REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-299/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-884/2019-7 od 24. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-37/2019-7 od 12. travnja 2019., u sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija i ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-884/2019-7 od 24. rujna 2020. i presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-37/2019-7 od 12. travnja 2019., a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 9013569521, sklopljenog između tužene i tuženika 7. svibnja 2008., a koja u članku 4. glasi: "…po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima…" (toč. I. izreke), naloženo je tuženoj ispatiti tužitelju 187,25 kuna za pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci te presude (toč. II. izreke) te je odlučeno o trošku postupka (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3638/2020 od 9. prosinca 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:
"1. Može li se odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, koja utvrđuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača? Odnosno, je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP-a?
2. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?
3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.
5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, usprotivio se revizijskim navodima i predložio reviziju odbiti te je potražio trošak sastava tog podneska.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe kako je navedeno u toč. 1. ovoga obrazloženja, kao i zahtjev da mu tuženik isplati stečeno bez osnove zbog više naplaćenih mjesečnih anuiteta od ugovorenih za utuženo razdoblje prema spomenutom ugovoru o kreditu, koji tužitelj temelji na tvrdnji da je odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci o kamatnim stopama banke, ništetna.
8. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tužena sklopili ugovor o kreditu kojim je tužena odobrila i isplatila kredit tužitelju u iznosu 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate na rok otplate od 120 mjeseci, da su anuiteti otplate ugovoreni u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan dospijeća, odnosno plaćanja, uz kamatnu stopu od 9,58% godišnje koja je u čl. 4. ugovora ugovorena kao promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.
9. Iz cjelokupnog sadržaja obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da su sudovi utvrdili ništetnost predmetne ugovorne odredbe (pa posljedično naložili isplatu iznosa koje je tužitelj preplatio tuženoj temeljem te odredbe) isključivo pozivanjem na presudu donesenu u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa, koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-1401/2012, jer da je u tom sporu pravomoćno utvrđeno da tuženici u tom kolektivnom sporu (između kojih je i tužena u ovom predmetu) prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, a time kao takva ništetna. Nadalje, sud je u pobijanoj odluci naveo da je Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tako je taj sud zaključio da se tužitelj mogao pozvati na pravno utvrđenje iz presuda navedenog postupka iako se odnosi na kredite u CHF, sukladno odredbi čl. 502. c ZPP i kada se radi o kreditu u EUR-ima.
9.1. Prigovor zastare je taj sud otklonio uz obrazloženje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu (13. lipnja 2014.), tako da zastarni rok od 5 godina nije protekao do 9. ožujka 2018. kada je podnesena tužba u ovom predmetu.
10. Prethodno opisana pravna shvaćanja suda u pobijanoj odluci su pogrešna.
11. Dajući odgovor na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje je za obrazložiti da je revizijski sud, u odluci poslovnog broja Rev-935/2020 od 11. siječnja 2023. otklonio izravnu mogućnost primjene utvrđenja iz odluke broj Revt-249/14-2 i broj Pž-3129/13
– donesene povodom tužbe Udruge Franak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, predmet kojeg spora je bila zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta, uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva – na predmete u kojima je tužitelj s tuženicom zaključio ugovor o kreditu s valutom u kunama. To, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutom u kunama.
11.1. U bitnom podudarno pravno shvaćanje je izraženo i u drugim odlukama revizijskog suda, pa tako i Rev-4441/19 od 23. siječnja 2024., Rev-1089/2020-2 od 25. travnja 2023. (etc.), od kojih se neke odnose na pitanje primjene utvrđenja iz kolektivnih sporova na kredite sa valutnom klauzulom u eurima, a neke na kunske kredite.
11.2. Sva se ta prava shvaćanja svode na bitno – da se presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) (tako izričito u Rev-248/2021-3 od 1. veljače 2024., koja se tiče kredita s valutnom klauzulom u eurima).
12. Imajući uvidu da su nižestupanjski sudovi ocjenu ništetnosti sporne ugovorne odredbe utemeljili isključivo na činjeničnom utvrđenju iz, ovdje, dakle, neprimjenjive navedene presude donesene u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, počinili su postupovnopravnu povedu u smislu čl. 502.c, u svezi čl. 354. st. 1. ZPP.
13. U pogledu drugog pravnog pitanja je za obrazložiti da se ocjena ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, u smislu problematike koja se potencira tim pravnim pitanjem, u ovom stadiju postupka ne može dati, zbog potpunog izostanka činjeničnih utvrđenja relevantnih za takvu ocjenu, a to sve s obzirom da je nižestupanjske odluke valjalo ukinuti zbog pogrešnog postupovnopravnog pristupa prilikom utvrđivanja pravno odlučujućih činjenica.
14. U pogledu trećeg revizijom postavljenog pitanja, je prvenstveno za ocijeniti da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare otklonio uz obrazloženje kao pod toč. 9.1. ovoga obrazloženja.
14.1. Naime, revizijski je sud u odluci poslovnog broja Rev-4441/2019 od 23. siječnja 2024. iznio sljedeće pravno shvaćanje:
"Tužba podnesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P - 1401/712 ne predstavlja radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka potrošača u slučaju kada se radi o Ugovorima o kreditu vezanim uz valutu EUR koji su zaključivani u istom razdoblju kao i ugovori o kreditu vezani uz valutnu klauzulu CHF.".
14.2. Ovaj sud i ovom odlukom reafirmira izneseno pravno shvaćanje, pa zaključuje da pravno shvaćanje nižestupanjskog suda citirano pod toč. 9.1. ovoga obrazložena, predstavlja pogrešnu primjenu prava.
15. Međutim, ovaj, revizijski sud je u odluci poslovnog broja Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
"U odnosu na četvrto i peto pitanje (pitanja tužitelja) koja se tiču zastare, valja navesti da se prema odredbi članka 241. ZOO zastara prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika na sudu ili pred drugim nadležnim tijelom radi (…)
U vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. (…)".
15.1. Za zaključiti je da, ako bi se (u ponovljenom suđenju) stvorili uvjeti da se ponovno odlučuje o prigovoru zastare, valjalo bi uzeti u obzir prethodno izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda.
16. Slijedom svega navedenog je, već izražavajući pravno shvaćanje u pogledu prvog postavljenog pravnog pitanja, utvrđen pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova, pa je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti pobijane odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja (toč. I. izreke).
16.1. Nižestupanjski će sudovi u ponovnom suđenju pristupiti ponovnoj ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, ocjeni ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi (i u tom smislu provesti i ocijeniti sve dokaze koje smatra relevantnim) te će (u slučaju utvrđenja takve ništetnosti i stvaranja uvjeta za ocjenu prigovora zastare) uzeti u obzir pravno shvaćanje revizijskog suda u pogledu ocjene prigovora zastare.
17. Odluka o trošku postupka povodom revizije (toč. II. izreke) utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 23. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
