Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3094/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Lidiji Bošnjaković, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz G., 0IB: … zastupanog po punomoćniku H. T., odvjetniku u D., protiv tuženika I. T. iz K., R. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik iz D., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-93/2023-3 od 15. lipnja 2023. ispravljenog rješenjem istog suda posl. br. P-93/2023-10 od 9. veljače 2024. g., dana 22. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-93/2023-3 od 15. lipnja 2023. ispravljeno rješenjem istog suda posl. br. P-93/2023-10 od 9. veljače 2024. g.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.636,00 eura (50.000,00 kn) dok je u točki II naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 4.092,84 eura (30.837,50 kn).

2. Citirano rješenje žalbom pobija tužitelj u točkama I. i u točki II. u dijelu u kom mu nije dosuđen daljnji parnični trošak dok tuženik isto pobija u točki II, i to tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) dok tuženik isto pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Stranke predlažu da ovaj žalbeni sud pobijano rješenja preinači, podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Prilikom donošenja rješenja nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u vezi s čl. 381. ZPP-a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Valja napomenuti da je prvostupanjskom presudom u ovom predmetu poslovni broj P-718/14 od 17. srpnja 2019., ispravljenom rješenjem istoga suda od 5. rujna 2019. (list 134 spisa), utvrđen je ništetnim Ugovor o prodaji sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca dana 15. lipnja 2011. koji je ovjeren od strane javnog bilježnika N. V. iz D. dana 15. lipnja 2011. pod poslovnim brojem … i da isti ne proizvodi pravne učinke (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 143.369,50 kn, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 100.530,50 kn.

7. Presudom ovog suda poslovni broj Gž-3876/19-2 od 5. studenog 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanoj točki I. izreke i u točki II. do iznosa dosuđenog parničnog troška od 4.687,50 kn. Točkom II. izreke preinačena je ista presuda u preostalom dijelu u točki II. i odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška za iznos od 138.682,00 kn kao neosnovan, dok je u točki III. naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.950,00 kn.

8. Citirana presuda Županijskog suda u Zagrebu je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) br. Rev-665/2021-2 od 6. rujna 2022. ukinuta u točkama II. i III. izreke i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovni postupak (toč. I. izreke), dok je u točki II. odlučeno da će se odluka o troškovima revizijskog dijela postupka donijeti prilikom donošenja konačne odluke.

9. Odlučujući u ponovljenom postupku o troškovima postupka prvostupanjski sud je kako je to i navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja u pogledu vrijednosti predmeta spora, odlučujući o istaknutom prigovoru tuženika na naznačenu vrijednost predmeta spora od 1.672.000,00 kn (221.912,54 eura) u postupku utvrdio:

- tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora,

- tužitelj je u tužbi koju je podnio 27. listopada 2014. naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.344.000,00 kuna i to kao vrijednost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti dva različita ugovora koja je sklopio odvojeno sa svakim od u tužbi naznačena tuženika (I. T. i B. Đ.),

- oba tuženika su u odgovoru na tužbu prigovorili naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao previsoko određenoj,

- pravomoćnim rješenjem ovog suda od 4. ožujka 2015. prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za postupanje po tužbi u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o prijenosu poslovni udjela koji zahtjev je tužitelj podnio u odnosu na tuženika B. Đ., čime je predmet ovog postupka postao samo spor između tužitelja i I. T. u pogledu ništetnosti ugovora prodaje od 15. lipnja 2011.,

- tužitelj je po pravomoćnost prethodno navedenog rješenja o nenadležnosti suda, podneskom od 26. listopada 2015. označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.672.000,00 kuna.

10. Temeljem takvog, po ocjeni ovog suda, pravilnog utvrđenja svih odlučnih činjenica, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se postavljeni tužbeni zahtjev odnosi samo na utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji od 15. srpnja 2011., odnosno da predmet spora nije niti vlasništvo na nekretninama koje su bile predmetom prodaje niti povrati cijene, odnosno da se u postupku nije raspravljalo o navedenim pravima, niti da odluka o zahtjevu tužitelja izravno ne utječe na imovinska prava stranaka, kao i da sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava izraženoj u brojnim odlukama tog suda (primjerice Černius i Rinkevičius protiv Litve, Čolić protiv Hrvatske, Horvat protiv Hrvatske, Klauz protiv Hrvatske i dr.) da troškovi ne smiju predstavljati prekomjeran teret za stranku i to takav da istu odvraćaju od pristupa sudu pa da time krše temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, i da je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u ovom sporu očito određena previsoko, pa je povodom prigovora tuženika odredio da vrijednost predmeta spora iznosi 6.636,00 eura/50.000,00 kn.

11. Takvo utvrđenje kao pravilno prihvaća i ovaj žalbeni sud, i u tom smislu žalbeni navodi tužitelja da bi vrijednost predmeta spora predstavljala upravo visina kupoprodajne cijene naznačene u ugovoru o prodaji, nisu osnovani

12. Također žalbeni navodi kojima tužitelj upire na arbitrarnost prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora su neosnovani.

13. Naime iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud svoj zaključak o visini vrijednosti predmeta spora pravilno i potpuno obrazložio navodeći razloge koji su prethodno navedeni, i u tom smislu pravilno je primijenio odredbe čl. 40. ZPP-a.

14. Nadalje prvostupanjski sud pravilno je ,s obzirom na prethodno utvrđenu vrijednost predmeta spora tužitelju dosudio pripadajući parnični trošak sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a za radnje koje su poduzete i bile potrebne na vođenje postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22. - dalje: Tarifa, dok je sudske pristojbe također pravilno dosudio sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora a sve u skladu Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19, 92/21).

15. U odnosu žalbene navode tuženika, kojim isti osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da su podnesci tužitelja od 26. 10. 2015., 27. 11. 2015. i 7. 10. 2016 obrazloženi podnesci u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife , utvrđeno je da su žalbeni navodi neosnovani, odnosno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 1. tarife te je za iste pravilno dosudio novčanu nagradu sukladno navedenom Tarifnom broju, dok se žalbeni navod o tome da konačan trošak naveden u točki 17. 5. obrazloženja ne predstavlja stvarni zbroj navedenih troškova i da je do zbrajanja došlo do pogreške ovaj sud ocjenjuje paušalnim i neosnovanim budući da u istom tuženik konkretno ne navodi u kakvoj se nepravilnosti radi.

16. Iz navedenih razloga pobijano rješenje potvrđeno je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci.

U Zagrebu, 22. srpnja 2024.

Sutkinja:

Lidija Bošnjaković, v.r.