REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2902/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lana Pinjuh, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-883/2023-2 od 12. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Pn-41/2021-74 od 3. kolovoza 2023., na sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačeno pitanje, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude, sve navedeno u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja za koja cijeni da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te u tom kontekstu ističe i tešku povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjene materijalnog prava uslijed koje da je došlo do povrede prava tužitelja na pravično suđenje, jednakost oružja i obrazloženu sudsku odluku.
4. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Naznačena pitanja glase:
"- U slučajevima kad nema sigurnog dokaza koji bi sa prihvatljivim stupnjem izvjesnosti ukazao da je u prometnoj nesreći sudjelovalo i istu prometnu nesreću prouzročilo nepoznato vozilo, odnosno u slučajevima kada oštećenik nije dokazao činjenice koje su bitne za osnovanost tužbenog zahtjeva, može li sud usvojiti (makar i djelomično) postavljeni tužbeni zahtjev, a isključivo na temelju hipotetske mogućnosti?
- Je li za osnovanost tužbenog zahtijeva dovoljno utvrditi postojanje vjerojatnosti da je činjenica sudjelovanja nepoznatog vozila moguća, bez materijalnih dokaza, odnosno bez postojanja tragova na licu mjesta sudjelovanja nepoznatog vozila?
- Jesu li najmjerodavniji i najvjerodostojniji dokazi, oni koji su sačinjeni neposredno nakon štetnog događaja, odnosno ono što je navedeno u Zapisniku o očevidu?
- U slučaju kada prometni vještak nije mogao isključiti mogućnost postojanja i utjecaja nepoznatog vozila na vožnju oštećenika, ali bez ikakvih materijalnih dokaza za takvu mogućnost, predstavlja li takva mogućnost nedokazanu pretpostavku?
- U slučajevima kad je nalaz i mišljenje prometnog vještaka i zaključci istog, koji nalaz je proveden u postupku naknade štete, u suprotnosti s dokumentacijom predmeta, kao i u suprotnosti s dokumentacijom prekršajnog predmeta, te u suprotnosti sa presudom prekršajnog suda, je li sud dužan postupiti po odredbi čl. 261. st. 3. Zakona o parničnom postupku, i na prijedlog stranke provesti novo, odnosno drugo prometno vještačenje, a u odnosu na iste okolnosti?
- Je li od strane suda neuvažavanjem argumentiranog prijedloga stranke u postupku, ista stranka dovedena u nepovoljan položaj, i je li takvim postupanjem suda, stranci sukladno čl. 29. st. 1. Ustava povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u aspektu povrede načela jednakosti oružja, u vezi s povredom prava na obrazloženu sudsku odluku?"
6. Obrazlažući razloge važnosti predlagatelj ističe bitne povrede odredba parničnog postupka u donošenju nižestupanjskih odluka i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Poziva se na određene odluke ovog suda (u predmetima Rev-708/10, Rev- 608/07, Rev-1540/12, Rev-71/92, Rev-x-688/15, Rev-12001/17, Rev-1280/11), te drugostupanjskih sudova.
7. Postavljena pitanja polaze od pogrešne premise da nema dokaza o postojanju nepoznatog vozila, jer je personalnim dokazima utvrđeno postojanje nepoznatog vozila u kritično vrijeme (prvo, drugo, četvrto pitanje). Trećim pitanjem tužitelj pita o konkurenciji dokaza, a u odnosu na to naznačeno pitanje valja reći da je ovaj sud u svojim odlukama već izrazio u tom smislu shvaćanja, koja se mogu i ovdje primijeniti, da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim dokazima će sud dati prednost (primjerice Rev 927/2022 od 7. veljače 2023.), sve to ovdje povezujuću sa odredbom o dokaznoj snazi javnih isprava iz odredbe čl. 230. ZPP. Preostala pitanja predlagatelj gradi na prikazivanju činjeničnog stanja suprotno onom utvrđenom u pobijanoj odluci. U tom smislu i dostavljene odluke ovog suda na koje se predlagatelj poziva ovisne su o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Kada predlagatelj u razlozima važnosti naznačenog pitanja ističe bitne povrede odredba parničnog postupka u donošenju odluke te pogrešnu primjenu materijalnog prava, na taj način izloženi razlozi ne predstavljaju razloge važnosti koje zahtijeva sadržaj odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na koje se tuženik poziva, valja istaći da navodima iz prijedloga nije učinjeno vjerojatnim da je tuženiku u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa tako ni ona na čiju povredu se u prijedlogu poziva. Vezano za navedenu osnovu on u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, ističući svoje viđenje ocijene dokaza, primjene materijalnog prava i bitnih povreda. Za naglasiti je da se uočava da je drugostupanjskom odlukom sud dao dostatne i relevantne razloga s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, pa tako i s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, o primjeni materijalnog prava.
9. Stoga u odnosu na postavljeno pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci u odbijajućem dijelu.
10. U odnosu na preostale navode u prijedlogu, koncipirane u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, tuženik nije učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na koje se poziva, radi čega je prijedlog za dopuštenje revizije odbačen kao nedopušten, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 23. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
