REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2395/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-180/2023-3 od 27. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-8262/2020-66 od 10. svibnja 2023., u sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-180/2023-3 od 27. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-8262/2020-66 od 10. svibnja 2023.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 -proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Tužitelj predlaže da se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti je potrebno preispitati sudsku praksu zbog odluka Europskog suda za ljudska prava odnosno Suda Europske unije.
6. Naime, u prvom procesnom pitanju tužitelj postavlja pitanje je li u konkretnom slučaju drugostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odnosno čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP. Tako postavljeno pitanje je općenito i nije u dovoljnoj mjeri određeno da bi se radilo o pitanju o kojem ovisi odluka u sporu.
7. Drugo postavljeno pitanje, zajedno s osam potpitanja, odnosi se na tumačenje i primjenu odredbi čl. 115. Zakona o radu u dijelu u kojem u slučaju prestanka potrebe za radom radnika u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu poslodavac treba voditi računa o zakonskim kriterijima. Prema shvaćanju revizijskog suda odgovor na postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, dakle o činjenicama u svakom konkretnom slučaju, pa radi toga navedeno pitanje (pitanja) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu odnose se na drugačiju činjeničnu situaciju, pa se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju.
8. Trećim postavljenim pitanjem tužitelj zapravo pita mora li sud u parničnom postupku provesti sve dokaze koje predloži stranka u postupku, a kako bi se utvrdila materijalna istina, nauštrb načela ekonomičnosti, odnosno do kuda ide slobodna ocjena suda. Prema shvaćanju revizijskog suda odgovor na ovo pitanje nalazi se u ZPP-u, koji jasno propisuje ovlasti parničnog suda da provede dokaze koje su predložile stranke, a za koje sud ocijeni da ih je potrebno provesti. Stoga niti glede tog pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.
9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odbiti prijedlog tužitelja kao neosnovan.
Zagreb, 23. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
