1              Poslovni broj: 11 Kž-887/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 11 Kž-887/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E 

P R E S U D A 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. Ž., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-33/2023-7 od 26. travnja 2023., podnio optuženi T. Ž., u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženog T. Ž. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci, proglasio je krivim optuženog T. Ž. zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja - iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i na temelju istog zakonskog članka osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca te mu je primjenom članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženi Tonči Žuvela dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 150,00 eura (sto pedeset) / 1.130,18 kuna (tisuću sto trideset kuna i osamnaest lipa)1, te nužne izdatke oštećenika kao tužitelja, te njegove opunomoćenice, o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi T. Ž. po branitelju J. A., odvjetniku iz R., a žali se, kako navodi, iz svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba optuženog T. Ž. nije osnovana.

4. Iz sadržaja žalbe optuženika u kojoj, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao provedene dokaze te je posljedično pogrešno zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnoj prijetnji kojoj je cilj bio da oštećenika kao tužitelja ustraši ili uznemiri. Također optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio njegov iskaz kada je utvrdio da ne osporava da je oštećeniku kao tužitelju rekao „Ja ću biti tvoja smrt“. Ističe da navedena tvrdnja ne odgovara sadržaju zapisnika niti njegovom iskazu iz kojeg proizlazi da se oštećeniku kao tužitelju obratio riječima „Onda ću ja biti tvoja smrt“. Iz svega navedenog proizlazi da se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Prije svega treba navesti da se u bitnim okolnostima što se tiče dinamike događaja iskazi optuženika, oštećenika kao tužitelja i svjedokinje Z. K.-V. podudaraju i nadopunjuju, a to je da je optuženik radio u dvorištu, da je tom prilikom došlo do verbalnog sukoba između njega i supruge oštećenika kao tužitelja, Z. K.-V., da je potom iz stana/kuće na terasu gdje se nalazila njegova supruga izašao oštećenik kao tužitelj koji se također „umiješao“ u taj verbalni sukob i potom je optuženik krenuo prema oštećeniku kao tužitelju držeći u ruci pilu i rekao mu je, kako tvrdi optuženik, „Onda ću ja biti tvoja smrt“. Činjenica je li se optuženik oštećeniku kao tužitelju tom prilikom obratio riječima „Ja sam tvoja smrt.“, kako to tvrdi oštećenik kao tužitelj i njegova supruga ili riječima „Onda ću ja biti tvoja smrt“ suštinski, kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud u odjeljku 4.5., ne predstavlja nikakvu razliku jer i jedno i drugo predstavlja prijetnju smrću i odnosi se na budući događaj. Kada se ima na umu, kako to i optuženik tvrdi u svom iskazu, da su njihovi obiteljski odnosi poremećeni, onda inkriminirane riječi kojima se obratio oštećeniku kao tužitelju, u navedenoj dinamici događaja, predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću. Optuženik treba imati na umu da subjektivni dojam oštećenika kao tužitelja, odnosno kako se on osjećao tom prilikom, nije od značaja za utvrđivanje obilježja inkriminiranog kaznenog djela, već je od značaja imaju li, prema okolnostima cijelog događaja, izgovorene riječi karakter ozbiljne prijetnje smrću. Slijedom svega navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za koje ga je i proglasio krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanog svjedoka, oštećenika kao tužitelja te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika kada se sadržajno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

4.2. S obzirom na činjenicu da se optuženik sadržajno nije žalio zbog odluke o kazni, međutim, žalio se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu članka 478. ZKP/08 razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca uz vrijeme provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

4.3. Kao što je navedeno optuženik je naveo da se žali iz svih žalbenih osnova, ali sadržajno žalbu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka ne obrazlaže. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je, na temelju citiranih zakonskih odredaba, donio pravilnu odluku o troškovima kaznenog postupka i to što se tiče osnovanosti te odluke tako i visine paušalne svote.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 12. prosinca 2023.