Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-345/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku H. z. z. s. r., Z., OIB…., Područnog ureda Č., protiv I. protustranke H. F. iz B., sada na adresi u B., OIB:…, II. protustranke R. D. iz K., sada na adresi u B., …, OIB:…, uz sudjelovanje mlt. D. F., zastupanog po posebnom skrbniku I. K. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica V., V., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv dijela rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1 Ob- 769/2023-13 od 1. ožujka 2024., dana 19. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1 Ob-769/2023-13 od 1. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke protustranke H. F. i R. D. lišavaju se prava na roditeljsku skrb u odnosu na dijete mlt. D. F., rođenog … 2021. u B., dok je pod točkom II. izreke određeno da će protustranke ostvarivati osobne odnose sa mlt. D. F. dva puta tjedno u trajanju od dva sata prema dogovoru s udomiteljicom kao i telefonskim pozivima.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu izreke pod točkom II. žali se predlagatelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 - dalje: ObZ) te predlaže ukinuti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15., dalje: ObZ) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žalitelj određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.

5. Sud prvog stupnja prihvatio je prijedlog predlagatelja, te je na temelju utvrđenja da ponašanje i životni stil protustranaka ukazuje na grubo kršenje roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava te procjenom razvojnih rizika djeteta procijenjena visoka razina rizika kod roditelja, što je ugrožavajuće za razvoj i emocionalne potrebe djeteta, ocijenio da postoji potrebna nužnost da se zaštiti dobrobit i interes mlljt. djeteta D. F. izricanjem predložene mjere, a sa čime je suglasan i posebni skrbnik mlljt. djeteta te je primjenom odredbe čl. 170. i odredbe čl. 171. te čl. 172. st. 1. ObZ lišio protustranke prava na roditeljsku skrb u odnosu na mljt. D. F..

6. Žalitelj žalbenim navodima osporava odluku suda o održavanju osobnih odnosa mlt. Darka sa I. i II. protustrankom, smatrajući da ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja nije utemeljeno jer roditelji tijekom ranije određenih mjera za zaštitu prava i interesa od strane suda nisu ostvarivali osobne odnose s djetetom kako je to određeno sudskim odlukama već su dijete posjećivali vrlo neredovito i rijetko pa s obzirom na izuzetno rijetke posjete od strane roditelja dijete ne iskazuje posebnu emocionalnu privrženost roditelja te roditelji svojim ponašanjem i odnosom prema djetetu nisu pokazali da je dobrobit djeteta njihova temeljna briga, a niti su roditelji predložili ostvarivanje osobnih odnosa i ne postoji iznimna okolnost zbog koje bi bilo opravdano odrediti osobne odnose.

7. Međutim, takvi žalbeni navodi se ne mogu prihvatiti.

8. Prema odredbi čl. 174. st. 1. ObZ, sud će rješenjem o lišenju prava na roditeljsku skrb odlučiti i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ako je to u iznimnim okolnostima potrebno i ako to predlaže dijete ili roditelj koji se lišava prava na roditeljsku skrb. Isto tako, sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i 3. ObZ, ostvarivanje osobnih odnosa roditelja s djetetom je pravo, ali i dužnost roditelja, na koje ostvarivanje osobnih odnosa roditelj nema pravo samo ako mu je odlukom suda to zabranjeno.

9. Nadalje, odredbom čl. 123. st. 1. ObZ, propisano je da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, dok je st. 2. propisano da kada donosi odluku iz stavka 1. ovoga članka, sud je dužan: 1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, 2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i 3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

10. Iz sveobuhvatne obiteljske procjene za obitelj H. F. i R. D., H. z. z. s. r., Područni ured Č. od 30. studenog 2023. proizlazi da Stručni tim zaključuje da temeljem praćenja obitelji i obiteljskih prilika te načina i kvalitete ostvarivanja roditeljske skrbi o mlt. D. F. od strane roditelja, posebno u razdoblju nakon izrečene mjere oduzimanja prava na stanovanje s mlt. D. te povjeravanja svakodnevne skrbi o njemu udomiteljskoj obitelji, zaključuju da se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta te roditelji nisu stvorili stabilno i sigurno okruženje za povratak djeteta u obitelj, a isto tako ne izvršavaju gotovo nijedan segment svojih roditeljskih dužnosti, a uključenost u skrb o mlljt. D. ovisila je o njihovom trenutnom partnerskom odnosu koji se ponovno pokazao veoma disfunkcionalnim, roditelji emocionalno nezreli i nekritični te smanjenih roditeljskih kapaciteta, isti nisu osigurali adekvatne stambene i druge uvjete za siguran život djeteta u obitelji, roditelji nisu ostvarivali osobne odnose s djetetom sukladno sudskom rješenju te je izostala i izostaje adekvatna emocionalna privrženost između roditelja i djeteta. Stoga zaključuju da roditelji zloupotrebljavaju i grubo krše svoju roditeljsku odgovornost, dužnost i skrb te da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 170. i 171. toč. 3. i 4. ObZ odnosno da roditelji ne poštuju mjere, odluke i upute te da bi povratak djeteta u obitelj predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj te predlažu protustranke lišiti prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. D..

11. S druge strane, iz priložene dokumentacije u spisu i to Psihologijskog nalaza i mišljenja od 17. srpnja 2023. proizlazi da je saslušan I. protustranka otac mlt. djeteta 7. prosinca 2022. koji je iskazao da kada je bio sa mlt. D. da je samostalno skrbio o njemu, da mu nije bilo teško nahraniti ga, presvući, uspavati i s njim je imao posebnu vezu te ne zna koliko je puta posjetio mlt. D. od kada je smješten u udomiteljsku obitelj, ne ide često jer mu ne odgovara vrijeme posjeta zbog posla ili ne uspije dogovoriti prijevoz. Zatim, iskazuje da je bio svaki vikend osim zadnja tri tjedna te se zadrži pola sata do sat vremena, igra se s njim i ljubi ga, a mlt. D. je sretan te mu se veseli kada ga vidi, uvijek ga prepozna te voli biti s njim i plakao bi za njim na odlasku, a njega je pogađalo ga gledati kako plače. Isto tako, iz Službene bilješke od 22. prosinca 2023. proizlazi da udomiteljica upitana o učestalosti dolazaka protustranaka u posjetu mlt. D. navodi da roditelji od mjeseca studenog posjećuju mlt. D. svake druge nedjelje te se zadrže oko sat vremena. Isto tako, iz službene bilješke sastavljene kod suda 6. veljače 2024. proizlazi da protustranke izjavljuju da su u međuvremenu stvorili uvjete u vidu osiguranja i opremanja stambenog prostora kako bi mlt. dijete imalo normalne uvjete za život s njima i predlažu da se utvrdi koja su sve poboljšanja uveli kako bi se donijela suprotna odluka predloženom. Također, na ročištu 26. veljače 2024. saslušana je I. protustranka otac mlt. D. koji je naveo da je dijete zadnji puta posjetio jučer, a prije toga unazad tri tjedna i posjećuju ga svaku nedjelju, iako imamo određene kontakte dva puta tjedno, no to se ne izvršava iz razloga što N. V. ne dopušta da dolazi u posjetu kad nije kod kuće njen suprug. Zatim, proizlazi da kada idu kod djeteta kupe mu igračke te kada dođe kod njega pokazuje mu igračke i idu na ljuljačku, a sve to traje do sat vremena po dolasku s time da dijete slabo govori te je tek sada počelo izgovarati riječi.

12. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi da su osobni odnosi određeni suprotno volji roditelja i da ne pristaju na osobne odnose s mlt. djetetom, a osim toga niti iz sveobuhvatne analize obiteljske procjene za obitelj H. F. i R. D. H. z. z. s. r., ne proizlazi prijedlog da bi se zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa protustranaka sa mlt. djetetom ili da predlažu da se ne održavaju osobni odnosi, a u kojem slučaju bi sud bio dužan zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa odnosno ispitati da li su ispunjene pretpostavke iz čl. 123. ObZ koje reguliraju ograničenje i zabranu ostvarivanja osobnih odnosa roditelja sa djetetom.

13. Naime, ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" -MU, broj 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom ("Narodne novine" -MU, broj 7/08).

14. Tako Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

15. Zabrana kontakata (ostvarivanje osobnih odnosa) roditelja s maloljetnim djetetom krajnja mjera ograničavanja maloljetnog djeteta i roditelja glede održavanja njihovih osobnih odnosa koja se izriče vrlo iznimno, i to u slučajevima u kojima postoje posebni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena, a navedeno ne proizlazi iz provedenog postupka niti postoji prijedlog Centra u tom smislu.

16. Pri donošenju ovakve odluke valja se uvijek rukovoditi najboljim interesom mlt. djece. Taj je interes da se susreti, osobni odnosi, odvijaju, osim ukoliko postoji opasnost za zdravlje djece, njihov pravilan razvoj i sigurnost, odnosno mogućnost nastanka nenadoknadive štete za njihovu dobrobit, a u kojem smislu za donošenje takve odluke ne postoje utvrđene činjenice.

17. Naime, iako roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb gubi sva prava iz roditeljske skrbi (čl. 175. st. 1. ObZ), sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju zaključio da se radi o okolnostima u kojima je potrebno dopustiti protustrankama ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom. Naime, sud je, kao tijelo javne vlasti, u okolnostima odvojenog života dužan osigurati maloljetnoj djeci i njihovim roditeljima učinkovito ostvarenje njihovog prava na obiteljski život u smislu odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99 pročišćeni tekst i 8/99), a time bi se trebao rukovoditi i Centar za socijalnu skrb, kao i poseban skrbnik, pri čemu bi Centar ukoliko se promijene okolnosti može predložiti i zabranu prava na ostvarivanje osobnih odnosa ako bi to bilo nužno radi zaštite interesa dobrobiti djeteta.

18. Prema tome, sud prvog stupnja je dakle, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke, a žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 346. ObZ, žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 19. srpnja 2024.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.