- 1 -              Revd 4072/2023-2

Broj: Revd 4072/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz R. S., Ž., …, OIB…, tužitelja P. L. iz R. S., Ž., …, OIB…, tužiteljice V. Č. iz R. S., Ž., …, OIB ... i tužiteljice M. Č. iz R. S., C., …, OIB…, svi zastupani po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., protiv tuženice M. L. iz Z., …, OIB … i tuženika R. L. iz P. B., …, OIB … (kao nasljednika ranije tuženice A. L. iz P. B., …, OIB…), oboje zastupani po punomoćnici Ž. M., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-391/2023-4 od 20. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-281/2015-344 od 19. studenoga 2021., u sjednici održanoj 12. prosinca 2023.,

r i j e š i o   j e :

I.              Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

II Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-391/2023-4 od 20. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj P-281/2015-344 od 19. studenoga 2021. u točki 2. izreke, dok je rješenjem istog suda ukinuta navedena presuda suda prvog stupnja u točki 1. i 3. izreke i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna, te su određeno izloženi razlozi (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 238/2019-4 od 3. prosinca 2019., Rev 1260/2014 od 14. veljače 2018., presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 490/2015-2 od 9. ožujka 2016., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1260/2014 od 4. veljače 2018., Rev 1317/1991 od 20. kolovoza 1991., rješenje Rev 2217/2000 od 16. srpnja 2020. te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3985/2012 od 22. veljače 2017., broj U-III/2494/2008 od 30. ožujka 2011. i U-III-1631/2015 od 13. svibnja 2015., te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1668/2016-3 od 26. rujna 2018.), zbog kojih tužitelji smatraju da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. U odnosu na prva tri postavljena pitanja valja reći da je ovaj sud ocijenio da nije riječ o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, revizijske odluke kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje tužitelji ukazuju u prijedlogu za dopuštenje revizije, ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti tim postavljenim pitanjima, budući da nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa se ne može raditi o nejedinstvenoj sudskoj praksi viših sudova, odnosno situaciji kada je drugostupanjska odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem ovog suda.

3.1. Niti četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer ne proizlazi iz razloga pobijane odluke. Ovim postavljenim pitanjima zapravo podnositelji revizije ukazuju na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanja sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.2. Sedmim, osmim i devetim postavljenim pitanjem predlagatelji izražavaju nezadovoljstvo pobijanom presudom polazeći pritom od tvrdnji koje su suprotne činjeničnim utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima i s tim u vezi kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava pokušavaju dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Međutim, takvo što ne opravdava intervenciju ovog sud u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. Pored navedenog ni odluke na koje se kao razlog važnosti ovih postavljenih pitanja predlagatelji pozivaju ne sadrže odgovor na postavljena pitanja pa ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u izreci.

5. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na djelotvoran pravni lijek i pravično suđenje.

5.1. Naime, u odnosu na djelotvorni pravni lijek (djelotvorno sredstvo) zajamčeno čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, valja reći da su tužitelji imali na raspolaganju sva pravna sredstva (tužbu, žalbu, prijedlog za dopuštenje revizije) kojima su se i koristili. Činjenica da nisu uspjeli u sporu na čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.

5.2. U odnosu na povredu prava na pravično suđenje ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja i svoje presude su detaljno obrazložili. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.

6. Slijedom navedenog u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 12. prosinca 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.