REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3124/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB …, iz D., kojeg zastupa opunomoćenik T. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Osnovne škole D. L., …, B., OIB …, kojeg zastupa opunomoćenik D. S., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke o imenovanju ravnatelja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskoga suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1079/2021-4 od 20. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-186/2020-20 od 19. ožujka 2021., na sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke kojom je potvrđena odbijajuća prvostupanjska presuda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik se istom protivi i predlaže prijedlog odbiti i odbaciti.
3. Odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
4.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužitelj kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja (3) koje on ocjenjuje važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.2. Kao razloge važnosti tužitelj naznačuje da o postavljenim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
4.3. Isto tako on izlaže svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom analizirajući utvrđene činjenice i navodeći svoj pravni pristup predmetu spora.
4.4. To sve nisu razlozi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Predlagatelj nije naznačio da bi bilo riječi o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da bi se radilo o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske a praksa viših sudova nije jedinstvena ili da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena. Razlog da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili osporavanje iznesenih shvaćanja u pobijanoj odluci, u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ako nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz citirane odredbe čl. 385.a ZPP.
4.5. Dakle, u suštini, u ovoj pravnoj stvari ne problematizira se da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda (ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu), što je osnovni smisao revizijskog postupka. Zbog toga je ocijenjeno da u odnosu na postavljena pitanje nisu uopće jasno naznačeni razlozi važnosti.
5.1. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će sud dopustiti reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.2. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i to u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava na koje se tužitelj poziva (kao prava na rad, zaposlenje i dostupnost javnih službi) valja istaći da svojim navodima iz prijedloga on nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava (na što se poziva), povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koja se on poziva kao prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Stoga kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je odbačen, sve kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 23. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
