Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4730/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. R. iz T., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice M. R. iz D., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pn-279/2019-36 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice T. R. iz T., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pn-279/2019-36 od 1. srpnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan za iznos od 4.034,77 eura (ranije 30.400,00 kn)[1] sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.805,03 eura (13.600,00 kn) od 30. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 902,52 eura (6.800,00 kn) od 15. siječnja 2016. do isplate i na iznos od 1.327,23 eura (10.000,00 kn) od podnošenja tužbe do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pn-279/2019- 36 od 1. srpnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan preko iznosa od 4.034,77 eura (ranije 30.400,00 kn) do iznosa od 5.362 eura (40.400,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženici M. R. iz D., da tužiteljici T. R. iz T., plati daljnjih 1.327,23 eura sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 17. rujna 2019. do isplate po stopi zateznih kamata koja je od dospijeća do 31. prosinca 2023. određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog 1 1 euro = 7,5345 kn

kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se u ostalim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice T. R. iz T., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pn-279/2019-36 od 1. srpnja 2022. u dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužiteljici 10.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućom na taj iznos od 17. rujna 2019. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 40.400,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 13.600,00 kn od 30. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 6.800,00 kn od 15. siječnja 2016. do isplate i na iznos od 20.000,00 kn od podnošenja tužbe do isplate (točka II. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je povučena tužba za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 6.800,00 kn teku od 30. prosinca 2017. do 14. siječnja 2018. (točka I. izreke) i odbijen je u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja, oboje u odnosu na točku II. izreke, žali se tužiteljica pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 15/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i da prihvati tužbeni zahtjev tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet u pobijanom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Odgovorom na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbe i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Tužiteljica u ovom predmetu zahtjev isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, koja šteta tvrdi joj je nastale zbog činjenice da je tuženica otvorila Facebook profil otvorenog tipa, naziva „T. V. I. D.“ i u odnosu na nju stavlja objave pogrdnog i uvredljivog sadržaja koje su se ticale njezinog osobnog života i razvoda, pri čemu je spominjala i djecu te njezino puno ime i prezime. Također zahtjeva i naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade. Tvrdi da su spomenute objave tuženice dovele do toga da više nije mogla ostati raditi kod svog poslodavca, među kolegama koji su znali za te objave, slijedom čega je sporazumno prekinula radni odnos te smatra da joj stoga tuženica duguje naknaditi štetu u visini zarade koju je time izgubila.

7. S obzirom da je tuženica priznala da je napravila objave na Facebook profilu „T. V. I. D.“ i sadržaj tih objava (točka 12. obrazloženja), kao i činjenicu da je uz sve to tužiteljici slala i prijeteće poruke, zbog čega je u tijeku i kazneni postupak protiv nje, to je sud prvog stupnja, imajući na umu sadržaj objava, dostupnost tih objava, iskaz svjedoka K. J. i tužiteljice o tome kako je sve to utjecalo na tužiteljicu, kao i nalaz i mišljenje vještakinje H. M., utvrdio da je tužiteljica dokazala povredu prava osobnosti na duševno zdravlje koja, prema stavu prvostupanjskog suda, opravdava dosudu naknade štete u iznosu od 1327,23 eura (ranije 10.000,00 kn)[2] . Svoju odluku temelji na odredbama sadržanim u čl. 1045. st. 1. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) te čl. 29. st. 2. toga Zakona. U preostalom dijelu, do zatraženih 2.654,46 eura (20.000,00 kn) traženih po ovoj osnovi, tužbeni zahtjev, u ovom dijelu smatra neosnovanim.

8. Također, sud je kao neosnovan odbio i zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete. Obrazlaže da je radni odnos tužiteljice prestao sporazumom sklopljenim s poslodavcem, a da nema uvjerljivih dokaza koji bi, izvan svake sumnje, ukazivali da je takav završetak radnog odnosa posljedica upravo i jedino situacije u kojoj se tužiteljica našla nakon postupaka/ radnji tuženica o kojima je riječ u ovom postupku.

9. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud ocijenio da prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu se sadržajno ukazuje navodima žalbe. Također je ocijenjeno da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti ostale postupovne povrede iz te odredbe na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a žaliteljica ne ističe pa u tom dijelu odluka nije niti ispitivana (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

11. Glede primjene materijalnog prava vezano uz naknadu neimovinske štete, ovaj je sud stava da iznosom koji je tužiteljici dosuđen šteta nije u cijelosti reparirana.

12. Činjenica da je tuženica zbog povrijeđenosti i uvjerenja da ju njezin suprug vara s tužiteljicom napravila objave o kojima je riječ u ovom predmetu i koje nisu sporne ne opravdava njezin postupak, otvaranje svima dostupnog Facebook profila na kojem je pisala na uvredljiv i pogrdan način o tužiteljici, njezinom privatnom životu i na kojem je čak spominjala i tužiteljičinu djecu. Informacije i navodi koje je tuženica nesporno objavila objektivno su podobni povrijediti ugled, čast i dostojanstvo tuženice jer se radilo o javno dostupnom profilu, a da ga vidi što više osoba potrudila se i sama tuženica slanjem zahtjeva za prijateljstvo prijateljima tužiteljice. Predmetne objave i svojim sadržajem i dostupnošću prelaze svaku granicu prihvatljive slobode govora, uz što sve je tuženica, očito kako bi bila sigurna da će njezin profil biti praćen, poslala i zahtjeve za prijateljstvo velikom broju prijatelja tužiteljice na društvenim mrežama. Sve to je, što je potvrđeno i nalazom i mišljenje vještakinje H. M., a i bez njega, jer je životno i logično, kod tužiteljice opravdano izazvalo sram i nelagodu, ali i strah zbog 2 1 euro = 7,5340 kn

prijetećih poruka koje je tuženica tužiteljici slala drugim sredstvima i zbog čega je protiv nje u tijeku i kazneni postupak.

12.a Snaga društvenih mreža i podataka koji se njima prenose ne smije se koristiti za vrijeđanje, osobito ne ovako grube naravi kako je to tuženica učinila. Osobne odnose potrebno je rješavati između osoba koje imaju neki prijepor, a iznošenje uvredljivih, omalovažavajućih i malicioznih poruka putem društvenih mreža ne može se tolerirati, pa ni u konkretnom slučaju, bez obzira na razloge zbog kojih je tuženica tako postupila. Sloboda izražavanja je dozvoljena, ali ujedno i ograničena okvirima onoga što se u skladu s društvenim normama smatra dopuštenim i primjerenim. Suprotna uporaba prava na slobodu govora, unatoč nesumnjivoj povrijeđenosti tuženice, u konkretnom je slučaju dovela do neimovinske štete, a prema shvaćanju ovog suda pravična novčana naknada za to iznosi 2.654,46 eura, zbog čega je ovaj sud tužiteljici dosudio daljnji iznos od 1.327,23 eura, pozivom na odredbe materijalnog prava na koje se u ovom dijelu pozvao i sud prvog stupnja.

13. U preostalom dijelu odluka suda prvog stupnja je glede visine naknade neimovinske štete pravilna te je stoga odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 373. točka 3. i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

14. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a.

15. Glede zahtjeva za naknadu imovinske štete ovaj sud prvostupanjsku odluku u cijelosti smatra zakonitom.

16. Nije sporno da je tužiteljičin radni odnos kod tadašnjeg poslodavca sporazumno prestao negdje u vrijeme nakon objavljivanja poruka tuženice na spomenutom Facebook profilu. Međutim, ta činjenica, kao niti činjenica da su kolege znale i vidjele te objave i da se tužiteljica zbog toga osjećala posramljeno i neugodno ne čini zahtjev u ovom dijelu osnovanim.

16.a Tužiteljice nije tvrdila i dokazivala da je itko od njezin kolega na poslu svojim ponašanjem prema njoj na ikoji način doprinio tom njezinom osjećaju, da joj je zbog toga bilo nemoguće nastaviti raditi ili da je bilo kakav drugi postupak poslodavca vezano uz te objave doprinio njezinoj odluci da ode. U takvoj situaciji, sve i da je točno da je tužiteljica odlučila otići s radnog mjesta jer joj je nakon poruka bilo nemoguće nastaviti s radom kod tuženika, isto ne govori da bi joj štetu nastalu time trebala naknaditi tuženica. Tužiteljica je i nakon spornih objava na poslu imala uobičajene radne uvjete i mogla je nastaviti raditi (nije dokazivala suprotno), a okolnost da je unatoč tome odlučila radni odnos završiti jer je, opravdano ili ne, subjektivno osjećala sram i nelagodu pred kolegama, ne čini tuženicu odgovornom za štetu koja je tužiteljici nastala jer nije mogla naći zaposlenje kroz neki period. Ovo jer tuženica ne može odgovarati za daljnju štetu koju je tužiteljica prouzročila svojom odlukom, a da za to nije imala objektivni razlog, već samo razlog subjektivne naravi budući da postoji i zakonska obveza oštećenika ne činiti štetu većom od one koju trpi kao neposrednu posljedicu radnji štetnika.

17. Zbog navedenog je prvostupanjska odluka u odnosu na odluku o zahtjevu za naknadu imovinske štete potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Kako je tužiteljica uspjela s osnovom za naknadu neimovinske štete i djelomično s visinom u odnosu na taj zahtjev, dok ni s osnovom ni s visinom nije uspjela u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete, to je konačni uspjeh stranaka podjednak. U takvoj situaciji sud prvog stupnja je mogao odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak (čl. 150. st. 4. i čl. 380. točka 3. ZPP-a) ili pak odlučiti kako je i odlučio. Kako time što je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka položaj tužiteljice nije lošiji od situacije da je sud odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka to ovaj sud nije smatrao potrebnim intervenirati u odluku u ovom dijelu, već je istu potvrdio na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.