Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-642/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Mirele Mijoč Kramar kao člana vijeća, pravnoj stvari tužiteljice V. J. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. u. Z. – S. c. u. Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. Š. iz odvjetničkog društva Š., L., K., T., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1253/2022-17 od 26. travnja 2024., dana 23. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1253/2022-17 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku tužiteljici isplatiti iznos od 2.851,00 eura bruto sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je pobliže određeno u izreci, (točka I. izreke) te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.015,45 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2024. do isplate ( točka II. izreke).

2. Protiv presude pod toč. I. i II. izreke tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači odluku u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana

5. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 13. prosinca 2023., da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenog uvećanja osnovne plaće za smjenski rad u razdoblju od 1. svibnja 2017. pa do 31. prosinca 2021. isplati bruto iznos od 2.851,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose kao i da joj naknadi trošak g postupka.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, a konkretno Ugovora o radu br. … na neodređeno vrijeme od 7. srpnja 2014. i Ugovora o radu br. … na neodređeno vrijeme od 17. veljače 2021. (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu), Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika centra u Z. od 19. studenog 2015. (u daljnjem tekstu: Pravilnik), Kolektivnog ugovora za centar u Z. od 9. prosinca 2016. (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), obračuna plaće tužiteljice, pisanog nalaza i mišljenja D. S., stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, financije i računovodstvo od 27. studenog 2023., utvrdio u bitnom sljedeće: da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na radnom mjestu blagajnik u restoranu, a koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2014. odnosno 1. ožujka 2021., da je odredbom iz čl. 6. Ugovora o radu određeno, između ostalog, da je rad organiziran u 6 (šest) radnih dana tjedno, da se radnik obvezuje raditi u punom radnom vremenu 40 sati tjedno te da se rad obavlja u smjenama, da je tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2017. pa do 31. prosinca 2021. svaki mjesec radila u smjenama, da su u utuženo razdoblju bili na snazi Pravilnik i Kolektivni ugovor, da je odredbama iz čl. 7. st. 1. i 2. Pravilnika određeno da se osnovna plaća radnika utvrđuje na temelju složenosti poslova i uvjeta rada na određenom radnom mjestu te da osnovna plaća utvrđena Pravilnikom pripada radniku za puno radno vrijeme i redoviti radni učinak, da je odredbom iz čl. 16. st. 4. Pravilnika određeno da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra svakodnevni redovni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca što radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana te da rad u prvoj smjeni traje od 6 do 14 sati, u drugoj smjeni od 14 do 22 sata, a u trećoj smjeni od 22 sata do 6 sati, da je odredbom iz čl. 16. st. 1. Pravilnika određeno, između ostalog, da se osnovna plaća određena čl. 7. Pravilnika uvećava za rad u drugoj smjeni za 10%, da je odredbom iz čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora određeno, između ostalog, da se osnovna plaća radnika uvećava za smjenski rad za 5%, da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da razlika plaće tužiteljice koja je nastala zbog neplaćenog uvećanja osnovne plaće za smjenski rad u utuženom razdoblju iznosi ukupno 2.851,00 eura bruto, da je vještak navedeni iznos izračunao na način da je osnovnu plaću tužiteljice u tom razdoblju uvećao za smjenski rad za 5% (sukladno odredbi iz čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora) te da je osnovnu plaću tužiteljice u tom razdoblju uvećao za rad u drugoj smjeni za 10% (sukladno odredbi iz čl. 16. st. 1. Pravilnika).

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je u ovom predmetu utvrđeno u odnosu na tužbeni zahtjev vezano za razliku plaće, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužiteljica sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 16. st. 1. i 4. Pravilnika te čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora osnovano od tuženika potražuje razliku plaće koja je nastala zbog neplaćenog uvećanja osnovne plaće za smjenski rad u utuženom razdoblju u bruto iznosu, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 92. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17, 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR) te čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

10. Tu valja napomenuti da, iako se dodatak na osnovnu plaću od 5% iz čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora te dodatak na osnovnu plaću od 10% iz čl. 16. st. 1. Pravilnika djelomično preklapaju u dijelu koji se odnosi na rad u drugoj smjeni, to ne znači da se navedeni dodaci u tome dijelu međusobno isključuju, budući da je volja tuženika, kao poslodavca tužiteljice prilikom sklapanja Kolektivnog ugovora, odnosno donošenja Pravilnika očito bila da se materijalna prava radnika ugovore, odnosno odrede na način koji će za njih biti što povoljniji.

10.1. Isto tako, Zaključak Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene KU- a od 7. veljače 2017. kojim je utvrđeno da je čl. 44. st. 3. alinejom 2. KU-a propisano da za smjenski rad radniku pripada pravo na uvećanje osnovne plaće svim radnicima u prehrani koji u ugovoru o radu imaju propisanu obvezu smjenskog rada i da taj Zaključak sukladno odredbi čl. 101. st. 5. KU ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora, sukladno čl. 101. stavak 5. KU-a.

11. Žalbeni navodi da kamate na iznos poreza i prireza ne teku su neosnovani jer u smislu odredbe čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20), primitak od kojeg se prema odredbama tog zakona utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada, a poslodavac ili isplatitelj primitka ili plaće na dan dospjelosti primitak nije isplatio, a istodobno je, sukladno odredbama zakona kojim se uređuju radni odnosi, obvezan dostaviti radniku obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze dostave obračuna radniku o dospjelom, a neisplaćenom primitku. Naime, 1.1.2017. stupio je na snagu novi Zakon o porezu na dohodak (115/16), koji u citiranom čl. 25. st. 5. propisuje da se predujam poreza na dohodak obračunava i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze poslodavca da radniku dostavi obračun o dospjelom neisplaćenom primitku.

12. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na njega je pravilno primijenio materijalnog pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje tuženik ukazuje u svojoj žalbi, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu, i time, temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

13. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 23. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.