Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4073/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R ES U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu tog suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja Opereta d.o.o., Zagreb, Božidara Magovca 64, OIB: 24059421894, kojeg zastupa punomoćnica Ana Doležal, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danko Pastuović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2979/2021-12 od 13. lipnja 2023., dana 19. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2979/2021-12 od 13. lipnja 2023. i sudi:

a) Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jadranke Plenković u Starom Gradu poslovni broj: OVRV-92/2019 od 3. srpnja 2019., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 8.688,75 kuna / 1.153,20 eura[1] sa zateznim kamatama na taj iznos od 22. siječnja 2019. do isplate, time da se zatezna kamata do 31. prosinca 2022. određuje po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

b) Nalaže se tužitelju Opereta d.o.o., Zagreb, Božidara Magovca 64 da tuženiku ŽN iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 656,25 eura u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju Opereta d.o.o., Zagreb, Božidara Magovca 64 da tuženiku ŽN iz [adresa] naknadi trošak žalbe u iznosu od 233,30 eura u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Opereta d.o.o., Zagreb, Božidara Magovca 64 za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Jadranke Plenković iz Starog Grada, poslovni broj OVRV- 92/2019 od 3. srpnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 1.153,20 eura sa zateznim kamatama tekućim na ta iznos od 22. siječnja 2019. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.023,69 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 13. lipnja 2023. (točka II. izreke) te je kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 15/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i da predmet vrati sudu na ponovno suđenje ili da istu preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijanu presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja pošao je od slijedećih činjenice:

- da je tužitelj, kao posrednik, s tuženikom, kao nalogodavcem, zaključio Ugovor o isključivom posredovanju pri kupoprodaji nekretnine od 11. siječnja 2017., kojim ugorom se obvezao nastojati naći i dovesti u vezu s tuženikom osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju predugovora i ugovora o kupoprodaji stana površine 40,98m² u [adresa], za traženu cijenu od 39.000,00 eura,

- da je čl. 7. st. 1. tog Ugovora predviđeno da se tuženik obvezuje tužitelju platiti stvarne troškove učinjene tijekom posredovanja i ugovornu kaznu u visini od 3% od tražene cijene nekretnine ukoliko tuženik otkaže ovaj Ugovor prije isteka roka na koji je sklopljen, a da se otkazom Ugovora od strane tuženika, osim pisanog očitovanja volje tuženika, smatra i slučaj kada tuženik samostalno, bez posredovanja posrednika, sklopi ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je predmet poslovanja ili neki drugi pravni posao kojim je raspolagao nekretninom koja je predmet poslovanja,

- da je odredbom čl. 8. predmetnog Ugovora predviđeno da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme i to na rok od jedne godine od dana sklapanja Ugovora,

- da je tuženik, kao prodavatelj, samostalno, bez posredovanja posrednika sklopio kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu 16. svibnja 2017., dakle za vrijeme trajanja predmetnog Ugovora,

- da je tužitelj tuženiku ispostavio račun R1 broj 24/3/191 od 14. siječnja 2019. na iznos od 8.688,75 kuna, a na kojemu je kao datum dospijeća naznačen 21. siječnja 2019. i

- da je tuženik dostavio tužitelju prigovor na taj račun, navodeći da nije prekršio odredbu ugovora o posredovanju, a iz razloga što je tužitelj duže bezuspješno "prodavao" njegov stan, pa je radi tužiteljeve neučinkovitosti na slobodnom tržištu sam pronašao kupca, što je njegovo pravo temeljem vlasništva i prava na neograničeno raspolaganje istim.

5.a Na temelju tih činjenica, a pozivom na odredbe sadržane u čl. 15. st. 4., čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (Nar. nov. broj 107/07., 144/12., 14/14., dalje: ZPPN), čl. 9., čl. 345. st. 3., čl. 350. st. 1., čl. 619., čl. 835., čl. 836., čl. 838. (Zakona o obveznim odnosima, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), čl. 1. st. 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96, 68/08, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZVDSP), sud prvog stupnja tužbeni zahtjev smatra osnovanim što u bitnome obrazlaže time da:

- nisu uvjerljive tvrdnje svjedokinje VN da ni ona ni tuženik (njezin otac) nisu shvatili da su dužni platiti ugovorenu naknadu za otkaz ugovora u slučaju da sami prodaju predmetnu nekretninu,

- da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je otkaz ugovora posljedica neispunjavanja ugovornih obveza preuzetih po tužitelju,

- da ugovaranje ugovorne kazne za slučaj raskida ugovora nije dozvoljeno, ali da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovornoj kazni već o naknadi za otkaz ugovora, koju da je dopušteno ugovoriti,

- te da ugovaranje takve odredbe, kojom je ugovoreno plaćanje naknade za slučaj otkaza, nije protivno čl. 1. st. 3. ZVDSP-a, jer da se radi o ograničavanju tuženikovih vlasničkih prava kroz ograničeni period, uz suglasnost samog tuženika,

- slijedom čega da postoji obveza tuženika na plaćanje naknade u ugovorenom iznosu što da platni nalog čini osnovanim.

6. Ovaj sud ne može se složiti da iz činjenica koje je utvrdio sud prvoga stupnja (točka 5. ovog obrazloženja) proizlazi zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom sadržanom u čl. 16. st. 1. ZPPN-a propisano je da se ugovorom o posredovanju nalogodavac može obvezati da za posredovani posao neće angažirati nijednog drugog posrednika (isključivo posredovanje), koja obveza mora biti izričito ugovorena. U st. 2. je propisano da ako je za vrijeme trajanja ugovora o isključivom posredovanju nalogodavac sklopio mimo posrednika pravni posao preko drugog posrednika a za koji je isključivom posredniku bio dan nalog za posredovanje, da je tada nalogodavac dužan isključivom posredniku platiti ugovorenu posredničku naknadu kao i moguće dodatne stvarne troškove učinjene tijekom posredovanja za navedeni posao. U st. 3. je propisano da je prilikom zaključivanja ugovora o isključivome posredovanju posrednik dužan posebno upozoriti nalogodavca na značenje i pravne posljedice te klauzule.

7.a U skladu s tom odredom čl. 6. predmetnog Ugovora je i ugovoreno pravo isključivog posredovanja u korist tužitelja kao isključivog posrednika, ali time se, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja nije isključilo pravo tuženika da samostalno proda predmetnu nekretninu. Naprotiv, posredovanje u prodaji nekretnine isključivo je ugovoreno u korist tužitelja kao jedinog posrednika kroz vrijeme trajanja ugovora, a to jedino znači da za vrijeme trajanja ugovora tuženik nije smio angažirati i nekog drugog posrednika. No, takva ugovorna odredba, imajući na umu propisano čl. 16. st. 1. ZPPN-a, ne ograničava pravo vlasnika da istovremeno i sam raspolaže svojom nekretninom, niti se na tako što izrijekom tuženik suglasio potpisom predmetnog Ugovora pa da bi se moglo govoriti o situaciji na koju se sud referira pod točkom 25. obrazloženja.

8. Nadalje, ZPPN ne sadrži odredbu koja bi tuženiku, u slučaju samostalne prodaje nalagala plaćanja naknade zbog činjenice da je ugovor prestao s obzirom da je tuženik kao vlasnik samostalno prodao nekretninu. Slijedom toga, u pravu je sud kada navodi da se glede obveze tuženika prema tužitelju ima primijeniti odredbe čl. 836 i čl. 838. u vezi s čl. 619. ZOO-a.

9. Sukladno čl. 838. ZOO-a nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće, ako se toga nije odrekao i ako to nije protivno savjesnosti, dok čl. 836. tog Zakona propisuje da kad je ugovoreno da će posrednik imati pravo na određenu proviziju i ako njegovo nastojanje ostane bez rezultata, da o takvom ugovoru sud sudi prema odredbama što vrijede za ugovor o djelu. Odredba ugovor o djelu koja se u tom slučaju primjenjuje je odredba čl. 619. ZOO-a i njom je propisano da naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće sve dok naručeno djelo nije dovršeno, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

10. Slijedom toga, pravilno sud zaključuje da je tuženik kao nalogodavac, činjenicom da je sam prodao nekretninu, raskinu ugovor. Međutim, s obzirom na propisano čl. 619. ZOO-a, u situacija kakva je predmetna, tužitelj nema pravo na naplatu stvarnih troškova nastalih tijekom posredovanja i na naplatu ugovorne kazne u visini od 3% od tražene cijene nekretnine kako je to ugovoreno čl. 7. st. 1. Ugovora i u skladu s čim je izdao sporan račun, već na naknadu u iznosu koji treba postaviti i tražiti u skladu s čl. 619. ZOO-a.

11. Kako tužitelj nije niti tvrdio da je račun, na temelju kojeg je izdan predmetni platni nalog sadržan u uvodno navedenom rješenju o ovrsi, sastavljen u skladu s čl. 619. ZOO-a, već tvrdi da je napravljen u skladu s ugovorenim čl. 7. st. 1. Ugovora o posredovanju, to je u takvim okolnostima konkretnog slučaja pravilnom primjenom prava taj platni nalog valjao ukinuti u cijelosti, što ne isključuje pravo tužitelja da naknadno zatraži isplatu u skladu s onim što mu pripada.

12. Pri tome ovaj sud smatra potrebnim istaknuti da je zaključak suda prvog stupnja o tome da bi ugovorna kazna zapravo bila naknada iz čl. 619. ZOO nedovoljno obrazložen, što se pravilno ukazuje navodima žalbe (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a). Ovo osobito jer to nije tvrdio ni sam tuženik, a niti je tako nešto dokazivao, čime je sud izašao i izvan granica odlučivanja. No, ovaj sud smatra da ta povreda nije bila razlog da se u konkretnom slučaju ne donesen konačna odluka. Ovo jer, ne samo da se radi o sporu male vrijednosti u kojem slučaju se prvostupanjska odluka niti ne može ukinuti kako bi se naknadno utvrđivale činjenice potrebne da se otkloni navedena bitna povreda, već i jer su odlučne činjenice zapravo nesporne i odluka je samo pitanje tumačenja materijalnog prava, a koje ovaj sud, u konkretnom slučaju, iz iznesenih razloga tumači u korist tuženika.

13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a.

14. Kako je uspjeh stranaka donošenjem ove odluke izmijenjen na način da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku to je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i trošak je dosuđen tuženiku uz uvažavanje propisanog čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje : Tarifa).

15. Tuženiku je u skladu s navedenim priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 150 eura (Tbr. 8/1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 24. ožujka 2022. u iznosu od 75 eura (tbr. 9/2. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 27. listopada 2022. i 1. ožujka 2023. za svako u iznosu od 150 eura za svako (Tbr. 9/1. Tarife) ili ukupno 525 eura što uvećano za PDV iznosi 656,25 eura.

16. Sukladno čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku je priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 233,30 eura (Tbr. 10/1. Tarife), ali mu nije priznat trošak sudske pristojbe jer nije zatražen u određenom iznosu (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP-a).

17. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 19. srpnja 2024.

Sudac:

Jadranka Matić