REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3278/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u postupku kontrole rješenja MUP RH, PU b.-p., PGP S. B., S. B., o smještaju I. H. I., državljanina T., u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, 22. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje MUP RH, PU b.-p., PGP S. B., KLASA: UP/l-216-04/24- 03/575, URBROJ: 511-11-10-24-2 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. MUP RH, PU b.-p., PGP S. B. dostavila je 19. srpnja 2024. ovome sudu svoje rješenje KLASA: UP/l-216-04/24-03/575, URBROJ: 511-11-10-24-2 od 18. srpnja 2024., radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20, 114/22, 151/22, dalje Zakon).

2. Predmetnim rješenjem strancu I. H. I., državljaninu T., rođenom ..., bez isprave o identitetu, određuje se smještaj u Prihvatni centar za strance Ježevo, u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja, koji može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja, a najdulje do dva mjeseca.

3. Iz spisa proizlazi da je rješenjem PU b.-p., PGP S. B., KLASA: UP/l-216-04/24- 01/2954, URBROJ: 511-11-10-24-1 od 18. srpnja 2024., predmetni stranac protjeran iz Europskog gospodarskog prostora, određena mu je zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od jedne godine i prisilno udaljenje u zemlju tranzita BiH ili ako nije moguće, u zemlju čiji je državljanin.

4. Uvidom u zapisnik od 16. srpnja 2024. utvrđeno je da je stranac izjavio da je dana 10.07.2024. godine avionom iz Istanbula došao u S., nakon čega je otišao u hotel te su idućeg dana stigli K. B. i O. B. i došli za njim u hotel, gdje su kontaktirali s krijumčarima i od istih dobili upute za ilegalni prelazak granice s RH. Nadalje izjavljuje da su svi krenuli prema hrvatskoj granici s taksi vozilima dana 14.07.2024. godine u kasnim noćnim satima. Dobili su koordinate gdje ih čeka čamac s krijumčarom, odakle su 15.07.2024. godine oko 08,30 sati prešli čamcem nezakonito u H. Nakon navedenog, nedaleko rijeke dočekao ih je drugi krijumčar s teretnim vozilom marke „Renault”, ukrcao ih je u tovarni prostor te su se vozili kratko vrijeme dok nisu zaustavljeni od strane policije. Napominje da je platio krijumčaru 500 EUR-a da ih preveze čamcem preko rijeke između B. i H. Stranka izjavljuje da ne boluje od zaraznih bolesti. U RH nema rodbine niti poznanika, ne posjeduje nekretnine, od osobnih stvari posjeduje mobitel marke Huawei i novčani iznos od 10 Eura.

5. Individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona (polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata; polog određenih financijskih sredstava; zabrana napuštanja određene adrese smještaja; javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme), budući da stranac nema putne isprave ni financijska sredstva koja bi mogao položiti, kao niti adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti.

6. Stoga mu je u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, određen smještaj u Prihvatni centar za strance temeljem članka 212. stavka 1. Zakona, budući da su utvrđene okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno RH iz članka 214. stavka 2. alineje 1., 2. i 8. Zakona, jer nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu, nema prijavljen boravak i nezakonito je ušao u EGP odnosno RH.

7. Prema ocjeni suda donositelj rješenja je u konkretnom slučaju na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama te da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a.

8. Sukladno članku 212. stavku 2. Zakona smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.

8.1. Prema članku 214. stavku 1. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno RH sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

9. Određeni rok ograničenja slobode kretanja do dva mjeseca je prema ocjeni suda nužan za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme za organizaciju i provedbu readmisije u BiH ili prisilnog udaljenja u državu podrijetla, a uvažavajući rokove za provedbu readmisije propisane Sporazumom između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o predaji i prihvatu osoba kojih je ulazak ili boravak nezakonit, kao i činjenicu da stranac nema ispravu o identitetu.

10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. srpnja 2024.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana primitka presude.