Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-575/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. J., zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-636/19-19 od 4. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog A. J. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja, nakon što je stavljena van snage presuda – kazneni nalog K-636/19 od 17. rujna 2019., proglašen je krivim optuženi A. J. zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja, krivotvorenjem isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud djelo označio i po ZID KZ iz NN 118/18., iako taj zakon nije bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, nije blaži za počinitelja, niti je to prvostupanjski sud obrazložio). Optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) optuženi A. J. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 250,00 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju V. D., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. Optuženik je po branitelju podnio i dopunu žalbe, unutar istih žalbenih razloga.

3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, koja odgovor je dostavljen na znanje optuženiku i branitelju.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Stranke nisu zatražile da ih se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, a vijeće ne smatra da bi prisutnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari, s obzirom na sadržaj žalbi i predmeta.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Nije osnovana žalba optuženog A. J. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer se žalitelj u stvari ne žali po ovoj žalbenoj osnovi. Pod ovom žalbenom osnovom žalitelj stvarno ističe žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer tvrdi da iz razloga presude ne proizlazi na temelju kojih činjenica i dokaza je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11. Na ovaj način uopće se ne obrazlaže postojanje istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, pri čemu ovaj sud drugog stupnja ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24), nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.

8. Žalitelj tvrdi da isprava koja je predmet počinjenja kaznenog djela „Ugovor o nagodbi od 23. kolovoza 2017.“, ne može biti predmetom počinjenja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11. Ovo iz razloga jer je banka optuženiku predala tek predložak ili nacrt ugovora, a ugovor je sklopljen tek kada ga potpišu sve ugovorne strane. Ovdje je žalitelj u krivu jer se u konkretnom slučaju radi o optužbi za krivotvorenje upravo nacrta ugovora o nagodbi, nakon čega je uslijedilo potpisivanje ugovora od strane optuženika i jamaca, dakle za preinačenje prave isprave, izmjenom datuma dospijeća tražbine banke. I nacrt ugovora, koji su potpisale službenice banke i predale optuženiku, je isprava u kaznenopravnom smislu, u smislu čl. 87. st. 15. KZ/11 jer predstavlja predmet koji sadrži zapis koji je podoban da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose. Naime, nacrt ugovora rezultat je pregovora dviju strana, pogotovo kod ugovora o nagodbi koji predstavlja sporazum volja dviju ugovornih strana, gdje svaka od strana popušta u svojim traženjima, a ovdje je banka sastavila taj nacrt ugovora i bankovne su ga službenice potpisale, predajući ga optuženiku radi potpisivanja i javnobilježničke ovjere potpisnika na drugoj ugovornoj strani. Upravo takav nacrt ugovora, kako ga naziva žalitelj, je isprava u kaznenopravnom smislu, jer je podobna i namijenjena da posluži kao dokaz činjenica o kojima su se ugovorne stranke sporazumjele, a potpisivanjem ugovora taj je sporazum i pravno nastao. Ispitujući u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-24, pobijanu presudu, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi povredu kaznenog zakona na štetu optuženika.

9. Nije osnovana žalba optuženika niti po žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Žalitelj u žalbi i dopuni žalbe prvo tvrdi kako Privredna banka Zagreb d.d. nije u spis dostavila primjerak ugovora s datumom dospijeća tražbine od 28. kolovoza 2018. Navedeno nije točno, jer je uz kaznenu prijavu dostavljen upravo takav, nepotpisani, primjerak ugovora s datumom dospijeća 28. kolovoza 2017. (stranice 3 i 4 spisa).

9.2. Žalitelj na temelju spekulacije bez uporišta u činjenicama izvodi teoriju o tome kako bi banka optuženiku, kada bi stvarno datum dospijeća bio 28. kolovoza 2017., dala nemoguć zadatak, jer je u roku od srijede 23. kolovoza 2017. do ponedjeljka 28. kolovoza 2017. optuženik trebao skupiti sedam potpisnika, ovjeriti njihove potpise i izvršiti plaćanje. Ova tvrdnja je suprotna utvrđenjima u pobijanoj presudi. Prvostupanjski sud na temelju sadržaja ugovora o nagodbi, na iskazima svjedoka N. M. i D. Š., ali i sadržaju spisa Ovr-2484/17 Općinskog suda u Splitu, utvrđuje da je upravo navedeno bilo dogovoreno među strankama ugovora. Naime za 29. kolovoza 2017. bilo je zakazano ročište za dražbu nekretnine (stana) u predmetu Ovr-2484/17, na kojem ročištu je taj stan, radi namirenja potraživanja banke prema optuženiku po ugovoru o kreditu, prodan. Stoga je jedino logično, kako to obrazlaže i prvostupanjski sud, da su se stranke ugovora o nagodbi dogovorile o plaćanju po nagodbi prije održavanja ročišta za dražbu u predmetu Ovr-2484/17, s ciljem neodržavanja tog ročišta. S obzirom da nije došlo do sklapanja ugovora o nagodbi i plaćanja do 28. kolovoza 2017., održano je ročište za dražbu i nekretnina je prodana.

9.3. Žalitelj tvrdi da njemu nije bio cilj prevariti banku, već platiti dug po ugovoru o nagodbi, pa je tako nakon potpisivanja ugovora o nagodbi, s datumom dospijeća do 28. kolovoza 2018., izvršio uplatu duga po ugovoru u javnobilježnički depozit. Motivaciju za podnošenje kaznene prijave banke optuženik vidi u tvrdnji da je banka očekivala bitno veći iznos od prodaje stana nego od ugovora o nagodbi. U dopuni žalbe žalitelj osporava pravilnost ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka N. M. i D. Š., ali i javnog bilježnika A. Z..

9.4. Prvostupanjski sud ispravno utvrđuje kako je isključivo optuženik imao motiv, ali i mogućnost izmijeniti datum dospijeća na nacrtu ugovora. Isti je od banke dobio potpisane primjerke ugovora (na posljednjoj stranici), ali bez potpisa ili parafa zaposlenika banke na svim stranicama ugovora. Na primjerku ugovora o nagodbi koji je optuženik dostavio u spis Ovr-2484/17 označen je datum dospijeća 28. kolovoza 2018. Potpisi dužnika i jamaca na ugovoru su javnobilježnički ovjereni od 12. do 17. svibnja 2018. Na temelju ovih činjenica prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik izmijenio godinu dospijeća iz 2017. u 2018. u svibnju 2018., prije odnošenja ugovora javnom bilježniku A. Z.. Krajnje bi bilo nelogično postupanje banke koja bi najprije ponudila nagodbu, s određenim datumom dospijeća za godinu dana od ročišta za dražbu, kako to tvrdi optuženi, a potom inzistirala na dražbi, na kojoj je ostvarena određena kupoprodajna cijena, iako je ponuđena nagodba kojom se rješava čitav dug i nakon toga podnosi kaznenu prijavu protiv optuženika. Svjedok A. Z., javni bilježnik, ne sjeća se konkretnog događaja, ali na temelju isprava potvrđuje da su u njegovom uredu ovjereni potpisi dužnika i jamaca na ugovoru o nagodbi i iskazuje o uobičajenom načinu postupanja kod ovjere potpisa. Tvrdnja u žalbi da je pogrešno utvrđena činjenica o tome da bi optuženik nakon pojedinih ovjera potpisa nosio ugovor sa sobom iz ureda javnog bilježnika, osim što ne proizlazi iz pobijane presude, ne predstavlja niti odlučnu niti važnu činjenicu. Optuženik je, naime, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, nužno morao doći kod bilježnika s ugovorom u kojem je već kao datum dospijeća bio označen datum 23. kolovoza 2018. U dopuni žalbe navodi se kako je pogrešno ocijenjen iskaz svjedokinje Nade Mirić kao vjerodostojan u pogledu postojanja ugovora s rokom dospijeća u 2017., a takav primjerak nije u spisu. Već je naprijed navedeno da u spisu ima ugovor s rokom dospijeća 28. kolovoza 2017., pa je ovaj žalbeni navod neosnovan. Osporava se i ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedokinje D. Š. tvrdnjama kako banka nije u spis dostavila nikakvu odluku o rokovima zaključivanja ugovora o nagodbi, kao niti odluku uprave banke o konkretnom ugovoru o nagodbi, niti je optužba predložila izvođenje tog dokaza. No, suprotno od ovih tvrdnji, iskazi svjedokinja M. i Š. ispravno su ocijenjeni vjerodostojnima, jer su međusobno sukladni, logični i potvrđeni ispravama u spisu, prvenstveno primjerkom ugovora koji je banka dostavila u spis, a potom i sadržajem spisa Ovr-2484/17. Žalbeni navodi o suprotnome, o tome kako je obrana optuženika jedina vjerodostojna, ne dovode do drugačijeg zaključka, pa je stoga žalba optuženika neosnovana.

10. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnijeta u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji. Stoga je pobijana presuda ispitana i u tom pravcu, primjenom čl. 478. ZKP/08-24, jer žalitelj, iako je naznačio da se žali i zbog odluke o kazni, ovu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Optuženiku je prvostupanjski sud ispravno utvrdio samo olakotne okolnosti, pa je na temelju utvrđene izravne namjere, jačine ugrožavanja zaštićenog dobra i samo olakotnih okolnosti, optuženika osudio na kaznu zatvora koja je bliže donjem minimumu kazne propisane za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11. Optuženiku je također ispravno izrečena i uvjetna osuda s ispravno odabranim vremenom provjeravanja koje je u korelaciji s izrečenom kaznom zatvora. I prema stajalištu ovog suda drugog stupnja izrečenim će se skupom sankcije ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba optuženika nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08-24.

U Varaždinu 23. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic, v.r.