Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-286/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice G. J., B., OIB: … i 2. tužitelja S. J. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici M. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. Š. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12275/19-24 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12275/19-24 od 30. rujna 2022. u dijelu pod točkama I. i III. izreke i sudi:

a) Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice G. J. iz B., i 2. tužitelja S. J. iz Z., kojim zahtijevaju naložiti tuženiku S. Š. da trpi namirenje tražbine I. tužiteljice G. J. I.. tužitelja S. J., u iznosu od 126.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. ožujka 2019. do isplate i kojim zahtijevaju naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 10.849,02 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2022. do isplate kao neosnovan.

b) Nalaže se 1. tužiteljici G. J. iz B., i 2. tužitelju S. J. iz Z., da tuženiku S. Š. iz Z., naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.123,30 eura u roku 15 dana.

II. Nalaže se 1. tužiteljici G. J. iz B., i 2. tužitelju S. J. iz Z., da tuženiku S. Š. iz Z., naknade trošak žalbe u iznosu od 1.918,25 eura sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 22. srpnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se u ostalim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice G. J. iz B., i 2. tužitelja S. J. iz Z., za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da trpi namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 126.400,00 eura sa zateznom kamatom tekućim na taj iznos od 1. ožujka 2019. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijevaju da tuženik trpi namirenje tražbine tužitelja u odnosu na ugovorenu kamatu, tekuću od 1. ožujka 2019. do isplate, na iznos tražbine od 126.400,00 eura (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 10.849,02 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2022. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 15/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbe tuženika i predlažu da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu, a traže i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da su stranke 2. svibnja 2018. sklopile Ugovor o zajmu, na temelju kojeg su tužitelji tuženiku pozajmili iznos od 126.400,00 eura, s obvezom tuženika da im taj iznos vrati do 28. veljače 2019. te nije sporno da im tuženik taj iznos nije vratio.

5.a Isto tako nije sporno da su stranke istog dana, 2. svibnja 2018., sklopile i Predugovor o kupoprodaji predmet kojeg je sklapanje ugovora o prodaji dva apartmana (pobliže opisana u točki 7 obrazloženja prvostupanjske odluke) za cijenu od 140.400,00 eura ukupno, kojim su se obvezali sklopiti ugovor o prodaji za kupnju predmetna dva apartmana, najkasnije do 28. veljače 2019., a kupoprodajna cijene je trebala biti zatvorena na način da u slučaju sklapanja ugovora o prodaji tuženik ne mora vratiti pozajmljeni iznos, već on postaje dio cijene, a tužitelji mu plaćaju razliku do ugovorene vrijednosti predmetnih nekretnina.

5.c Konačno, nije sporno da tuženik nije vratio pozajmljeni iznos tuženicima, ali i da nije sklopljen ugovor o prodaji iz prethodne točke, kao i da su tužitelji svoju tražbinu osigurali založnim pravom (točka 8. obrazloženja).

6. Na temelju tih činjenica i pozivom na čl. 499. i 501. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) te čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10, 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP), sud prvog stupnja zaključuje da postoji obveza tuženika vratiti tužiteljima pozajmljeni iznos s pripadajućom kamatom, a kako tužitelji imaju upisano založno pravo na temelju ugovora o zajmu, smatra da je osnovan zahtjev kojim se tuženiku nalaže da trpi namirenje tražbine tužitelja.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj je sud ocijeni da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. tog Zakona.

8. Žalitelj navodima žalbe, zapravo, ne osporava činjenice koje su odlučne i nesporene i na koje je uvodno ukazano pa slijedom toga ovaj sud nije smatrao potrebnim posebno se osvrtati (čl. 375. st. 1. ZPP-a) na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. u vezi s čl. 354. st. 1. i čl. 8. ZPP-a

9. Osnovano se međutim ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali iz drugih razloga u odnosu na one koje ističe žalitelja (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

10. Odredbom sadržanom u čl. 336. ZVDSP-a propisano je da je, ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga (st. 1.) i to putem suda, a po pravilima određenim tim Zakonom i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom (st. 2.).

10.a Pri tome se tužbenim zahtjevom ne može tražiti samo da založni dužnik trpi namirenje tražbine, već je tužbenim zahtjevom potrebno tražiti da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno uz što je potrebno da tužitelji izaberu i odrede hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine (čl. 336. st. 3. i 4. ZVDSP-a), a te dvije odrednice tužbeni zahtjev ne sadrži.

11. Kako zahtjev tužitelja utemeljen upravo na odredbi čl. 366. ZVDSP.-a (činjenični navodi tužbe) nema sve navedene elemente to nije bilo mjesta niti prihvaćanju zahtjeva kakav je postavljen.

11.a Pri tome, s obzirom da se u žalbi ne ističe povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 109. ZPP-a, a na tu povredu ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), uz što sve nakon zaključenja prethodnog postupka više nema ni mjesta pozivanju tužitelja na ispravak tužbe, jer se o tome odlučuje u fazi prethodnog ispitivanja tužbe ili najkasnije na pripremnom ročištu tužbe (čl. 278., čl. 280., čl. 281., čl. 288. st. 2. ZPP-a), to je iz ovog razloga valjalo, u skladu s obvezom suda iz čl. 365.st. 2. toga Zakona, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 373. točka 3. ZPP-a, bez potrebe upuštanje u odgovaranje na (ne)osnovanost navoda žalbe u preostalom dijelu (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

12. S obzirom da je ovime izmijenjen uspjeh stranaka u postupku valjalo je preinačiti i odluku pod točkom III. izreke te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a) i trošak, primjenom te odredbe, čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje : Tarifa) priznati tuženiku i to, imajući na umu visinu troška 126/22., 138/23.,

zatraženog troškovnikom: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.224,66 eura (Tbr. 8/1. Tarife), trošak sastava podneska od 7. rujna 2021. u iznosu od 1.224,66 eura, trošak za zastupanje na ročištu održanom 3. ožujka 2021. i 8. rujna 2021. za svako u iznos od 612,33 eura (Tbr. 9/2. Tarife) i za zastupanje na ročištu 22. rujna 2022. u iznosu od 1.224,66 eura (Tbr. 9/1. Tarife) ili ukupno 4.898,64 eura, što uvećano za PDV iznosi 6.123,30 eura.

13. Na taj iznos tuženiku pripada i zatezna kamata koju je troškovnikom zatraži i to od donošenja ove drugostupanjske odluke (čl.1 51. st. 3. ZPP-a), po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a).

14. Sudska pristojba nije zatražena u određenom iznosu te tuženiku stoga nije priznata (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP-a).

15. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 154. st.

1. ZPP-a u vez s Tbr. 10/1. Tarife, a o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu na čl. 155. st. 1. tog Zakona.

U Zagrebu, 23. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.