REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1010/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H... d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. O., odvjetnica u O., protiv I. tužene A. B. iz B., OIB ..., zastupane po punomoćniku F. D., odvjetniku u R. i II. tuženika H. B. iz B., OIB ..., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja B. K. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici L. O. R., odvjetnici u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-618/2019-3 od 25. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-2/2019-4 od 5. veljače 2019., u sjednici održanoj 23. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. B. – O. S. O. iz R., poslovni broj Ovrv-... od 25. siječnja 2013., koji glasi:

«1. Nalaže se tuženima 1. A. B. i 2. H. B. da solidarno u roku od 8 dana od dostave ovog rješenja plate tužitelju:

a) iznos od 180.175,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, a 5 postotnih poena tekućom od 29. rujna 2012.,

b) iznos od 19.487,12 kuna,

iznos od 906,11 kuna.

2. Nalaže se tuženima 1. A. B. i 2. H. B. da u roku od 8 dana od dostave ovog rješenja naknade tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 8.038,36 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 25. siječnja 2013. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate kao i da naknade tužitelju eventualne buduće troškove koji će možebitno nastati tijekom tog postupka, sve uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos tih troškova od dana učinjenja pa do naplate.»

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženoj A. B. trošak parničnog postupka u iznosu od 21.875,00 kuna.

III Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženom H. B. trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna.".

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-2/2019 od 5. veljače 2019.

II. Odbijaju se tužitelj i umješač na strani tužitelja sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška kao neosnovanim.

III. Odbija se drugotuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.".

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-4581/2022-2 od 6. rujna 2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Je li sud ovlašten odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom temeljem odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a u situaciji kada je tužitelj cedirao svoju tražbinu, te je primjenom odredbe čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ovlašten nastaviti parnicu, a uspjeh iste ovisi o tome hoće li svoje procesnopravno ponašanje uskladiti s novonastalom materijalnom situacijom, dok je u konkretnom slučaju tužitelj u skladu s tom odredbom specificirao tužbeni zahtjev te zatražio isplatu u korist treće osobe i na taj način intervenirao u parnicu te uskladio postupanje?".

3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP).

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate iznos od 180.175,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2012., iznos od 19.487,12 kuna i iznos od 906,11 kuna.

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova te rezultata postupka proizlazi:

-da je tužitelj ovaj postupak pokrenuo sa zahtjevom da mu tuženici isplate prije navedene iznose,

-da je za vrijeme trajanja ove parnice tužitelj spornu tražbinu ustupio umješaču

-da je nakon toga tužitelj podneskom od 26. travnja 2018. preinačio tužbu na način da zahtjeva da tuženici sporni dug isplate umješaču

-da rješenjem prvostupanjskog suda od 7. lipnja 2018. prvostupanjski sud nije dopustio takvu preinaku tužbe, te

-da protiv tog rješenja nije bila podnesena žalba tako da je to rješenje postalo pravomoćno 29. lipnja 2018.

8.1. Nižestupanjski sudovi uz primjenu odredbe čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) odbijaju predmetni tužbeni zahtjev jer da tužitelj, nakon ustupa predmetne tražbine, više nije aktivno legitimiran za taj tužbeni zahtjev.

9. U datoj situaciji odgovor na predmetno pravno pitanje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude.

9.1. Ovo stoga što se predmetno pravno pitanje zasniva na pretpostavci da je tužitelj nakon ustupa sporne tražbine uspješno intervenirao u postojeći tužbeni zahtjev na način da zahtjeva isplatu spornog duga umješaču (a ne više tužitelju).

9.2. No, kao što je već rečeno, rješenjem prvostupanjskog suda od 7. lipnja 2018. prvostupanjski sud nije dopustio takvu preinaku tužbe. Protiv tog rješenje bila je dopuštena žalba (čl. 190. st. 9. i čl. 378. st. 1. ZPP). Tužitelj protiv tog rješenja nije podnio žalbu te je isto rješenje postalo pravomoćno 29. lipnja 2018. Stoga, tužitelj navedeno rješenje nije niti mogao pobijati žalbom protiv prvostupanjske presude (čl. 378. st. 2. ZPP). Pravomoćnošću toga rješenja, kako to pravilno zaključuju, bili su vezani i prvostupanjski i drugostupanjski sud. Radi toga niti ovaj revizijski sud nije u mogućnosti ispitivati pravilnost i zakonitost toga rješenja. K tome, niti predmetno pravno pitanje radi kojega je tužitelju dopušteno podnošenje revizije ne odnosi se na pravilnost i zakonitost tog rješenja.

10. Inače, u situaciji kada i nakon ustupa tražbine o kojoj teče parnica i nadalje egzistira početni tužbeni zahtjev, odgovor na predmetno pravno pitanje bio bi sljedeći:

"Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo" (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020.).

11. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 23. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko  Jug, v.r.