REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-789/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D., S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica R. P. Š., odvjetnica u B., protiv tuženika A. d.o.o., S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u O., radi nezakonitosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-10/2021-3 od 3. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pr-27/2020-7 od 4. prosinca 2020., u sjednici održanoj 24. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
„Utvrđuje se da nije pravno dopuštena Odluka tuženika A. d.o.o. za poljoprivrednu proizvodnju i usluge iz S., OIB … , o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 2. studenog 1998. za poslove radnog mjesta Radnik u obradi II grupe, izmijenjen Aneksom ugovora o radu od 15. lipnja 2000. na radno mjesto čuvar, izjavljena tužitelju D. D. iz S., OIB: … , dana 28. travnja 2020. pod brojem: 06-124/2020, te Odluka tuženika kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava tužitelja broj: 06-143/1-2020 od 21. svibnja 2020., tako da radni odnos tužitelja zasnovan kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 2. studenog 1998. za poslove radnog mjesta radnik u obradi II grupe, izmijenjen Aneksom ugovora o radu od 15. lipnja 2000., na radnom mjestu čuvar, nije prestao.
Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto čuvar ili na druge odgovarajuće poslove u slučaju ukidanja tog radnog mjesta, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 4. prosinca 2020. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema članku 382.a stavku 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tužitelj na reviziju nije odgovorio.
4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s člankom 391. stavcima 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je stavkom 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija je neosnovana.
6.1. Tuženik se u reviziji uvodno poziva na bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP pri čemu obrazlaže da je u žalbi ukazao drugostupanjskome sudu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i na pogrešnu primjenu materijalnoga prava. Međutim, iz nastavka revizije proizlazi da činjenično stanje utvrđeno u postupku za tuženika zapravo nije sporno već da osprava primjenu materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje. Na žalbene navode u vezi s pogrešnom primjenom materijalnoga prava pobijanom je presudom drugostupanjski sud odgovorio, obrazloživši zašto smatra da je prvostupanjski sud materijalno pravo pravilno primijenio.
6.2. Tvrdnja pak o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP ostala je u reviziji potpuno neobrazložena, jer tužitelj niti jednim navodom nije ukazao na to koju to od odredaba ZPP-a drugostupanjski sud nije primijenio ili ju je nepravilno primijenio.
6.3. Zato ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.
7.1. Predmet spora u njegovu revizijskome stadiju zahtjev je tužitelja, radnika, da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika, poslodavca, od 28. travnja 2020., o izvanrednome otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenoga između parničnih stranaka 2. studenoga 1998., da se utvrdi da tužitelju radni odnos nije prestao i da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na radno mjesto čuvara. Odluku o otkazu tuženik temelji na činjenici da je tužitelju rješenjem ovlaštenoga upravnog tijela Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske od 6. travnja 2020. zabranjeno obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara.
7.2. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj ugovor o radu s tuženikom sklopio za radno mjesto čuvara i da prilikom sklapanja toga ugovora i tijekom rada kod tuženika nije imao nikakvo ovlaštenje za obavljanje poslova zaštitara, proizlazi ocjena da je tužitelj zapravo radio na radnome mjestu za koje ne treba dopuštenje ovlaštenoga tijela za obavljanje poslova zaštitara. Zato to što je tužitelj izgubio odobrenje za obavljanje posla zaštitara stečeno nakon što je kod tuženika već radio na radnome mjestu koje je u ugovoru o radu nazvano radnim mjestom čuvara, pri čemu su za odobrenje za obavljanje posla čuvara bili propisani različiti uvjeti u odnosu na odobrenje za obavljanje posla zaštitara, kako to proizlazi iz članaka 20. i 23. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine br. 68/2003, 31/10 i 139/10), ne može biti okolnost koju tuženik cijeni osobito važnom činjenicu uslijed koje uz uvažavanje svih okolnosti ili interesa obiju ugovornih stranaka radni odnos više nije moguć, što sa stajališta poslodavca, na temelju članka 116. stavaka 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR), predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Zato su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo.
8. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je na temelju odredbe članka 393. stavka 2. ZPP kao u izreci.
Zagreb, 24. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
