REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2713/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja MLADENA DRAGIČEVIĆA iz Zagreba, Palmotićeva 60, OIB 31891619917, kojeg zastupa punomoćnik Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv protustranke TAJANE LISIČAR iz Zagreba, Vale Vouka 11, OIB 04524723685, kojeg zastupa punomoćnik Damjan Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o., Zagreb, radi opoziva člana uprave, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-242/2023 od 14. svibnja 2024., 24. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba predlagatelja, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-242/2023 od 14. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-242/2023 od 14. svibnja 2024. odbijen je prijedlog predlagatelja od 6. prosinca 2023. za opoziv protustranke s položaja člana uprave trgovačkog društva Borboleta d.o.o. iz Zagreba, Veslačka ulica 6, OIB 96776797706 i naloženo predlagatelju da protustranci nadoknadi troškove postupka u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2024. do isplate u roku osam dana.
2. Protiv tog rješenja predlagatelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi najprije obrazlaže razloge zbog kojih je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje i zašto te razloge osporava, a potom ponavlja određene razloge zbog kojih je tražio opoziv člana uprave i dokaze koje je u prilog tome predložio, a o kojima prvostupanjski sud nije odlučivao ili nije pravilno odlučio ni naveo valjane razloge za odbijanje dokaznih prijedloga.
3. Tako žalitelj smatra da okolnost što u prijedlogu za opoziv jedinog člana uprave nije stavljen i zahtjev za imenovanje privremenog zastupnika društva ne može biti razlog za odbijanje prijedloga, jer to tako nije propisano člankom 424. stavkom 2. Zakona o trgovačkim društvima, a obrazloženje suda o tome je konfuzno i samo sebi kontradiktorno. Dalje, navodi kako je pogrešan zaključak suda da predlagatelj nije dokazao da protustranka nije vodila poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i da je zbog toga društvu nastala šteta, jer je u prilog tome predlagatelj predložio izvođenje više dokaza, ali ih sud nije proveo, dok predlagatelj nije bio dužan već u prijedlogu navesti visinu štete koju društvo trpi budući da njegov zahtjev nije usmjeren na naknadu štete. Smatra pogrešnim i zaključak suda da protustranka nije povrijedila svoju obvezu sazivanja skupštine društva zato što je predlagatelj mogao sam sazvati skupštinu i zato što se važne odluke mogu donositi i izvan skupštine društva. Ukazuje i na činjenicu da mu je protustranka omogućila uvid u traženu dokumentaciju tek kada je predlagatelj pokrenuo sudski postupak radi ostvarenja svog prava na obaviještenost, pa smatra pogrešnim i zaključak suda da protustranka uredno vodi poslovne knjige i udovoljava zahtjevima za obaviještenost. U vezi s tim ukazuje da je potpuno nejasno zašto prvostupanjski sud povezuje obvezu urednog vođenja poslovnih knjiga društva i prava na obaviještenost, jer član uprave može neuredno voditi poslovne knjige, a udovoljavati pravu na obaviještenost. Smatra neosnovanim i stajalište prvostupanjskog suda o tome da je na neke druge načine trebao osporavati financijske pokazatelje društva, jer to nije uvjet za pokretanje postupka za opoziv člana uprave i dodatno ističe kako mu sud nije ostavio rok od 15 dana, prije donošenja pobijanog rješenja, za očitovanje na čak dva podneska protustranke i time ga onemogućio u osporavanju navoda protustranke koje je kasnije uzeo kao istinite.
4. U dijelu žalbe kojim ponavlja razloge za opoziv protustranke tvrdi kako se prvostupanjski sud uopće nije osvrnuo na tvrdnje predlagatelja o povredi zabrane konkurencije ni izveo dokaze koje je predložio u prilog istinitosti tih tvrdnji, zatim da protustranka nije upisala u sudski registar činjenicu postojanja strane podružnice u Sloveniji i izdavala je fiktivne račune te strane podružnice spram društva Borboleta d.o.o., izdavala je i račune bez obračunavanja poreza na dodanu vrijednost, propustila sastaviti konsolidirana financijska izvješća kojima bi obuhvatila i povezano društvo Mediteran sedam d.o.o., davala zajmove koji nisu osigurani i nije sazvala redovnu skupštinu društva, a sve te razloge predlagatelj je dodatno obrazložio i predložio izvođenje dokaza, ali prvostupanjski sud te činjenice uopće nije uzeo u obzir, a kamoli objasnio zašto ih smatra neutemeljenim i zašto nije proveo nijedan dokazni prijedlog.
5. Odluku o troškovima pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da žalbeni sud preinači pobijano rješenje tako da prihvati prijedlog ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
6. U odgovoru na žalbu protustranka je navela da je rješenje osnovano i dovoljno obrazloženo, te da nisu povrijeđene ni odredbe izvanparničnog postupka ni odredbe parničnog postupka, dok su svi predlagateljevi žalbeni navodi, kao i oni izneseni ranije u postupku, potpuno paušalni i neosnovani. U prilog tome kazuje na obimnost obrazloženja pobijanog rješenja koje sadrži 43 točke na 19 stranica, što smo po sebi ukazuje na besmislenost žalbenih navoda o nedostatcima obrazloženja, te opširno obrazlaže svoje stajalište o tome da su neosnovane tvrdnje predlagatelja o postojanju opravdanog razloga za opoziv člana uprave društva Borboleta d.o.o. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
7. Žalba je osnovana.
8. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u vezi s člankom 40. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11- pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23) i članka 43 stavka 1. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
9. Predmet ovog izvanparničnog postupka je opoziv imenovanja protustranke za člana uprave društva Borboleta d.o.o. koja je ujedno i član društva s poslovnim udjelom od 90% temeljnog kapitala, dok je predlagatelj imatelj poslovnog udjela u tome društvu od 10% temeljnog kapitala. Predlagatelj je tvrdio da postoje važni razlozi za opoziv protustranke koji se u bitnom mogu svesti na povredu zabrane konkurencije, činjenje štete društvu nesavjesnim postupanjem u vođenju poslova društva glede naplate cijene za robu isporučenu povezanim društvima u inozemstvu, povreda obveze urednog vođenja poslovnih knjiga i povreda prava predlagatelja na obaviještenost o poslovima društva, povreda obveze sazivanja redovnih skupština društva te davanje zajmova bez potrebnog osiguranja. Protustranka se protivila tvrdnjama predlagatelja o postojanju važnih razloga za njen opoziv pozivajući se, prije svega, na podatke o uspješnom poslovanju društva koje se ogleda u ostvarivanju dobiti kao osnovnom cilju, svrsi i interesu društva, dok tvrdnje predlagatelja o razlozima za opoziv smatra paušalnim i nedokazanim.
10. Nakon što je u obrazloženju rješenja opširno naveo sve navode stranaka iznesene u prijedlogu, odgovoru na prijedlog i pisanim podnescima, bez odvajanja bitnih od nebitnih činjenica i bez ponavljanja onih koje su već prethodno bile navedene (prema članku 338. stavku 4. ZPP-a zahtjevi stranaka se u obrazloženju odluke iznose sumarno), prvostupanjski sud najprije obrazlaže zašto nije proveo raspravu u ovome predmetu i zašto nije izveo predložene dokaze. Međutim, to obrazloženje se svelo samo na pozivanje na odredbu članka 19. Zakona o izvanparničnom postupku i članka 40. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima, te ničim potkrijepljeno stajalište da je „činjenično stanje prema podnescima i ispravama stranaka dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o zahtjevu predlagatelja te da bi provođenje dokaznog postupka po prijedlozima stranaka, posebno prijedlozima predlagatelja za provođenje vještačenja doprinijelo dužini tijeka postupka i nastavnim troškovima po stranke“ pa zato taj dokaz nije proveden, kao ni dokazi saslušanjem svjedoka i protustranke. Iz onoga što su stranke navele i predložile može se zaključiti da su njihova stajališta o bitnim činjenicama potpuno oprečna i da je usmeno raspravljanje i provođenje predloženih dokaza bilo nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.
11. Osnovano žalitelj tvrdi da sve ono što se u točkama 32. do 34. obrazloženja navodi o tome da je predlagatelj uz prijedlog za opoziv jedinog člana uprave društva bio dužan „naznačiti“ i predložiti imenovanje privremenog upravitelja za slučaj donošenja odluke o opozivu, ne može biti valjan razlog za odbijanje prijedloga za opoziv. Odredbom članka 424. Zakona o trgovačkim društvima kojom je uređen postupak opoziva imenovanja člana uprave nije propisano da je uvjet za opoziv istovremeno imenovanje drugog člana uprave, ni u slučaju kada člana uprave opozivaju članovi društva ili nadzorni odbor, kao ni u slučaju iz stavka 2. toga članka kada se člana uprave koji je i član društva opoziva odlukom suda. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da društvo ne bi trebalo ostati bez jedinog člana uprave, ali to samo po sebi ne sprječava njegov opoziv ako za to postoje važni razlozi. O postavljanju privremenog zastupnika društva sud može odlučiti ne samo na prijedlog zainteresirane osobe, nego i po službenoj dužnosti kako je to jasno propisano člankom 423. stavkom 6. Zakona o trgovačkim društvima.
12. Osnovano žalitelj tvrdi da sud ne može izvesti pravilan zaključak o tome da predlagatelj nije dokazao neku bitnu činjenicu ako nije izveo dokaze koje je predložio. Tako je u točki 36. obrazloženja navedeno kako predlagatelj nije dokazao da je protustranka svojim postupanjem učinila štetu društvu u smislu članka 252. Zakona o trgovačkim društvima, o kakvoj šteti se radi i koja je njena visina, a istovremeno nije proveo dokaze koje je predlagatelj predložio.
13. Za pravilnu odluku o opozivu člana uprave nije dovoljno navođenje hipotetskih razloga koje bi po mišljenju suda bili važni za opoziv (točka 37. obrazloženja), nego je sud dužan ispitati istinitost navoda predlagatelja o postojanju konkretnih razloga na kojima zasniva svoj zahtjev za opoziv. Štoviše, u tome dijelu obrazloženja prvostupanjski sud navodi kako se za postojanje važnog razloga ne traži da je član uprave povrijedio svoje obveze prema društvu, da postoji njegova krivnja, niti se traži da je društvo pretrpjelo štetu, iako u prethodnoj točki upravo navodi kao razlog odbijanja prijedloga to što predlagatelj nije dokazao da je društvo pretrpjelo štetu.
14. Osnovano žalitelj tvrdi kako pobijano rješenje uopće nema razloga o tome je li protustranka povrijedila svoju obvezu zabrane konkurencije i predstavlja li to važan razlog za opoziv.
15. Pravilno žalitelj ukazuje i na neprihvatljivost stajališta prvostupanjskog suda o tome da protustranka nije onemogućavala predlagatelju pristup poslovnoj dokumentaciji društva koje obrazlaže samo činjenicom da je tijekom sudskog postupka, pokrenutog na zahtjev predlagatelja radi ostvarenja svog članskog prava na obaviještenost o poslovima društva, protustranka dostavila traženu dokumentaciju, nakon čega je predlagatelj povukao prijedlog. Upravo suprotno tome, okolnost da protustranka nije predlagatelju dala obavijesti o stvarima društva i dopustila uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva bez odgađanja po primitku zahtjeva, nego je predlagatelj morao pokrenuti sudski postupak da ostvari to svoje pravo, govori u prilog tome da protustranka ne postupa na način propisan člankom 447. stavkom 1. Zakona o trgovačkim društvima. Jednako tako je pogrešan zaključak suda da davanje tražene dokumentacije ujedno znači i nepostojanje razloga za opoziv zbog neurednog vođenja poslovnih knjiga. S druge strane, prvostupanjski sud nije ispitivao jesu li to važni razlozi za opoziv člana uprave u ovom konkretnom slučaju.
16. Pobijano rješenje nema valjanih razloga ni o tome je li protustranka povrijedila svoju obvezu sazivanja skupštine društva, jer se postupanje suprotno članku 442. stavku 2. Zakona o trgovačkim društvima ne može opravdati ovlaštenjem predlagatelja da sam sazove skupštinu društva. Naime, stavkom 2. toga članka propisano je da se skupštinu mora sazvati najmanje jednom godišnje (…), dok se pravo članova za sazivanje skupštine društva iz članka 4. tog članka odnosi na situaciju propisanu stavkom 3. toga članka, dakle onda kada su sazivanje skupštine društva zatražili članovi društva, a uprava društva nije postupila po njihovom zahtjevu.
17. Zaključno valja navesti kako ni financijski pokazatelji uspješnog poslovanja društva Borboleta d.o.o. sami po sebi ne znače da ne postoje nenaplaćene tražbine od povezanih društava i da protustranka nije povrijedila zabranu konkurencije.
18. Navedeno predstavlja takve nedostatke zbog kojih se pobijano rješenje ne može ispitati, kako to s pravom tvrdi žalitelj. Stoga je njegovim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Ostvareni su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava jer zbog odbijanja izvođenja dokaza nisu utvrđene bitne činjenice potrebne za odluku o postojanju važnog razloga za opoziv člana uprave, pogrešno su primijenjene odredbe članaka 426., 423. i 442. Zakona o trgovačkim društvima, kao i članka 252. tog Zakona budući da u ovoj pravnoj stvari nije riječ o zahtjevu za naknadu štete koje društvo postavlja prema članu uprave koji je povrijedio svoje dužnosti, dok uopće nisu utvrđivane činjenice potrebne za primjenu odredbe članka 429. u vezi s člankom 248. Zakona o trgovačkim društvima o zabrani konkurencije, iako bi se iz sadržaja prijedloga za opoziv moglo zaključiti da je to temeljni razlog za opoziv člana uprave.
19. Zato je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi s člankom 44. stavka 1. Zakona o izvanparničnom postupku, žalba predlagatelja uvažena, rješenje prvostupanjskog suda ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nepravilnosti na koje je ukazano ovim rješenjem, tako da će prije svega sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, tako da iz obrazloženja bude jasno za koje činjenice predlagatelj smatra da predstavljaju važne razloge za opoziv člana uprave, kao i na koje činjenice se protustranka poziva protiveći se tvrdnjama predlagatelja, utvrditi koje su od tih činjenica među strankama sporne i koje dokaze stranke predlažu za utvrđivanje tih spornih činjenica, te posebno obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio (članak 338. stavak 4. ZPP-a). Pri tome je dužan omogućiti strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke (članak 16. Zakona o izvanparničnom postupku). Potom će na pravilno utvrđene činjenice pravilno primijeniti odredbe materijalnog prava i donijeti na zakonu zasnovanu odluku o prijedlogu predlagatelja za opoziv člana uprave. U toj odluci će ponovo odlučiti o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.
Zagreb, 24. srpnja 2024.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-3086a-b9610
Kontrolni broj: 00209-46a25-7c678
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
