REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-964/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Peći, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Općina Ivankovo, Ivankovo, Grac 34, OIB: 20225440050, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1322/13-3 od 10. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-780/11 od 6. svibnja 2013., u sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1332/13-3 od 10. veljače 2016. u dijelu u kojem je istom potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-780/11/76 od 6. svibnja 2013. u toč. I. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te u toč. III. izreke gdje je odlučeno o troškovima postupka, te se u tim dijelovima predmet vraća na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da mu tuženik isplati iznos od 1.466.830,40 kn, zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose tekuće i stopi kako je to navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude. Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 3.805.391,69 kn na ime naknade pretrpljene štete zbog nepravovremenog plaćanja „zakupoprodajne“ cijene po Ugovoru od 18. veljače 1993. (toč. II.). Ujedno je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja. Tužitelj u samoj reviziji predlaže da se odbije protutužbeni zahtjev, međutim u tom dijelu tuženik nije izjavljivao žalbu, pa glede tog dijela prvostupanjske presude tužitelj nema pravni interes izjavljivati reviziju.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče navode revizije, ističe posebice da ne postoji odgovornost tuženika za nemogućnost ishođenja odgovarajućih akata za gradnju i time nastalu štetu. Stoga predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet postupka u revizijskoj fazi postupka je tužbeni zahtjev tužitelja, a koji se odnosi na izgubljenu zaradu, a zbog činjenice da nije došlo do izgradnje poslove zgrade na nekretnini koju je tužitelj kupio od prednika tuženika, te nije došlo do pokretanja privatnog posla od strane tužitelja. Prvostupanjski sud pri tome ističe da tužitelj nije dokazao niti osnovu, niti visinu tužbenog zahtjeva, jer ne postoji nikakva poslovna dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo kakvu bi zaradu tužitelj imao u poslu koji nije pokrenuo. Pri tome nije sporno da do realizacije privatnog posla tužitelja, nikada nije došlo, da poslovna zgrada koju je tužitelj trebao sagraditi nije sagrađena, a niti se tužitelj bavio poslom kojim se namjeravao baviti.
8. Drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja analizira odredbe kupoprodajnog ugovora od 18. veljače 1993. Kod toga posebno ističe da je formulacija u čl. 6. Ugovora „izvršiti potrebne predradnje“, „suvišno je ekstenzivno postavljena i ugovor točno ne precizira što bi to prodavatelj trebao napraviti u izvršenju takvih predradnji“. Dalje drugostupanjski sud konstatira da nije sporno da se na zemljištu nalaze stupovi dalekovoda koji predstavljaju osnovno sredstvo Elektre, a ne prednika tuženika – Mjesne zajednice Ivankovo, te da izmještanje tih stupova nije u pravnoj domeni prodavatelja, već isključivo ovisi o volji Elektre. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da zbog neizmještanja električnih stupova tužitelj očito nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu i nije isplatio kupoprodajnu cijenu, a kako se obvezao u toč. 2. Ugovora.
9. Dalje drugostupanjski sud ističe da je tužba tužitelja „instruirana u smislu prava na naknadu štete i izmakle dobiti a prethodno nije utvrđeno zbog čega tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete i izmakle dobiti kada ugovor formalnopravno nije raskinut jer tužitelj ili pak tuženi nisu podnijeli tužbe za raskid ugovora ili ugovor kojim se traži umanjenje kupovnine, dakle, tužitelj polazi od pretpostavke prava na naknadu štete a da pri tome nije formalnopravno utvrdio smatra li se ugovor pravno valjanim ili ga valja raskinuti“.
10. U ovom predmetu je revizijski sud već donio odluku br. Rev-1136/04-2 od 11. siječnja 2005., kada je povodom revizije tužitelja ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Revizijski sud je odluku donio primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, pri čemu je uputio da je potrebno utvrditi relevantne činjenice glede primjene čl. 123. i 124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91 i 3/94 – dalje: ZOO) u konkretnom parničnom predmetu.
11. Iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo da bi prvostupanjski sud postupio po uputi revizijskog suda iz ranije ukidne odluke i da je utvrdio pravno relevantne činjenice na koje mu je ukazano tim rješenje. Pritom nije utvrđeno zbog čega tužitelj nije ispunio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti, kada je tužitelj trebao ispuniti svoju obvezu, je li obveza prednika tuženika bila da izmjesti stupove dalekovoda, je li tužitelj pribavio građevinsku dozvolu za gradnju poslovnog objekta ili istu nije mogao dobiti zbog postojanja stupova dalekovoda, a ako je nije mogao pribaviti iz kojih razloga ju nije mogao dobiti, sve u smislu odredbi čl. 123. i 124. ZOO.
12. Drugostupanjski sud međutim utvrđuje da nije bila obveza tuženika da izmjesti stupove dalekovoda, već da je to bilo u isključivoj nadležnosti Elektre, a ne tuženika.
13. Kod toga su razlozi drugostupanjske presude potpuno nejasni i nerazumljivi, pa osnovano tužitelj ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Već radi toga valjalo je reviziju tužitelja prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku presudu, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.
14. Pri tome je potpuno je nejasno obrazloženje drugostupanjske presude navedeno u toč. 9. ovog obrazloženja, jer pravo na naknadu štete postoji uvijek, naravno pod pretpostavkom da je šteta nastala i da postoje pretpostavke odštetne odgovornosti, bilo ugovorne, bilo izvanugovorne, neovisno o tome je li došlo do raskida ugovora ili ugovor i dalje vrijedi.
15. U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, te dati jasne razloge u novoj odluci. Pri tome valja upozoriti drugostupanjski sud da ako utvrđuje činjenice, koje nije utvrdio prvostupanjski sud, da tada mora primijeniti odredbu čl. 373.a ili u skladu sa čl. 373.b ZPP provesti raspravu pred drugostupanjskim sudom, te dati jasne razloge na temelju čega su te činjenice utvrđene.
16. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.
Zagreb, 23. srpanj 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
