REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1288/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH pok. Đ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Željko Ravlić, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-667/20-3, od 15. prosinca 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-557/19-10 od 24. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj P- 557/19 od 14. siječnja 2020., u sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija i ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-667/20-3, od 15. prosinca 2021., a predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom (ispravljenom u uvodu naznačenim rješenjem) je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 67.986,36 kuna za zateznim kamatama tekućim od 24. prosinca 2019. do isplate, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen za zatezne kamate zatražene od 1. kolovoza 2013. do 24. prosinca 2019., po tamo određenoj kamatnoj stopi (toč. 1. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini 18.189,00 kuna sa zateznim kamatama do 24. prosinca 2019. do isplate (toč. 2. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda, odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1732/2022 od 21. rujna 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:
"1. Ima li potraživanje tužitelja kao vlasnika nekretnine, kojem je nekretnina oduzeta iz posjeda i izmijenjena njena namjena u tolikoj mjeri da više nije moguća predaja u posjed (na istoj je izgrađena cesta), karakter naknade štete (članak 1045. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) ili se radi o zahtjevu za isplatu naknade po osnovi stjecanja bez osnove (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
2. Pitanje tumačenja pretpostavke protupravnosti kao opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu u okolnostima kada je društvo Hrvatske autoceste d.o.o. bez postupka izvlaštenja i bez pristanka vlasnika nekretnine pozivom na uporabnu dozvolu za izgradnju ceste preuzelo nekretninu tužitelja izgradivši na njoj pristupnu cestu.".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.
5. Tuženik je podnio odgovor na reviziju, usprotivio se revizijskim navodima i predložio reviziju odbiti.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora, kako ga predstavlja tužitelj i kako ga vide i ocjenjuju nižestupanjski sudovi, je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je nastala faktičnim oduzimanjem tužitelju zemljišta radi izgradnje javne ceste D-76 i koja predstavlja pristupnu cestu za autocestu A1, a koja je u uporabnoj dozvoli izdanoj od upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Imotski, Klasa UP/I361-05/13-07005 od 8. srpnja 2013. upisana kao "spojna cesta Zagvozd-Baška Voda s tunelom" "Sveti Ilija Biokovo, Pristupna cesta južnom portalu tunela - spoj tunela "Sv Ilija –Biokovo"-D-8“.
8. Među strankama nije sporno:
– da je pravomoćnom presudom Općinskog suda Splitu Stalne službe u Makarskoj broj P-1677/15 od 15. svibnja 2015. utvrđeno da je tužitelj bio vlasnik dijela čestice zemljišta 748/12 KO [katastarska općina]-[adresa] u površini od 657 m2 i dijela čestice zemljišta 748/16 u površini od 97 m2 do onog trenutka dok na navedenim dijelovima čestica zemljišta nije izgrađen pristupni put za tunel Sv. Ilija;
– da čestica zemljišta 748/12 u skici izmjere označena slovima E-F-G-H-I-J-K-L- M-E predstavlja izgrađenu cestu za tunel Sveti Ilija u površini do 650 m² te da je navedena čestica zemljišta u površini od 657 m² zemljište u funkciji ceste; – da su se predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama vodile kao vlasništvo Republike Hrvatske pa su izdvojene iz šumske gospodarske osnove te su prenesene u javno dobro u općoj uporabi i vlasništvu Republike Hrvatske (rješenjem Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-946-02/1-01/73, UR BROJ: 525 -11/1063-12-2 od 19 listopada 2012.);
– da je tuženik temeljem prethodnog rješenja ušao u posjed predmetne nekretnine, no, nesporno je, nije postao vlasnikom;
– da je uporabnom dozvolom od 8. srpnja 2013. izdanom po Upravnom odjelu za prostorno uređenje Ispostava Imotski predlagatelju Hrvatskim autocestama d.o.o. Zagreb dozvoljena uporaba izgrađene spojne ceste Zagvozd Baška Voda s tunelom Sv. Ilija Biokovo, pristupna cesta južnom portalu tunelom, spoj tunela Sv Ilija-Biokovo- D8;
– da postupak izvlaštenja predmetne čestice nije proveden, pa nije ni isplaćena ikakva naknada.
9. Na temelju prethodnog prvostupanjski je sud utvrdio da je dio sporne čestice bio u vlasništvu tužitelja u trenutku deposediranja, da je tužitelju zemljište oduzeto bez postupka izvlaštenja, pa da mu nije isplaćena naknada za oduzetu nekretninu, čime da je tužitelj uslijed izgradnje pristupne ceste pretrpio štetu koja se ogleda u tržišnoj vrijednosti nekretnine (67.986,36 kn), pa da su ispunjeni uvjeti za naknadu štete po čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO), u svezi čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017.) u pogledu prava na mirno uživanje vlasništva, pri čemu taj sud kao štetnu radnju, odnosno postojanje protupravnosti vidi u činjenici da je "tuženik prilikom izgradnje ceste na nekretnini tužitelja, a ne plaćajući tužitelju za to naknadu povrijedio pozitivno pravne propise.". Stoga je djelomično (u pretežitom dijelu, osim za jedan dio potraživanih zateznih kamata) prihvatio tužbeni zahtjev.
10. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, ne nalazeći u ponašanju tuženika elemente protupravnosti, uz obrazloženje da tuženik nije znao, niti je mogao znati, da gradi na nekretnini tužitelja, jer je tužitelj utvrđen vlasnikom (proizlazilo bi iz presude da je njome utvrđeno da je bio vlasnik do trenutka izgradnje pristupnog puta) predmetne nekretnine presudom koja je donesena pa i postala pravomoćna (2015. godine) tek nakon izgradnje same ceste (izgrađene 2013. godine), zbog čega da izostaje element protupravnosti na strani tuženika.
11. Dajući odgovor na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje, ovaj sud upućuje na pravno shvaćanje koje je izrazio u odluci poslovnog broja Rev-662/2024-2 od 14. svibnja 2024. (a koje se naslanja na prethodno donesene odluke poslovnih brojeva Rev-807/2016-3 od 6. listopada 2020. i Rev-750/2022-3 od 13. rujna 2022.) – da je pravna osnova zahtjeva za isplatu tržišne vrijednosti zemljišta koje je vlasnicima, koji nisu sudjelovali u postupku izvlaštenja, oduzeto iz posjeda radi izgradnje autoceste – stjecanje bez osnove.
12. Doduše, u tim je predmetima specifična razlika (u odnosu na ovopredmetni) bila ta što je tamo postupak izvlaštenja bio proveden, ali (tamo) tužitelji u njemu ili nisu sudjelovali ili/i im nije isplaćena naknada za izvlaštenje. No, prethodno ne dovodi do potrebe izražavanja novog, posebnog pravnog shvaćanja i ovaj sud ne vidi razloga izraženo pravno shvaćanje ne primijeniti na ovaj slučaj.
13. Napominje se da, iako su nižestupanjski sudovi ispravno primijetili da je tužitelj tužbeni zahtjev artikulirao kao naknadu štete, za obrazložiti je da sudovi prilikom odlučivanja nisu vezani pravnom osnovom tužbenog zahtjeva navedenom po tužitelju (čl. 186. st. 3. ZPP), pa su ovlašteni sporni pravni odnos razmotriti i okviru drugog pravnog instituta (druge pravne osnove), pritom se oslanjajući na činjenični supstrat predstavljen im po parničnim stranaka (uz ograničenu mogućnost utvrđivanja nekih drugih činjenica – čl. 7. ZPP).
13.1. Tako je, u činjeničnopravnoj situaciji dostatno podudarnoj s ovopredmetnom, u odluci poslovnog broja Rev-750/2022-2 od 13. rujna 2022. revizijski sud uočio da su tužitelji kao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva naznačili naknadu štete, no revizijski sud je dalje predmetni odnos kvalificirao kao odnos stjecanja bez osnove.
14. Stoga ovaj, revizijski sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi primijenili pogrešan materijalnopravni pristup kada ovopredmetni odnos nisu razmotrili kroz prizmu instituta stjecanja bez osnove, u smislu čl. 1111. ZOO, slijedom čega je valjalo, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
15. Taj će sud, pri ponovnom odlučivanju, predmet sagledati u svjetlu pravnog shvaćanja ovoga suda, gore izraženog, ocijeniti je li dio imovine tužitelja na ikoji način prešlo u imovinu tuženika, a da taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, kao i razmotriti ostale pretpostavke za nastanak tog izvanugovornog odnosa, također će dati razloge o svim žalbenim razlozima na koje je propustio odgovoriti i donijeti novu, zakonitu odluku.
16. Iz pravnog shvaćanja ovoga suda da se ovopredmetni pravni odnos ima sagledati kao (potencijalni) odnos stjecanja bez osnove, jasno proizlazi i pravno shvaćanje da drugo revizijom postavljeno pravno pitanje, koje se odnosi na pretpostavke odgovornosti po osnovi naknade štete, nema utjecaj na odluku u sporu, pa se ovaj sud nije upuštao u davanje odgovora na to pravno pitanje.
17. Odluka o trošku postupka povodom revizije (toč. II. izreke) utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 23. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
