Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3398/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ć. iz B., Republika S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3211/2022-19 od 21. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3211/2022-19 od 21. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku A. o. d.d. Z., OIB: … isplatiti tužitelju S. Ć., B., Republika S., OIB: …, s osnova naknade neimovinske štete iznos od 2.282,61 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 03. studenog 2010. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku A. o. d.d. Z., OIB: … naknaditi tužitelju S. Ć., B., Republika S., OIB: … parnični trošak u iznosu od 3.088,03 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. svibnja 2024. godine do isplate, sve kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna topa koja j na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna topa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu u iznosu od 597,47 eura, s osnova naknade neimovinske štete i u iznosu od 205,05 eura s osnova tuđe pomoći, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan."

2. Protiv dijela navedene presude u stavku I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja, kao nasljednika sestre Lj. Ć., za naknadu neimovinske štete koju je prvotna tužiteljica tražila kao posljedicu štetnog događaja od 13. kolovoza 2010. godine kada je stradala kao putnica u vozilu, kojom prilikom je pretrpjela strah, trpjela je boli te joj je bila potrebna i tuđa pomoć i njega. Kao posljedica prometne nezgode trpjela je duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. U odnosu na žaliteljev prigovor glede preinake tužbenog zahtjeva, u kojem prigovoru ističe da je "liječenje izravne oštećenice i ranije tužiteljice pok. Lj. Ć. završeno 17. siječnja 2011. a da je tužbeni zahtjev preko iznosa glavnice 9.400,00 kuna preinačen njegovim povišenjem tek podneskom tužitelja/nasljednika od 20. siječnja 2023., radi čega je nesumnjivo protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. ZOO", takav žalbeni razlog nije osnovan.

8.1. Ovaj sud je u više svojih odluka zauzeo pravno shvaćanje da se ne može smatrati razumnim zahtijevati da je oštećenik u vrijeme podnošenja tužbe mogao tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske naknadno odredio, jer oštećenik nije znao niti mogao znati za nešto što će naknadno biti u primjeni, slijedom kojeg pravnog shvaćanja je sud prvog stupnja pravilno odbio taj prigovor tuženika.

8.2. Tek je za istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“, koje pravno shvaćanje je u bitnome identično naprijed navedenom pravnom shvaćanju ovog višeg suda.

9. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, žalitelju valja odgovoriti da je sud prvog stupnja sasvim sigurno imao na umu odredbu čl. 1105. st. 1. ZOO-a u svezi primjene čl. 1100. st. 2. ZOO, kao i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi Rev 1371/2015-9 od 18. prosinca 2019. godine.

9.1. Naime, nije prijeporno da je tužitelj nasljednik oštećenice pok. Lj. Ć., koja je rođena … godine i da je ista stradala u štetnom događaju od 13. kolovoza 2010. u dobi od 68 godina, da je liječenje oštećenice završeno 17. siječnja 2011. i da je ista umrla … godine u dobi od 77 godina.

9.2. Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade imao na umu prihvaćenu subjektivnu metodu pomoću koje se visina pravične novčane naknade određuje uvažavajući okolnosti pojedinog slučaja, u skladu sa smjernicama postavljenim u članku 1100. stavak 2. ZOO (jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojem služi ta naknada) te je sud upravo u širokim ovlastima ocjene okolnosti svakog pojedinog slučaja ocijenio visinu pravične novčane naknade koja pripada oštećeniku čije je pravo osobnosti štetnom radnjom povrijeđeno, a to je u konkretnom slučaju oštećenica pok. Lj. Ć..

9.3. Ovaj viši sud je shvaćanja da je upravo imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja (činjenica da je stanje smanjenja životnih aktivnosti prednice tužitelja trajalo duže vrijeme – devet godina i da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena još 9. prosinca 2010. godine, dakle prije gotovo 14 godina) dosuđeni iznos predstavlja primjerenu novčanu naknadu za utvrđenu povredu prava osobnosti.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika glede početka tijeka kamata, budući je sud prvog stupnja pravilnog shvaćanja koje je izraženo i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske – primjerice Rev-163/14 od 25. travnja 2018., Rev-1193/10 od 18. siječnja 2012., Rev 4773/19 od 21. srpnja 2020. i dr. glede primjene odredbe čl. 1103. ZOO-a. Prema toj odredbi obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga je u konkretnom slučaju na dosuđenu naknadu neimovinske štete pravilnom primjenom navedene odredbe valjalo na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuditi zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

11. Sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbi, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Također, pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno je razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09 i 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), uz naknadu nužnog troška medicinskog vještačenja. Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

11.1. Protivno navodima iz žalbe da je "prvostupanjski sud trebao za vrijeme dok su na snazi bile odredbe Tarife NN br. 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 priznati trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, a nakon stupanja na snagu Izmjena Tarife NN 37/22 i 126/22 priznati trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna/1,99 eura[1] odnosno 2,00 eura", sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 48. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa).

11.2. Naime, Tarifom je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, a da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade. Stavkom 3. toga članka 48. Tarife propisano je: "Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka".

12. Cjelokupan sadržaj žalbe svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud primijenio odredbe materijalnog prava Zakona o obveznim odnosima i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih pravnih shvaćanja - suprotno pravilnom pravnom pristupu i shvaćanju suda prvog stupnja.

13. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

U Zagrebu 23. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.