2021-8 od 11. ožujka 2024., kojima su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-290/2020-21 od 27. listopada 2020., uz tvrdnju da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno da o postavljenim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske a da praksa viših sudova nije jedinstvena,
2. U prijedlogu je postavio pravna pitanja, koja glase:
"1. Je li obračun troškova koji je između odvjetnika i zastupane stranke sastavljen isključivo u svrhu naplate troškova na teret treće strane (Republike Hrvatske) vjerodostojna isprava za naplatu potraživanja odvjetnika prema stranci.?
2. Teče li zastara naplate odvjetničke nagrade od dana kada je svaka pojedina radnja obavljena osobito u situaciji kada punomoćnik ne traži naplatu nagrade za zastupanje tijekom čitavog postupka, već tek po otkazu punomoći?
3. Uzima li se novčana vrijednost facultas alternative kao vrijednost predmeta spora, kao i postavljeni eventulani tužbeni zahtjevi, ili se vrijednost predmeta spora ocjenjuje po osnovnom tužbenom zahtjevu?"
3. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i zbog toga što smatra da mu je pogrešnom primjenom materijalnog prava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Predložio je da Vrhovni sud prihvati prijedlog za dopuštenje revizije i zauzme pravno shvaćanje u odnosu na navedena pravna pitanja.
5. U odgovoru na prijedlog tužitelji su osporili dopuštenost prijedloga, predložili su isti odbaciti, te su zatražili troškove sastava odgovora na prijedlog.
6. U odgovoru na prijedlog tužitelji osporavaju njegovu dopuštenost te predlažu odbaciti prijedlog i traže trošak sastava odgovora na navedeni prijedlog.
7. Prijedlog je nedopušten.
8. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da u odnosu na postavljena pitanja nisu izneseni razlozi njihove važnosti nego samo tuženik iznosi svoje pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima ocjenjujući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pogrešnim, a pri tome i ne tvrdi niti dokazuje da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti da shvaćanja nižestupanjskih sudova o tim pitanjima odstupaju od shvaćanja revizijskog suda, zbog čega bi trebalo ujednačavati sudsku praksu vezano za ta pitanja i pravilnost primjene materijalnog prava. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
8. 2. Dodatno, iz pobijanih odluka ne proizlazi da bi obračun troškova sačinjen između odvjetnika i zastupane stranke bio sastavljen isključivo u svrhu naplate troškova na teret treće strane, konkretno Republike Hrvatske, te ni iz tog razloga prvo pitanje nije važno.
9. Iz navedenih razloga je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog, kao nepotpun, nedopušten, zbog čega je o prijedlogu odlučeno na temelju čl. 389.a. st. 1. ZPP-a.
10. 1. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.). Revizijski sud je ocijenio da podnositelj prijedloga nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pojedino temeljno ljudsko pravo i to pravo na pošteno i pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
10. 2. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP- a, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje primarno vezana za donošenje presuda s precedantnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i prava na jednakost svih pred sudom. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bilo razlog za dopuštenje revizije.
10. 3. Tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da mu je ujedno povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, a koje je zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
10. 4. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije jer odluke nižestupanjskih sudova nisu nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, te je na temelju odredbe čl. 385.a. u svezi čl. 389.a st. 4., riješeno kao u izreci u točki 2. ovoga rješenja.
11. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog, jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 24. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Željko Pajalić, v.r.
