Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3582/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. u pravnoj stvari tužitelja S. k. d. "P." OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. T. OIB:… iz V., zastupanog po punomoćniku B. H., odvjetnik u V., odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-92/2024-3 od 6. svibnja 2024., dana 19. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-92/2024-3 od 6. svibnja 2024.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-92/2024-3 od 6. svibnja 2024.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-92/2024-3 od 6. svibnja 2024. određen je prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Zagrebu posl. br: K-57/2023 protiv tuženika zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona/11 ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak toga kaznenog postupka.
2.2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge, s prijedlogom da se povodom žalbe osporeno rješenje ukine, uz naknadu troška sastava žalbe.
2.2. Žali se i tuženik ne navodeći određene zakonom predviđene razloge zbog kojih se žali. Predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovljeno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. U navedenom rješenju i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, o parničnom postupku
69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2 ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 63.670,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, na temelju tvrdnji da je tuženik pri obavljanju poslova radnog mjesta generalnog sekretara tužitelja u razdoblju od 1. listopada 2012. do 3. ožujka 2018. korištenjem bankovne kartice podizao novac sa računa tužitelja na bankomatu koji nije utrošen za potrebe društva i nije opravdan te su izostali su razlozi podizanja tog novca, pozivanjem na pravo vraćanja stečenog bez osnove i na pravo na naknadu štete.
6. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 213. st. 2. u vezi čl. 12. st. 3. ZPP kada je odredio prekid postupka, zaključujući da odluka u ovoj pravnoj stvari po pitanju odgovornosti tuženika za štetu ovisi o ishodu navedenog kaznenog postupka pred ovim sudom posl. br. K-57/2023 protiv tuženika zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, vezi st. 1. Kaznenog zakona
101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ) s obzirom na mjerodavnu odredbu o odgovornosti radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu iz čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) Tuženik je, kao zaposlenik tužitelja temeljem ugovora o radu, u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju kao poslodavcu, ako je štetu uzrokovao na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje (čl. 107. st. 1. ZR). O nastavku postupka odlučeno je odgovarajućom primjenom čl. 215. st. 4. ZPP.
7. To što je građansko-pravna odgovornost šira od kaznene na što se u žalbama obiju stranaka upire, ne dovodi do zaključka o pogrešnoj primjeni čl. 213. st. 2. ZPP jer se o namjeri ili krajnjoj nepažnji kao subjektivnom elementu protupravnosti pri odgovornosti radnika za štetu poslodavcu raspravlja i u okviru predmetnog kaznenog postupka vezanog za čl. 246. st. 2. KZ s obzirom da odredbe o načelu krivnje iz čl. 4. KZ i o stupnjevima krivnje iz čl. 23. KZ.
8. Povodom žalbenog pozivanja na prekomjerno trajanje postupka i na povredu prava tužitelja na suđenje u razumnom roku valja odgovoriti da je tužitelj taj koji je pravodobno u postupku temeljem odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. ZPP bio dužan navesti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev za naknadu štete od tuženika. U okolnostima predmetnog slučaja, u kojem tužitelj osim pozivanja na činjenicu da se protiv tuženika vodi kazneni postupak posl. br. K-57/23 nije predlagao dokaze o namjeri ili krajnjoj nepažnji tuženika kao činjenicama odlučnim za traženu naknadu štete, prvostupanjski je sud pravilno odlučio kada je primijenio čl. 213. st. 2. ZPP.
9. Na zakonitost i pravilnost osporenog rješenja ne utječe žalbeno pozivanje obiju stranaka na načelo ekonomičnosti postupka iz čl. 10. ZPP. Naime, primjena načela ekonomičnosti ne može biti razlog za uskraćivanje pružanja tražene pravne zaštite a isto tako načelo ekonomičnosti ne može nadvladati nad načelom traženja istine jer je u parničnom postupku zadaća suda uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje onih činjenica na koje su se stranke u postupku pozvale a o kojima ovisi primjena 107. st. 1. ZR.
mjerodavnog prava, ovdje čl.
10. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP riješeno je kao u stavku I i II izreke.
11. Primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o zahtjevima stranaka za naknade troška sastava žalbi, kao u stavku III i IV izreke.
U Zagrebu 19. srpnja 2024.
S u d a c:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.
