Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1009/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. B. iz Š., L., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., protiv ovršenika A. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., B. i P. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-613/2022-111 od 22. travnja 2024., dana 22. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-613/2022-111 od 22. travnja 2024. i predmet vraća na ponovan postupak.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice – kupca D. B. kao neosnovan.

2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) odredbe kojeg Zakona se primjenjuju i u ovršnom postupku, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ) i predlaže preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Ovršenik u odgovoru na žalbu protivi se žalbenim navodima kao neosnovanima i predlaže odbiti žalbu ovrhovoditelja uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud odbija predloženu ovrhu udaljenjem ovršenika i uklanjanjem svih stvari iz predmetne nekretnine, stana, površine 57,33 m2, u Z., koji se nalazi na trećem katu te predajom navedene nekretnine bez osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja, a u odnosu na prigovor ovršenika glede njegova prava na dom, sud je naveo kako je po uputi ovog suda proveo test razmjernosti prilikom odlučivanja o osnovanosti prigovora prava na dom zaštićenog čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) te u odnosu na tri eliminacijska pitanja, sukladno čl. 8. st. 2. Konvencije - Je li miješanje utemeljeno na zakonu?, Je li miješanje usmjereno na postizanje "legitimnog cilja" ? i Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?, nije dao izričite odgovore već je u odnosu na ta pitanja dao svoje obrazloženje kako razumije pravnu poziciju ovršenika u odnosu na ovrhovoditelja.

7. Sud prvog stupnja je u odnosu na pitanje bi li u demokratskom društvu bilo nužno naložiti iseljenje ovršenika iz predmetne nekretnine, stava "da je ovrhovoditelj-kupac jedino iznosio činjenicu da je vlasnik stana, koja činjenica nije sporna, dok druge činjenice o tome iz kojih razloga traži iseljenje ovršenika kojem je to jedini dom, ovrhovoditelj nije isticao" te je naveo stav da je ovrhovoditelj trebao dokazati razloge zbog kojih traži iseljenje, navodeći primjerice zbog rušenja zgrade opasne po život i sl. Sud je u konačnici zaključio da je predmetni stan jedini dom ovršenika i njegove obitelji imajući na umu podatke iz Izvješća M.-a od 13. veljače 2023.

8. Shvaćanje prvostupanjskoga suda na temelju kojega je doneseno pobijano rješenje, viši sud, barem za sada, ne može prihvatiti.

9. Članak 8. st. 1. Konvencije, između ostaloga, jamči poštovanje doma. Temeljna svrha tog ustavnog i konvencijskog jamstva jest zaštita pojedinaca od neosnovanog miješanja države u njihovo pravo na dom.

10. Odredbom čl. 8. st. 2. Konvencije propisano je da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje prava na dom, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

11. U primjeni odredbe čl. 8. Konvencije dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja.

12. Miješanje javne vlasti jest svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima pa tako značenje miješanja ima i odluka za ispražnjenje i predaju u posjed, a što u konkretnom slučaju ovdje ovrhovoditelj i traži.

13. Iznimke od zabrane miješanja propisane su čl. 8. st. 2. Konvencije s tim da, može li neka od propisanih iznimki opravdati miješanje, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.

14. Cilj testa razmjernosti jeste dobiti odgovor na pitanje je li je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije, a konkretno, test razmjernost zapravo odgovara na pitanje bi li nalog za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.

15. Test razmjernosti provodi se pomoću tri, naprijed navedena, eliminacijska pitanja s tim da negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.

16. Sud nije izričito odgovorio na prvo pitanje je li je miješanje utemeljeno na zakonu, imajući na umu da ovrhovoditelj kao vlasnik stana traži ispražnjenje i predaju u posjed predmetnog primjenom odredbe čl. 108. i 110. OZ u svezi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV).

17. Glede drugog pitanja, a to je da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, sud na isto nije odgovorio, a niti je odredbu čl. 108. OZ doveo u svezu s čl. 30. ZV, kojom je propisano da vlasnik ima pravo da se svojom stvari i koristi i od nje čini što ga je volja te da ga svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, s tim da, a u granicama gore navedenim, ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

18. Što se tiče trećeg eliminacijskog pitanja, je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, na isto pitanje sud također nije izričito odgovorio. Valja reći da je miješanje nužno ako isto opravdava cilj, a ovdje bi se moglo raditi o postojanju legitimnog cilja vlasnika da se koristi svojom stvari na način kako on smatra da treba. Valja imati na umu i da je miješanje nužno ukoliko se ne može postići primjenom blaže mjere, zatim ako postoji "neodgodiva društvena potreba", te ako je miješanje razmjerno toj potrebi u čemu domaći sudovi uživaju slobodnu procjenu glede te razmjernosti.

19. Ovaj sud, prije svega navodi da se ovdje radi o sukobu dva privatna interesa jer su i ovrhovoditelj i ovršenika fizičke osobe.

20. Sud prvog stupnja ne daje nikakvo obrazloženje o činjenici da se ovršenik nalazi u predmetnom stanu, najkasnije od 22. srpnja 2014. kada je tada ovrhovoditelj O. b. podnijela prijedlog za ovrhu i da je isti sud prvog stupnja 3. veljače 2021. godine donio zaključak o predaji predmetne nekretnine kupcu, ovdje ovrhovoditelju i upisu toga kupca u zemljišne knjige kao vlasnika predmetne nekretnine. Također, sud u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZPP-a ne cijeni od kakva je značenja što ovršenik nije došao na saslušanje i glede odredbe čl. 8. st. 2. Konvencije, niti daje bilo kakvo zdravorazumsko obrazloženje o činjenici da ovršenik, kako je to razvidno iz Izvješća uprave Z. postaje Z. od 13. veljače 2023. ne živi u predmetnom stanu već u Nj. "u blizini S." gdje je "zaposlen kao vozač autobusa" i da "kući dolazi prilikom praznika i kada je na godišnjem odmoru". Također, nema nikakvih podataka plaća li ovršenik najamninu, naknadu za korištenje stana vlasniku, ovrhovoditelju. Naime, ukoliko ovršenik, koji živi i radi u Nj., a ne plaća niti mjesečnu naknadu za korištenje stana isto bi moglo predstavljati prekomjeran teret ovrhovoditelju, koji sada ne ostvaruje nikakva vlasnička prava na svojoj nekretnini. Također, valja imati na umu da pravo na dom nije apsolutno pravo.

21. Posljedično, zbog pogrešnog shvaćanja o onome što je bitno za odluku o predmetu spora i ostvarenje prava na dom (dakle: zbog pogrešne primjene materijalnog prava), prvostupanjski sud je propustio raspraviti i utvrditi postoje li naprijed navedene činjenice, ali i ocijeniti, ako već i postoje, da li i koliko one utječu na ishod testa razmjernosti kojeg mora provesti.

22. Ovaj viši sud ponovno podsjeća na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

23. Slijedom navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.

U Zagrebu 22. srpnja 2024.

Sudac:

Ivica Veselić, v.r.