Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-175/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice I. G. iz Z., OIB: …, II. tužiteljice R. W. iz J., OIB: …, III. tužiteljice E. R. iz L., OIB: …, IV. tužiteljice A. Č. iz Z., OIB: …, V. tužiteljice J. Č. iz Z., OIB: …, VI. tužiteljice R. T. iz Z., OIB: …, VII. tužiteljice V. L. iz Z., OIB: …, VIII. tužiteljice S. R. iz Z., OIB: …, IX. tužitelja O. K. iz Z., OIB: … (nasljednika iza preminule M. K. J. iz Z., OIB: …), X. tužiteljice V. N. iz Z., OIB: … (nasljednice iza preminule M. K. J. iz Z., OIB: …), XI. tužiteljice D. J. iz Z., OIB: … (nasljednice iza preminule M. K. J. iz Z., OIB: …), XII. tužiteljice M. J. iz Z., , OIB: … (nasljednice iza preminule M. K. J. iz Z., OIB: …) i XIII. tužitelja H. P. iz Z., OIB: … svi zastupani po punomoćniku F. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. bolnica S. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5096/2021-26 od 12. listopada 2022., dana 23. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika D. bolnica S. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5096/2021-26 od 12. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika D. bolnica S. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Predmetnom je presudom odlučeno sljedeće:

- nalaže se tuženiku isplatiti I. tužiteljici I. G. na ime razlike plaće bruto iznos od 4.683,77 kn (621,64 EUR–a[1] ), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi I. tužiteljici I. G. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kn (137,70 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti II. tužiteljici R. W. na ime razlike plaće bruto iznos od 7.771,40 kn (1.031,44 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi II. tužiteljici R. W. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn (170,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka IV. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti III. tužiteljici E. R. na ime razlike plaće bruto iznos od 3.247,39 kn (431,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka V. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi III. tužiteljici E. R. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kn (137,70 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka VI. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti IV. tužiteljici A. Č. na ime razlike plaće bruto iznos od 6.709,00 kn (890,44 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka VII. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi IV. tužiteljici A. Č. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn (170,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka VIII. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti V. tužiteljici J. Č. na ime razlike plaće bruto iznos od 5.652,71 kn (750,24 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka IX. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi V. tužiteljici J. Č. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn (170,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka X. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti VI. tužiteljici R. T. na ime razlike plaće bruto iznos od 3.267,31 kn (433,65 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XI. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi VI. tužiteljici R. T. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kn (137,70 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka XII. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti VII. tužiteljici V. L. na ime razlike plaće bruto iznos od 2.315,68 kn (307,34 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XIII. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi VII. tužiteljici V. L. trošak parničnog postupka u iznosu od 787,50 kn (104,52 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka XIV. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti VIII. tužiteljici S. R. na ime razlike plaće bruto iznos od 3.579,31 kn (475,06 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XV. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi VIII. tužiteljici S. R. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 kn (137,70 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka XVI. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti IX. tužiteljici M. K. J. na ime razlike plaće bruto iznos od 8.117,56 kn (1.077,38 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XVII. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi IX. tužiteljici M. K. J. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn (170,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka XVIII. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti XIII. tužitelju (X. tužitelju) H. P. na ime razlike plaće bruto iznos od 6.004,44 kn (796,93 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XIX. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi XIII. tužitelju (X. tužitelju) H. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn (170,89 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka XX. izreke).

1.2. Ovdje valja napomenuti da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pr- 5096/2021-34 od 12. rujna 2023. utvrdio prekid postupka u ovom predmetu jer je IX. tužiteljica M. K. J. preminula 17. srpnja 2023., nakon čega je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pr-5096/2021-37 od 17. siječnja nastavio postupak u odnosu na O. K. iz Z., OIB: …, V. N. iz Z., OIB: …, D. J. iz Z., OIB: … i M. J. iz Z., OIB: …, kao nasljednika preminule M. K. J..

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 207,38 EUR–a (1.562,50 kn).

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je:

- zahtjev I. tužiteljice I. G. da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. listopada 2016. te od 1. siječnja 2017. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 4.683,77 kn (621,64 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev II. tužiteljice R. W. da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 7.771,40 kn (1.031,44 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev III. tužiteljice E. R. da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 3.247,39 kn (431,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev IV. tužiteljice A. Č. da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 6.709,00 kn (890,44 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev V. tužiteljice J. Č. da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 5.652,71 kn (750,24 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev VI. tužiteljice R. T. da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 3.267,31 kn (433,65 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev VII. tužiteljice V. L. da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. pa do 29. veljače 2016. te od 1. travnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 2.315,68 kn (307,34 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev VIII. tužiteljice S. R. da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 3.579,31 kn (475,06 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev IX. tužitelja O. K., X. tužiteljice V. N., XI. tužiteljice D. J. i XII. tužiteljice M. J., kao nasljednika iza preminule M. K. J., da im tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 8.117,56 kn (1.077,38 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da im naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- zahtjev XIII. tužitelja H. P. da mu tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. isplati bruto iznos od 6.004,44 kn (796,93 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, predmetna presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvenstveno valja reći da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 5096/2021-4 od 26. veljače 2022. postupak koji se vodio protiv I. tužiteljice I. G. spojen s postupcima koje su pred istim sudom ostali tužitelji vodili protiv tuženika i to pod sljedećim poslovnim brojevima: Pr-5105/2021, Pr-5108/2021, Pr-5112/2021, Pr- 5114/2021, Pr-5116/2021, Pr-5126/2021, Pr-5132/2021, Pr-5420/2021 i Pr- 5532/2021.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe iz čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'' broj 27/01 i 39/09 – u daljnjem tekstu: ZPJS) te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljima isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporno je primjenjuje li se na tužitelje Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) te obračunava li se slijedom toga plaća tužitelja s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.

10. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije jer, sukladno odredbi iz čl. 2. ZPJS–a, javne službe su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, a sukladno odredbi iz čl. 7. Zakona o ustanovama (''Narodne novine'' broj 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) javnu ustanovu može, između ostalih, osnovati i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svoga samoupravnog djelokruga, što je u konkretnom slučaju i tuženik, koji je ustanova koju je osnovao Grad Z. i kod koga su tužitelji bili zaposleni u utuženom razdoblju, s time da se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu.

11. Osnovno obilježje javne službe jest djelatnost koja je prema svojoj prirodi takva da je njezino obavljanje nužno potrebno za zadovoljavanje općih društvenih interesa stanovništva određenog područja i pravna norma koja takvu djelatnost, zbog njezine važnosti izdvaja kao javnu službu, dajući joj time poseban društveni položaj.

12. Prema tome, kako je djelatnost tuženika prema svojoj prirodi takva da je njezino obavljanje nužno potrebno za zadovoljavanje općih društvenih interesa stanovništva određenog područja, s time da i sredstva za svoj rad i poslovanje (među kojima su i plaće zaposlenika), između ostalog, ostvaruje ugovorom s ministarstvom, odnosno drugim tijelima državne vlasti za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz državnog proračuna, tako je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tuženik ima sva obilježja javne službe u smislu odredbe iz čl. 2. ZPJS–a, budući da ista odredba pod javnom službom podrazumijeva sve javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, odnosno da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Nadalje, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Vlada Republike Hrvatske i navedeni sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS–om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su kojem utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna, i to na način da se određuje da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.- V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži je 7. prosinca 2011. donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV., u svezi članka VII. Dodatka Sporazumu. Pritom su utvrdili da je negativni rast BDP–a prema službenim podacima DZS–a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. pa do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP–a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP–a u trećem tromjesečju od strane DZS–a objavljen 4. prosinca 2015.

14. Neosnovani su prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), ali da bi to utjecalo na valjanosti tih Izmjena, odnosno da bi zbog toga bile ništetne, navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene, stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane. slijedom čega proizvode određene pravne učinke.

15. Odredbom iz čl. 254. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09 i 61/11

– u daljnjem tekstu: ZR/09) propisano je da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je odredbom iz čl. 254. st. 3. ZR/09 propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što znači da su svi sindikati javnih službi sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora. Izmjene i dopune unesene su i u čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (''Narodne novine " broj 141/12 – u daljnjem tekstu: TKU), a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće postale i dio TKU–a te da su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

16. Mjerodavno materijalno pravo sadržano je u ZPJS–u. Sukladno odredbi iz članka 192. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, s time da su plaće svakako važan dio radnoga odnosa, te se u čl. 51. TKU–a uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZR/14 na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

17. S obzirom na to da prethodno navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, kao i odredbe iz čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna. Pritom je odredbom iz čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Valja reći da je slično navedenom bilo propisano i u odredbi iz čl. 51. st. 4. TKU–a. Zbog prethodno navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelji pozivaju u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi čl. VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

18. Prema tome, kako je to prethodno detaljno obrazloženo, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je pod točkom I., III., V., VII., IX., XI., XIII., XV.,

XVII. i XIX. izreke predmetne presude prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljima sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR/14, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

19. Stoga su neosnovani daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

20. Ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne presude pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice, kao ni žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud zanemario prijedlog tuženika da se o predmetnom postupku obavijesti Republiku Hrvatsku kako bi se zasnovao intervencijski efekt u smislu odredbe iz čl. 211. st. 1. ZPP–a, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a.

21. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 37. st. 2. ZPP–a riječ o sporu male vrijednosti pa se predmetna presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 1. ZPP– a, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP– a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

22. Na kraju valja reći da su neosnovani i preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka pogrešno postupio kada je svakome od tužitelja utvrdio i dosudio trošak parničnog postupka zasebno.

23. Naime, iz točke 22. obrazloženja predmetne presude vidljivo je da je prvostupanjski sud prvo utvrdio iznos koji svakom od tužitelja pripada na ime troška parničnog postupka koji im je nastao prije nego što su rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-5096/2021-4 od 26. veljače 2022. spojeni svi postupci koje su tužitelji pokrenuli protiv tuženika, kao i iznos koji svim tužiteljima zajedno pripada na ime troška parničnog postupka koji im je nastao nakon spajanja postupka, uz povišenje tarifnih stavki od 50% zbog zastupanja više osoba, nakon čega je zbrojio utvrđene iznose, podijelio ukupan iznos s brojem tužitelja te svakom od tužitelja dosudio tako dobiveni iznos.

24. Prema tome, odluka o trošku parničnog postupka pod točkom II., IV., VI., VIII., X.,

XII., XIV., XVI., XVIII. i XX. izreke predmetne presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 3., Tbr. 36. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

26. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu glavne stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 23. srpnja 2024.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.