Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-230/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Z. S. d.d., R. S., M., S. o. d.d., P. H., Z., OIB: ..., kojeg zastupa opunomoćenica D. K., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. D. K. i D. K., iz L., protiv tuženice I. H., D., K. Đ., OIB: ..., koju zastupa opunomoćenik P. C., odvjetnik u Đ., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1875/20-11 od 21. kolovoza 2023., 23. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1875/20-11 od 21. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tuženice.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tuženica, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st.1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano preinači te prihvati prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu i predmet ustupi mjesno nadležnom Općinskom sudu u Đakovu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.Tuženica ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Prvostupanjski sud, cijeneći da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja po osnovi naknade štete protiv tuženice kao regresnog dužnika koja je odgovorna za štetu nastalu na vozilu osiguranika tužitelja, ujedno imajući u vidu da tužiteljeva podružnica koja je isplatila naknadu štete osiguraniku ima sjedište u Z. pa da je štetna posljedica nastupila na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pozivom na čl. 52.st.1. i 3. ZPP-a zaključuje da je tužitelj iskoristio svoje pravo izbora mjesno nadležnog suda, slijedom čega odbija prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

7. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 52. st.1. i 3. ZPP-a kada je zaključio da je mjesno nadležan u ovom postupku.

9. Odredbom čl. 52. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila (st.1.). Ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište (st.2.) Odredbe st. 1. i 2. ovog članka primjenjivat će se i u sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja, a odredba stavka 1. ovog članka i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika (st.3.).

10. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi u parnicama u kojima je predmet spora regresni zahtjev po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika, pored suda općemjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

11. U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja kao osiguratelja za isplatu iznosa koji je isplatio svom osiguraniku R. l. d.o.o. na ime naknade štete nastale na vozilu osiguranika u štetnom događaju za koji je odgovorna tuženica. Dakle, riječ je o sporu o regresnom zahtjevu tužitelja kao osiguratelja iz čl. 963.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje:ZOO), prema tuženici kao osobi odgovornoj za štetu odnosno regresnom dužniku.

12. Štetnu posljedicu u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, predstavlja isplaćeni novčani iznos od strane tužitelja kao osiguratelja njegovu osiguraniku, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, pa kako tužitelj (P. H.) ima sjedište u Z., to je štetna posljedica nastupila na području suda u Z..

13. S obzirom na prethodna utvrđenja, Općinski građanski sud u Zagrebu je pozivom na čl. 52.st.1. i 3. ZPP-a mjesno nadležan za suđenje u ovom sporu, slijedom čega je prigovor mjesne nenadležnosti tuženice neosnovna, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Žalbeni navodi kojima se tuženica poziva da u konkretnom slučaju nije riječ o regresu već subrogaciji s obzirom da je ona treća osoba, a ne osiguranik tužitelja, nisu osnovani. Naime, sukladno čl. 963. st.1. ZOO-a isplatom naknade štete osiguraniku na osiguratelja prelaze sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Dakle, neovisno o međusobnom odnosu osiguratelja i odgovorne osobe zahtjev osiguratelja prema odgovornoj osobi za isplatu iznosa štete koji je naknadio svom osiguraniku predstavlja regresni zahtjev iz čl. 936. st.1. ZOO-a.

15. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, odlučiti kao u izreci.

U Rijeci 23. srpnja 2024.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.