Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-704/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Split, Mike Tripala 6, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Staničić, odvjetnik u Splitu, Ivana Gundulića 26 A/II, protiv tuženika IVANA PRANJIĆA, vl. obrta "Antiša", OIB: 45035903629, Split, Drniška 19, kojeg zastupa punomoćnik Josip Hrga, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 15/III, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. lipnja 2024. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja Ivana Viskovića, punomoćnika tužitelja Ive Staničića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Josipa Hrge, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 23. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamacije na izvedene radove prema ugovoru broj: 286/12-ŽD, koji je sklopljen 11. rujna 2017. između tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Split, Mike Tripala 6, kao upravitelja i tuženika IVANA PRANJIĆA, vlasnika obrta "Antiša", OIB: 45035903629, Split, Drniška 19, kao izvođača.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Dužan je tuženik Ivan Pranjić, vlasnik obrta "Antiša", Split, Drniška 19, OIB: 45035903629, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 57.854,66 eura / 435.905,90 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4.746,73 eura / 35.764,25 kuna od 26. svibnja 2017.,

- na iznos od 443,22 eura / 3.339,45 kuna od 26. svibnja 2017.,

- na iznos od 12.380,01 eura / 93.277,20 kuna od 26. svibnja 2017.,

- na iznos od 19.102,13 eura / 143.925,00 kuna od 26. svibnja 2017.,

- na iznos od 16.643,44 eura / 125.400,00 kuna od 30. svibnja 2017.,

- na iznos od 2.468,64 eura / 18.600,00 kuna od 30. svibnja 2017.,

- na iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna od 30. svibnja 2017.,

- na iznos od 1.274,14 eura / 9.600,00 kuna od 20. svibnja 2017.,

- na iznos od 663,61 eura / 5.000,00 kuna od 30. svibnja 2017.,

pa sve do naplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, kao neosnovan. II Nalaže se tužitelju STANO-UPRAVA d.o.o. da tuženiku IVANU PRANJIĆU naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.140,69 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika IVANA PRANJIĆA da mu tužitelj STANO-UPRAVA d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 757,72 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. studenoga 2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Tužitelj je u tužbi naveo da je s tuženikom 11. rujna 2017. sklopio Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamaciju na izvedene radove prema ugovoru broj: 286/12-ŽD (dalje u tekstu: Ugovor od 11. rujna 2017.). Tužitelj je izjavio da je tuženik kao izvođač izvodio radove na fasadi stambene zgrade u Splitu, Krležina 24 i da su, nakon što su izvedeni radovi, utvrđeni određeni nedostatci koje je trebalo otkloniti. Tvrdio je da je zbog loše izvedenih radova, pod naletima jakog vjetra, dio fasade dva puta otpao i tako ugrozio živote i zdravlje ljudi. Izjavio je da tuženik nije priznavao te reklamacije i da nije bio spreman niti u mogućnosti izvesti radove potrebne za otklanjanje nedostataka, pa da je tužitelj, po ovlaštenju suvlasnika stambene zgrade Krležina 24 u Splitu, pristupio otklanjanju nedostataka prema projektu društva ML Projekt d.o.o., angažirajući nove izvođače, s time da trošak sanacije odnosno otklanjanja nedostataka u konačnici snosi tuženik. Naveo je da su ukupni troškovi sanacije iznosili 57.854,65 eura / 435.905,90 kuna, koji iznos da je tužitelj platio izvođačima i dobavljačima. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo kako smatra da je Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamaciju na izvedene radove prema ugovoru broj: 286/12-ŽD, koji je sklopljen 11. rujna 2017. između tužitelja kao upravitelja i tuženika kao izvođača, pravno ništetan, jer je prema njegovom mišljenju protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Takav zaključak tužitelj izvodi iz članka 4. toga ugovora kojim je ugovoreno da će se tuženiku na sve buduće radove, počevši od 1. srpnja 2017. pa nadalje, ispostavljati računi na iznos od 10% na ime manipulativnih troškova koje će tuženik izvoditi na zgradama pod upravljanjem tužitelja i kojim se tužitelj obvezao da neće pokretati postupak prisilne naplate na računima tuženika te da će tuženiku omogućiti sudjelovanje na natječajima na zgradama pod upravljanjem tužitelja, za koje ocjeni da tuženik ima mogućnost sudjelovanja na istima. Tužitelj je nadalje izjavio da je navedeni ugovor ništetan i iz razloga što je prema njegovom shvaćanju predmet obveze nedopušten i nemoguć, te iz razloga što druge gospodarske subjekte stavlja u nejednak i nepovoljan položaj. Radi svega navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je predmetni Ugovor od 11. rujna 2017. ništetan i obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od 435.905,90 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime troškova sanacije fasade stambene zgrade u Splitu, Krležina 24, koje je platio tužitelj.

2. U odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Trgovačkog suda u Splitu, smatrajući da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno nadležan Općinski sud u Splitu budući da su stranke Ugovorom od 11. rujna 2017. ugovorile nadležnost tog suda. Potom se tuženik usprotivio navodima u tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanima. Tuženik je osporio navode tužitelja vezane za ništetnost Ugovora od 11. rujna 2017. te je istaknuo da su stranke u trenutku sklapanja ugovora bile upoznate s odredbama ugovora, da nije postojalo mana volje, nesporazuma niti nesuglasnosti očitovanja volja. Također je osporio navode tužitelja da bi tuženik po bilo kojoj osnovi bio odgovoran za pad dijela fasade. Osim toga, tuženik se usprotivio i zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 435.905,90 kuna te je naveo kako je u Ugovoru od 11. rujna 2017. navedeno da trošak sanacije iznosi 396.353,00 kuna (s uključenim PDV-om), pa da čak i kad bi tužbeni zahtjev za isplatu bio osnovan, da tuženik ne bi mogao biti u obvezi platiti tužitelju iznos od 435.905,90 kuna. Nadalje, tuženik je naveo kako tuženik ne može biti u obvezi platiti tužitelju iznos kojeg je isti samoinicijativno platio izvođačima, pa predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Tijekom postupka tuženik je ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te je dodatno naveo da tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik bio odgovoran za oštećenje cijele ili dijela fasade na zgradi Krležina 24, da ne dokazuje da bi svi tužbom traženi iznosi bili opravdani i plaćeni niti da su navedeni računi uopće bili u uzročno-posljedičnoj vezi sa sanacijom (osim vlastite izjave), da ne dokazuje kada su vršeni radovi na fasadi i kada je tužitelj iskazao reklamaciju na radove odnosno kada je o nedostacima obavijestio izvođača. Tuženik je također istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja.

4. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u navodima iz tužbe, te je izjavio da tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

5. Presudom ovog suda poslovni broj P-534/2019 od 28. veljače 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je protiv navedene presude tužitelj podnio žalbu.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio presudu poslovni broj Pž-1547/2022 od 7. studenoga 2022. Navedenom presudom je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-534/2019 od 28. veljače 2022. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje s uputom da se izvedu predloženi dokazi, te da se obrazlože procesnopravni i materijalnopravni prigovori izneseni tijekom postupka.

7. Budući da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, trebalo je prvenstveno odlučiti je li taj prigovor osnovan.

8. Stvarna nadležnost razgraničava djelokrug poslova između sudova iste vrste te između sudova različitog ranga unutar iste vrste.

9. Člankom 34.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP/19) regulirano je pitanje nadležnosti trgovačkih sudova, pa je tako točkom 1. predmetnog članka propisano da trgovački sudovi uvijek sude u prvom stupnju u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.

10. Prema tome, a s obzirom na to da se u ovom predmetu radi o sporu između pravne osobe (Stano-uprava d.o.o.) i obrtnika (Ivana Pranjića, vlasnika obrta "Antiša"), za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno je nadležan upravo trgovački sud. 11. Naime, točno je da su stranke Ugovorom od 11. rujna 2017. ugovorile nadležnost Općinskog suda u Splitu, međutim, kako je člankom 70. stavkom 1. ZPP- a/19 propisano da stranke mogu sklopiti sporazum o tome da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, takav sporazum o nadležnosti ne može obvezivati stranke jer se stranke mogu sporazumijevati samo o mjesnoj, a ne i o stvarnoj nadležnosti.

12. Stoga, tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti nije osnovan, radi čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

13. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te je pregledao i pročitao sljedeće isprave i dokumentaciju: Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamacije na izvedene radove prema ugovoru broj: 286/12-ŽD od 11. rujna 2017., Ugovor o upravljanju zgradom u Splitu, Krležina 24 od 1. listopada 2016., Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza od 1. listopada 2016., popis suvlasnika stambene zgrade u Splitu, Krlažina 24, Odluku tužitelja od 26. svibnja 2017., konto karticu za tuženika za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., kaznenu prijavu od 23. listopada 2018., te izvadak iz obrtnog registra za tuženika od 14. listopada 2019.

14. Sud je izveo i dokaz saslušanjem tuženika Ivana Pranjića te svjedoka Marka Šundova, dok je u ponovljenom suđenju izveden dokaz ponovnim saslušanjem svjedoka Marka Šundova, te je saslušan zastupnik po zakonu tužitelja Ivan Visković. U ponovljenom suđenju nije izveden dokaz ponovnim saslušanjem tuženika jer je tuženik odustao od tog prijedloga. Također, sud nije izveo niti dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, kojeg je tuženik predložio tijekom prethodnog postupka, budući da je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 30. rujna 2021.

15. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti u cijelosti Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamaciju na izvedene radove prema ugovoru broj: 286/12-ŽD od 11. rujna 2017. te zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 57.854,66 eura / 435.905,90 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime troškova sanacije fasade stambene zgrade na adresi Krležina 24 u Splitu.

17. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj upravitelj zgrade u Splitu, na adresi Krležina 24 te da je tuženik obavljao radove na obnovi fasadi te zgrade.

18. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj kao upravitelj i suvlasnici stambene zgrade u Splitu, Krležina 24, 1. listopada 2016. sklopili Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamacije na izvedene radove prema ugovoru broj 286/12-ŽD, a koje radove je izveo obrt Antiša (u vlasništvu ovdje tuženika Ivana Pranjića).

19. Nadalje, među strankama nije bilo sporno da je tim ugovorom ugovoreno da će tužitelj u ime i za račun suvlasnika pristupiti sanaciji fasade zgrade u Splitu, Krležina 24, da trošak sanacije iznosi 396.353,00 kune, da će se taj trošak evidentirati na računu suvlasnika zgrade Krležina 24, a istog da će podmiriti tužitelj najkasnije do 30. travnja 2017.

20. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj kao upravitelj i tuženik kao izvođač 11. rujna 2017. sklopili Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamacije na izvedene radove prema ugovoru broj: 286/12-ŽD i da su tim ugovorom ugovorne strane suglasno utvrdile da su izvedeni radovi prema ugovoru broj 286/12 - ŽD, da su prijavljene reklamacije na izvedene radove, da se tuženik očitovao o tome da "ne priznaje dostavljene reklamacije na izvedene radove te da isti nije spreman niti u mogućnosti izvesti radove prema projektu sanacije", da su suvlasnici zgrade Krležina 24 odlučili da će tužitelj u ime i za račun suvlasnika pristupiti sanaciji fasade prema projektu društva ML Projekt d.o.o., da će se trošak sanacije evidentirati na računu suvlasnika zgrade Krležina 24, a da će isti podmiriti tužitelj, te da su radovi sanacije izvedeni i da trošak sanacije ukupno iznosi 396.353,00 kuna.

21. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je člankom 4. tog ugovora ugovoreno da će izvođač (ovdje tuženik) financirati troškove sanacije u iznosu od 321.353,00 kuna na način da će mu se na sve buduće radove, počevši od 1. siječnja 2017. pa nadalje, ispostavljati račun na iznos od 10% na ime manipulativnih troškova za radove koji će se izvoditi na zgradama pod upravljanjem Stano-uprave d.o.o., da upravitelj (ovdje tužitelj) neće pokrenuti postupak prisilne naplate na računima izvođača sve dok se isti pridržava čl. 4. tog ugovora, te da će upravitelj (tužitelj) omogućiti tuženiku kao izvođaču sudjelovanje na natječajima na zgradama pod upravljanjem tužitelja, za koje upravitelj (tužitelj) procijeni da izvođač ima mogućnost sudjelovati na istima.

22. Sporna je osnovanost tvrdnji tužitelja o ništetnosti odredbe članka 4. Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamacije na izvedene radove prema ugovoru broj: 286/12-ŽD, koji je sklopljen 11. rujna 2017. između tužitelja kao upravitelja i tuženika kao izvođača, te povlači li ništetnost te odredbe ništetnost ugovora u cijelosti. Nadalje, sporna je osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 57.854,66 eura / 435.905,90 kuna na ime troškova sanacije fasade zgrade na adresi Krležina 24 u Splitu.

23. Člankom 270. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008. 125/2011., 78/2015.; dalje: ZOO) propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, dok je člankom 272. stavkom 1. ZOO-a propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

24. Nadalje, člankom 322. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

25. Člankom 324. stavkom 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. 26. Po ocjeni ovog suda osnovano tužitelj ističe da je odredba članka 4. Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza vezano za reklamacije na izvedene radove prema ugovoru broj: 286/12-ŽD, koji je sklopljen 11. rujna 2017. između tužitelja kao upravitelja i tuženika kao izvođača, ništetna.

27. Naime, čitanjem navedene odredbe proizlazi da se istom utvrđuje obveza tužitelja na izdavanje računa tuženiku na iznos od 10% svih budućih ugovora na temelju kojih će tuženik izvoditi radove na zgradama pod upravljanjem tužitelja i to „na ime manipulativnih troškova“. Dakle, prema navedenoj odredbi bi tuženik trebao plaćati tužitelju iznos od 10% vrijednosti svih radova koje bi u budućnosti izveo na zgradama pod upravljanjem tužitelja "na ime manipulativnih troškova".

28. Iz iskaza svjedoka Marka Šundova, ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja koji je u ime tužitelja sklopio predmetni ugovor, te iz iskaza sadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja Ivana Viskovića, saslušanih na ročištu od 11. lipnja 2024., proizlazi da se manipulativni troškovi odnose na troškove koje tužitelj ima za reklamiranje izvođača, uvođenje izvođača u posao, troškove provedbe natječaja za prikupljanje ponuda, koje natječaje raspisuje tužitelj i po završetku kojih predstavnik stanara odabire najpovoljniju ponudu, zatim na troškove organiziranja skupova sa stanarima, troškove knjigovodstva i pravne službe i sl.

29. Međutim, kada se uzme u obzir da je odredbom čl. 5. Ugovora o upravljanju zgradom u Splitu, Krležina 24, koji je sklopljen između ovdje tužitelja i predstavnika suvlasnika te zgrade (stranica 7 spisa), određeno da upravitelju (tužitelju) pripada naknada za obavljanje gore navedenih poslova u visini od 0,25 kn po m2, dakle, da suvlasnici već direktno plaćaju naknadu za obavljanje tih poslova upravitelju (tužitelju), kao i kada se uzme u obzir odredba članka 1. predmetnog ugovora od 11. rujna 2017., tada je za zaključiti da je tužitelj putem "manipulativnih troškova" zapravo ugovorio naplatu ranije isplate koju je samostalno ugovorio sa suvlasnicima zgrade Krležina 24, a ne s tuženikom, kao i da bi tužitelju pripadao neodređeni daljnji iznos koji bi u konačnici plaćali suvlasnici svih zgrada pod upravljanjem tužitelja, dakle treći, što nije dopušteno. Naime, opće je pravilo da nitko ne može zasnovati obvezu u korist drugoga (alteri stipulari nemo potest). Obveza izdavanja računa za "manipulativne troškove" na sve buduće radove, bez jasnog određenja koji su to troškovi i zašto bi ih tuženik uopće plaćao tužitelju na teret budućih naručitelja radova (suvlasnika svih zgrada pod upravljanjem tužitelja) ukazuje da je predmet obveze barem neodrediv, pa je zaključak ovog suda da je, sukladno gore citiranom članku 270. stavku 1. ZOO-a, odredba članka 4. predmetnog Ugovora od 11. rujna 2017. ništetna.

30. Nadalje, po ocjeni ovog suda predmetni Ugovor od 11. rujna 2017. sklopljen je isključivo iz razloga da bi da bi tužitelj od tuženika osigurao naplatu troškova sanacije fasade zgrade u Krležinoj 24 u Splitu, a koje troškove se tužitelj obvezao podmiriti izvođačima. Navedeno je sud utvrdio čitanjem sadržaja predmetnog ugovora, a isto je potvrdio u svom iskazu i svjedok Marko Šundov, koji je bio zastupnik po zakonu tužitelja u vrijeme sklapanja tog ugovora i koji je u ime tužitelja potpisao ugovor. 31. S obzirom na to da je ovaj sud utvrdio da je odredba članka 4. predmetnog Ugovora od 11. rujna 2017. ništetna i da je upravo ta odredba bila odlučujuća pobuda za sklapanje tog ugovora, to je ovaj sud, sukladno članku 324. stavku 1. ZOO-a utvrdio da je predmetni Ugovor od 11. rujna 2017. ništetan u cijelosti.

32. Ovdje je još za dodati da pobuda iz koje je predmetni ugovor sklopljen (da bi tužitelj od tuženika osigurao naplatu troškova sanacije fasade, koje troškove bi u konačnici plaćali suvlasnici svih zgrada pod upravljanjem tužitelja odnosno treći), zapravo ukazuje na to da je taj ugovor sklopljen radi postizanja nerazmjerne koristi u korist tužitelja i ugovaranja na teret trećih, što dalje ukazuje na to da se strane tog ugovora nisu pridržavale načela savjesnosti i poštenja, kao jednog od osnovnih načela obveznih odnosa (članak 4. ZOO-a). U tom smislu, zaključak je ovog suda da je predmetni ugovor sklopljen iz nedopuštenih pobuda, a to su, između ostalog, i pobude protivne moralu društva, pa je predmetni ugovor prema stajalištu ovog suda i iz tog razloga ništetan.

33. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

34. Nadalje, trebalo je odlučiti i o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 57.854,66 eura / 435.905,90 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime troškova sanacije fasade stambene zgrade na adresi Krležina 24 u Splitu.

35. U odnosu na taj zahtjev tužitelja treba navesti da sudsko utvrđenje ništetnosti ugovora uvijek za posljedicu ima uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se ugovorne strane nalazile da takvog ugovora nije bilo. S obzirom na to da iz sadržaja Ugovora od 11. rujna 2017. proizlazi da tuženik od tužitelja nije ništa primio na temelju tog ugovora, to stoga utvrđenje ništetnosti Ugovora od 11. rujna 2017. ne može za posljedicu imati nastanak tražbine tužitelja prema tuženiku po osnovi povrata stečenog na temelju takvog ništetnog ugovora. Iz navedenog razloga zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 57.854,66 eura / 435.905,90 kuna nije osnovan. 36. Ovdje još potrebno navesti da prema mišljenju ovog suda, zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa nije osnovan niti iz drugih razloga.

37. Naime, među strankama nije bilo sporno to da je tuženik kao izvođač izvodio radove na obnovi fasade stambene zgrade Krležina 24 u Splitu, čiji upravitelj je tužitelj, kao ni to da tuženik nije priznao reklamacije na izvedene radove.

38. Člankom 620. stavkom 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

39. Člankom 634. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je naručitelj ili drugi stjecatelj dužan o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na njega pozove, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.

40. Tužitelj tijekom postupka nije naveo kada je tuženik izvodio radove na fasadi zgrade Krležina 24 u Splitu, kada su ti radovi od strane tuženika završeni, o kojim se točno nedostatcima radilo, kada je o utvrđenim nedostatcima obavijestio tuženika, niti je pak radi utvrđivanja navedenih činjenica predložio izvođenje kakvih dokaza.

41. Stoga, kako tužitelj nije dokazao niti predložio izvođenje dokaza kojima bi se moglo utvrditi da je o nedostatcima na fasadi stambene zgrade Krležina 24 u Splitu tuženik obaviješten u rokovima propisanim člankom 634. ZOO-a, tužitelj je, po ocjeni ovog suda, izgubio pravo da se u ovom postupku poziva na nedostatke te da od tuženika zahtijeva isplatu iznosa kojeg je tužitelj platio za otklanjanje tih nedostataka.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, te cijeneći sadržaj i značenje dijela tužbenog zahtjeva u kojem je tuženik uspio u postupku, ovaj sud smatra da tuženiku pripada cjelokupan trošak postupka.

44. Slijedom navedenog, a s obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 140 spisa), tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 663,61 eura;

- sastav obrazloženog podneska od 11. ožujka 2021. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 663,61 eura;

- zastupanje na pripremnom ročištu od 19. ožujka 2021. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 663,61 eura;

- zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 28. svibnja 2021. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 331,81 eura;

- zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 30. rujna 2021. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 663,61 eura;

- sastav obrazloženog podneska od 8. listopada 2021. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 663,61 eura;

- zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 25. studenoga 2021. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 663,61 eura;

- sastav obrazloženog podneska od 7. prosinca 2021. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 663,61 eura;

- zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 20. siječnja 2022. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 663,61 eura;

- zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 22. ožujka 2024. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 500,00 eura;

- zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 11. lipnja 2024. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 1.000,00 eura.

što sveukupno iznosi 7.140,69 eura.

45. Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.140,69 eura.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

47. Tuženik je zatražio i naknadu troška za sastav podneska od 22. ožujka 2021. u iznosu od 66,36 eura, međutim, taj podnesak ne prileži spisu pa zahtjev tuženika u tom dijelu nije osnovan. Isto tako, nije osnovan niti zahtjev tuženika za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude od 28. veljače 2022. u iznosu od 66,36 eura, budući da tuženik na to ročište nije niti pristupio. Također nije osnovan niti zahtjev tuženika za naknadom troška sudske pristojbe u iznosu od 625,00 eura, budući da tuženik nije niti u obvezi platiti sudsku pristojbu u ovom postupku, pa mu ne pripada niti pravo na naknadu tog troška. Stoga, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu od 757,72 eura nije osnovan. 48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ovog rješenja.

49. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u tužbi iskazani u kunama, u izreci odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 23. srpnja 2024.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3086a-a51a1

Kontrolni broj: 08763-e1800-82482

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA ĆOSIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.