REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2787/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JAMB-TUKIĆ, d.o.o., Split, Getaldićeva 24, OIB 27138707332, kojeg zastupa punomoćnik Marija Perić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika PLAVI SAFIR d.o.o., Zagreb, Supilova 7A, OIB 26556073445, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-865/2022-11 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-865/2022-11 od 24. svibnja 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-865/2022-11 od 24. svibnja 2024. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1099/2017 od 10. travnja 2017. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 7.746,90 eura sa zateznim kamatama, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 326,58 eura i predvidive troškove postupka u iznosu od 131,33 eura sa zateznim kamatama i tužbeni zahtjev odbijen, kao neosnovan (točka I. izreke) te naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 949,74 eura sa zateznim kamatama od 24. svibnja 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku petnaest dana (točka II. izreke), dok je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura sa zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan (točka III. izreke), a točkom IV. izreke odbijen je i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.196,20 eura, kao neosnovan.
2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe razvidno je da žalitelj osporava presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle u točkama I., II. i IV. izreke. U žalbi navodi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik posebnih poslovnih prostora u nekretnini u Splitu, Ruđera Boškovića 18, kojom upravlja tužitelj, a time i pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari, zatim da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, odlučne činjenice pogrešno su utvrđene, a zbog odbijanja izvođenja predloženih dokaza činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Posebno osporava zaključak suda da se iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Jure Malenice ne može utvrditi činjenica da je tuženik suvlasnik nekretnine u Splitu, Ruđera Boškovića 18, te potom opširno obrazlaže razloge zbog kojih smatra suprotno pozivajući se i na druge isprave koje se nalaze u spisu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1559/2021, posebno mišljenje vještaka Petra Čorića. Ukratko žalitelj tvrdi da su poslovni prostori koji su u vlasništvu tuženika i za koje je dužan plaćati zajedničku pričuvu u građevinskom, odnosno konstruktivnom smislu sastavni i neodvojivi dijelovi stambene zgrade na adresi Ruđera Boškovića 18, te da je pravno nemoguće da poslovni prostori koji se nalaze u zgradi položenoj na jednoj čestici, budu obuhvaćeni elaboratom etažiranja koje se provodi za zgradu položenu na drugoj katastarskoj čestici i slijedom toga su netočne tvrdnje da predmetni poslovni prostori pripadaju drugoj nekretnini. Predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja stambene zgrade u Splitu, Ruđera Boškovića 18, da mu tuženik plati iznos od 7.746,90 eura na ime troškova zajedničke pričuve za posebne dijelove nekretnine koji su u vlasništvu tuženika. Tužbenim zahtjevom obuhvaćeno je razdoblje od svibnja 2012. do travnja 2017. godine.
7. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu razvidno je kako je među strankama, prije svega, bila prijeporna činjenica gdje se nalaze poslovni prostori za koje tužitelj traži plaćanje zajedničke pričuve u ovom postupku, odnosno nalaze li se na nekretnini kojom upravlja tužitelj (na adresi Ruđera Boškovića 18) ili su sastavni dio nekretnine na adresi Ruđera Boškovića 18a. S obzirom na to da iz dokaza koje je tužitelj predložio u prilog tvrdnji da su poslovni prostori dio nekretnine kojom on upravlja, ne proizlazi istinitost tih tvrdnji, a tužitelj je odustao od izvođenja dokaza vještačenjem, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik posebnih poslovnih prostora u zgradi kojom upravlja tužitelj, pa nije dužan plaćati zajedničku pričuvu. Nakon toga, više nije bilo potrebe za utvrđivanjem ostalih spornih činjenica koje se odnose na površinu poslovnih prostora, njihovu namjenu i visinu pričuve.
8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da iz zemljišno-knjižnih izvadaka za nekretninu u Splitu, Ruđera Boškovića 18, proizlazi da tuženik nije suvlasnik predmetne nekretnine, dok ostale isprave na koje se tužitelj poziva nisu valjan dokaz o tome, budući da je riječ o ispravama koje je sačinio sam tužitelj ili ugovorima (međuvlasničkom ugovoru i ugovora o upravljanju zgradom) u kojima tuženik nije ugovorna strana.
9. Budući da se tuženik u zemljišnim knjigama ne vodi kao suvlasnik zgrade u Splitu, Ruđera Boškovića 18, ni vlasnik posebnog (etažnog) dijela u toj stambenoj zgradi, nego kao vlasnik točno određenih posebnih dijelova susjedne poslovne zgrade Robne kuće Prima 3 koja se nalazi na adresi R. Boškovića 18a, žalbeni navodi kojima žalitelj nastoji dovesti u pitanje valjanost etažnog elaborata (kojim su sporni poslovni prostori obuhvaćeni prilikom etažiranja zgrade na adresi R. Boškovića 18a, koje je provedeno kroz zemljišne knjige) ne mogu utjecati na drukčiju odluku suda o tužbenom zahtjevu. Sve dok je takvo zemljišno-knjižno stanje, tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da je tuženik suvlasnik zgrade na adresi Ruđera Boškovića 18, jer isti poslovni prostori ne mogu biti posebni dijelovi dvije različite nekretnine.
10. Prema odredbi članka 89. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17) doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.
11. Dakle, da bi bio dužan plaćati doprinos za zajedničku pričuvu, tuženik mora biti suvlasnik predmetne nekretnine. Kako tužitelj nije dokazao tu činjenicu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije pasivno legitimiran i da tužitelj, kao upravitelj nekretnine, ne može od njega zahtijevati plaćanje zajedničke pričuve.
12. Žalitelj nije određeno naveo koje je dokaze prvostupanjski sud odbio izvesti, a da bi njihovim izvođenjem ova odlučna činjenica mogla biti utvrđena na drugačiji način. Žalitelj se određeno poziva samo na nalaze i mišljenja vještaka koji su dani u drugom sudskom postupku, dok je u ovom postupku odustao od izvođenja dokaza vještačenjem. Druge dokaze koje je bio predložio, prvostupanjski sud je odbio i za to naveo valjane razloge (točka 16. obrazloženja presude). Pored toga, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda o tome da je na tužitelju teret dokazivanja činjenice da je tuženik suvlasnik predmetne zgrade. Glede ocjene vještačenja izvedenog za potrebe drugog postupka, valja istaknuti da je u tome postupku presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1559/2021-9 od 21. travnja 2022. i presudom Županijskog sud u Rijeci poslovni broj Gž-1511/2022-3 od 5. travnja 2023. tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen kao neosnovan. Riječ je o zahtjevu kojim je tužitelj tražio od tuženika plaćanje pristojbe za iste poslovne prostore u razdoblju koje je prethodilo razdoblju obuhvaćenom ovim tužbenim zahtjevom.
13. Na temelju navedenog proizlazi kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u točkama I. i II. izreke. Pobijana presuda potvrđena je i u točki IV. izreke, iako je prvostupanjski sud nepotrebno odlučivao o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova s obzirom na to da je tužitelj izgubio ovu parnicu, pa odluka o obvezi tužitelja da tuženiku nadoknadi parnične troškove na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u sebi već sadržava odluku o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova ovog postupka.
Zagreb, 23. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivana Mlinarić
Broj zapisa: 9-3086a-89d2a
Kontrolni broj: 00c7a-4bcc9-4fde5
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
