1

Pr-1739/2023-8

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                             Pr-1739/2023-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. G., K. S., OIB: …, protiv tuženika D. d.d. u stečaju, S., OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici M. H., a ona po punomoćnicama, odvjetnicama iz ZOU B. P. i K. B. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 12. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''1.Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna i razvrstava u tražbine 1. višeg isplatnog reda. 2. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna kao tražbina II. višeg isplatnog reda.''

 

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnog troška ukupan iznos od 13.388,43 Eur-a/100.875,13 Kn.

 

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 10. kolovoza 2007. godine tužitelj navodi da je u postupku pretvorbe poslovnog sustava D. H. S. aktiva svih poduzeća u sustavu holdinga, a među koje spadaju i D. P. F. d.d. i D. T. d.d. procijenjena u temeljni kapital D. d.d. S.. Navodi se da je temeljem odluke o pretvorbi poslovnog sustava D. H. S. od 10. siječnja 1994. godine i rješenja H. F. P. od 10. prosinca 1993. godine u sudskom registru Trgovačkog suda u Splitu dana 27. svibnja 1994. godine D. d.d. S. upisana kao jedini vlasnik – osnivač-dioničar D. P. F. d.d. i D. T. d.d. S. pa da je tuženik u sudskom registru upisan kao vlasnik dionica, a ne kao vlasnik imovine, te da svoja prava u odnosu na D. P. F. i D. T. d.d. crpi iz dionica koje ima u svom vlasništvu. Ističe se da je tužitelj dugi niz godina bio zaposlen kod društva D. P. F. d.d. na radnom mjestu šefa pravne službe. Istaknuto je da nakon preuzimanja imovine i poslova odnosno poduzeća D. P. F. d.d. tuženik kod Trgovačkog suda u Splitu inicira stečajni, odnosno likvidacijski postupak nad D. P. F. Navodi se da djelatnost koju su obavljale D. P. F. d.d. je tuženik prenio na ovisno društvo-kćer D. T. d.d. istodobno raspoređujući i sve radnike D. d.d. poslovne funkcije d.d. među koje da spada i tužitelj na rad kod D. T. d.d. na iste poslove i zadatke, odnosno na isto radno mjesto. Ističe se da je preuzimanjem imovine i poslova, odnosno poduzeća D. T. d.d. tuženik preuzima i dio ugovora o radu radnika D. T. d.d., a da odbija preuzeti ugovor o radu tužitelja, a da je razlog tome tužiteljeva aktivnost u N.S. Ističe se da tuženik i radnicima čije je ugovore preuzeo od D. T. d.d. posredno uvjetuje istupanje iz N. S. radi očuvanja radnog mjesta zloupotrebljavajući sporost pravnog sustava u postupcima radnih sporova. Ističe se da tuženik zlonamjerno izbjegava ispuniti svoje obveze prema tužitelju pa da se predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ugovor o radu sklopljen 01.veljače 2003.godine između tužitelja A. G. i D. T. d.d. prenesen na tuženika D. d.d. S. u neizmijenjenom obliku i opsegu, te tužitelj potražuje od tuženika na ime neisplaćene plaće za razdoblje od 01.kolovoza 2004.godine do zaključno 31.prosinca 2004.godine mjesečno po  6.965,96 Kn, za razdoblje od 01. siječnja 2005. godine do zaključno 31. prosinca 2005.godine mjesečno po 7.549,49 Kn, za razdoblje od 01.siječnja 2006. do zaključno 31. prosinca 2006. godine mjesečno po 8.334,00 Kn, za razdoblje od 01.siječnja 2007. godine do zaključno 31. srpnja 2007.g. mjesečno po 8.403,45 kn, te od 01.kolovoza 2007.godine pa nadalje mjesečno po 8.403,45 Kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.  Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 10.03.2023.godine tako da isti glasi:''1. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna i razvrstava u tražbine I višeg isplatnog reda. 2. Utvrđuje se osnovanog tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 kuna kao tražbina II. višeg isplatnog reda.''

 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 26 spisa) istakao da osporava tužbu i po osnovu i po visini. Nadalje se ističe da tužitelj nije priložio zahtjev za zaštitu prava sukladno odredbi članka 133.stavka 1. ZR-a pa da postoji opravdana mogućnost da je tužitelj prekludiran u traženju sudske zaštite prava iz radnog odnosa, te je ujedno istaknut prigovor litispendencije s obzirom da tužitelj ima još jedan spor pred ovim sudom pod poslovnim brojem IV P-1664/99 u kojem da također traži utvrđenje prijenosa ugovora o radu na tuženicu, a u smislu članka 129. ZR-a. Predloženo je odbaciti tužbu, te je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije radi toga što da tužitelj nikad nije bio u radnom odnosu kod tuženika, te da tuženik nije pravni slijednik  poslodavca tužitelja te je istaknut i prigovor zastare.

 

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu (list 5 spisa); dopisa H. F. Z. P. od 27. srpnja 2005. godine (list 6 spisa); zapisnika sa rasprava  iz predmeta ovog suda pod poslovnim brojem IV P-2967/99 (list 7-12 spisa); sudske prakse (list 13 spisa); kaznene prijave (list 33 spisa); potvrde D. d.d. S. od 22.02.2007.godine (list 34 i 64 spisa); rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske I Pž-4342/05-3 od 25.rujna 2007.godine (list 52-54 spisa); pregled zaključenih nagodbi sa djelatnicima društava kćeri te izvršenih isplata zaključno sa 31.12.2005. godine (list 60-62, te 193-195 spisa); tražbine vjerovnika koje se namiruju kao troškovi stečajnog postupka po članku 86. Zakona o radu (list 63 spisa); rješenja o pravu na jednokratni dodatak od 27.02.2007. godine (list 65 spisa); podneska iz predmeta IV P-83/00 (list 66 spisa);zapisnika sastavljenog kod Trgovačkog suda u Splitu br. X St-122/02 od 10. siječnja 2003. godine (list 67-68 spisa); zapisnika iz predmeta vođenog kod Općinskog suda u Makarskoj od 02. svibnja 2011.godine broj  7P-303/08 (list 70-71 spisa); zapisnika o usklađenju knjigovodstvenih stanja sa D. T. d.d. S. na dan 31.12.2001.godine (list 96-97 spisa); ispravka knjiženja iz prijašnjih godina sa valutom 01.01.2001.godine nakon izvršenog popisa potraživanja i obveza na dan 31.12.2001.godine (list 98 spisa); presude Županijskog suda  u Splitu Gžrs-13/09 od 05.ožujka 2009.godine (list 99-102 spisa); presude Županijskog suda u Splitu Gžrs-38/10 od 09.srpnja 2010.godine (list 103-105 spisa); presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gžx-75/09 od 14.svibnja 2009.godine (list 106-109 spisa); presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gžrs-59/09 od 16.listopada 2009.godine (list 110-112 spisa); izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za D.- T. d.d. S. (list 120-121 spisa); računa dobiti i gubitka D. P. F. d.d. (list 126 spisa); ugovora o radu zaključenog između D. P. F. d.d. S. i A. C. (list 127 spisa); ugovora o radu zaključenog između D. P. F. d.d. i M. M. (list 128 spisa); dopisa D. d.d. S. od 06.04.2004.godine (list 129 spisa); dopisa D. d.d. S. od 06.05.2004.godine (list 130 spisa); dopisa D. – TTTS d.o.o. S. od 10.05.2004.godine (list 132 spisa); dopisa D. d.d. S., od 10.05.2004.godine (list 133 spisa); presude Vrhovnog suda RH broj Revr-696/07-2 od 28.studenog 2007.godine (list 139-140 spisa); rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-28/08-2 od 05.03.2008.godine (list 141-143 spisa); presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-15/09-2 od 04.lipnja 2009.godine (list 144-147 spisa); podataka dostavljenih od H.Z.M.O., Odjela matične evidencije od 10.11.2011.godine i to ispisa iz banke podataka za djelatnike D. T.i d.d., te D. T. d.o.o. i D. d.d. za godine od 2003-2005. (list 150-166  spisa); popisi radnika D. T. d.d. (u stečaju) od 01.01.2003.godine do 31.12.2005. godine (list 169-173 spisa); popisi radnika D.-TTS d.o.o. od 01.01.2003. do 31.12.2005.godine (list 174-178 spisa); popisa radnika D. d.d. u razdoblje od 01.01.2003.godine do 31.12.2005.godine (list 179-184 spisa); rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 od 16.siječnja 2004.godine (list 185-187 spisa); zapisnika iz predmeta ovog suda IV P-33/04 (list 191-192 spisa); presude Vrhovnog suda RH broj Revr-230/11-2 od 13.listopada 2011.godine (list 197-204 spisa); presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-101/10-2 od 05.10.2011.godine (list 205-210 spisa); rješenja Vrhovnog suda RH broj I Pž-4342/05-3 od 25.rujna 2007.godine (list 211-213 spisa); rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj XIV ST-132/03 od 09.lipnja 2005.godine (list 214-220 spisa); presude Županijskog suda u Splitu Gžx-947/2011 od 24.studenog 2011.godine (list 228-231 spisa); presuda i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Trgovačkog suda u Splitu (list 232 -255 spisa); izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu (list 294-300, te 301-304 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između D. d.d. S. i J. P. (list 319 spisa); sporazuma o prestanku ugovora o radu od 31.03.2012.godine (list 320 spisa); obavijesti P. U., od 28.10.2017.godine (list 322 spisa); očitovanja F. S. (list 332 spisa); odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3586/2018 od 16.12.2020.godine (list 339-342 spisa); prijave tražbine u stečajnom postupku od 19.02.2020.godine s obračunom zateznih kamata (list 358-359 spisa); Tablice prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava (list 360-364 spisa);  zapisnika sastavljenog kod Trgovačkog suda u Splitu  1.St-156/2012 od 05.lipnja 2020.godine (list 365-374 spisa); rješenje Trgovačkog suda u Splitu 1. St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine (list 375-383 spisa); izjava dostavljenih uz podnesak tužitelja od 13.03.2013.godine; nagodbe zaposlenice M. M. i D. d.d. S.; rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 sa tablicama tražbine vjerovnika; dokaza dostavljenih uz podnesak tužitelja (list 420-422 spisa), a koji dokazi prileže od list 423-430 spisa). Izveden je i dokaz pregledom spisa IV P-1664/99; rješenja H. Z. M. O. od 15.11.2007.godine (list 489-492 spisa) te saslušanjem svjedoka J. H. (list 41-43 spisa); svjedoka T. G. (list 47—48 spisa); svjedokinje S. L. (list 48 spisa); svjedoka B. B. (list 74-75 spisa); svjedoka D. R. (list 79-80 spisa); svjedokinje M. D.; L. I.; J. H. i iskaza istih danih u predmetu IV P 770/04 (list 122-123 spisa); svjedokinje S. M. i njenog iskaza također danog u predmetu IV P 770/04 (list 124-125 spisa).

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

 

5. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom vođen postupak te da je bila donesena presuda ovog suda IV P – 648/07 od 31.siječnja 2012.godine (list 258-266 spisa), a kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je ugovor o radu zaključen između tužitelja i D. T. d.d. 01.veljače 2003.godine prenesen na tuženika D. d.d. u neizmijenjenom obliku i opsegu, te je tužitelj tada bio odbijen za zatražene neisplaćene plaće. Također je tada navedenom presudom bio odbijen i podredni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od tuženika na ime naknade štete zbog diskriminacije potraživao ukupan iznos od 480.000,00 Kuna/63.706,95 Eur-a sa pripadajućom  zakonskom zateznom kamatom. Navedena presuda ovog suda od 31.siječnja 2012.godine je postala pravomoćna temeljem presude Županijskog suda u Splitu Gžrs-77/12 od 24.siječnja 2013.godine (list 276-279 spisa). Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-616/13-2 od 20.ožujka 2018.godine (list 288-291 spisa) odbijena je revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu u kojem je odlukom Županijskog suda u Splitu potvrđena odluka o glavnom tužbenom zahtjevu, dok je prihvaćena revizija tužitelja i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje ovom sudu u dijelu kojim je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog diskriminacije u iznosu od 480.000,00 Kuna sa pripadajućom kamatom. U navedenom smislu je potrebno istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske također stao na gledište da tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi tuženik D. d.d. S. prenošenjem poduzeća ili dijela poduzeća D. T. d.d. ili na neki drugi način zlonamjerno izbjegavao ispuniti svoje obveze prema tužitelju te Vrhovni sud RH u tom smislu smatra u svojoj odluci da su sudovi u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo kad su kao neosnovan odbili dio zahtjeva tužitelja kojim je zatraženo da sud naloži preuzimanje ugovora o radu tužitelja i isplatu plaće te je o tom dijelu u ovom postupku samim time pravomoćno već odlučeno. U ponovljenom postupku, a prema naputku Vrhovnog suda RH trebalo je utvrditi da li je tužitelj postupanjem tuženika prilikom traženja zaposlenja bio diskriminiran, te da treba voditi računa o tome da je teret dokaza da tužitelj nije bio diskriminiran u konkretnom slučaju na tuženiku, te u skladu s tim utvrđenjem ovaj sud je trebao donijeti odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete zbog diskriminacije dok je o ostalim zahtjevima već pravomoćno odlučeno. Pored navedenog Ustavni sud RH je svojom odlukom broj U-III-3586/2018 od 16. prosinca 2020.godine (list 339-342 spisa) odbacio ustavnu tužbu tužitelja koju je tužitelj podnio protiv navedene presude Vrhovnog suda RH broj Rev-616/13-2 od 20.03.2018.godine u dijelu u kojem je bila odbijena njegova revizija vezano za glavni tužbeni zahtjev. Također je sud u ponovljenom postupku ponovno donio presudu dana 19. lipnja 2023. godine pod poslovnim brojem Pr-19/2023-15 od 19.lipnja 2023.godine, a kojom je odbacio tužbeni zahtjev tužitelja (list 445-453 spisa), te je navedena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž R-590/2023-3 od 25.10.2023.godine (list 476-479 spisa). Drugostupanjski sud je stao na gledište da je sud trebao donijeti meritornu odluku, a ne odbaciti tužbu zbog prekluzije tužiteljeva prava.

 

6. Među strankama u ovom sporu nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik D. T. d.d. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu šefa pravne službe, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužitelja i D. d.d. T. od 01.veljače 2003. (list 5 spisa). Nije sporna ni činjenica da je nad D. T. d.d. 16. siječnja 2004.godine rješenjem Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 otvoren stečajni postupak, a koja  činjenica i proizlazi iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV- St-132/03 (list 185-187 spisa). Također iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03 od 09. lipnja 2005. godine (list 214-220 spisa), a koje je postalo pravomoćno temeljem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske I Pž-4342/05-3 od 25.rujna 2007.godine (list 211-213 spisa) proizlazi da je bio obustavljen i zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom D. T. d.d. te je određeno brisanje D. T. d.d. iz sudskog registra. Među strankama nije sporna ni činjenica da je dana 05.lipnja 2020.godine na Trgovačkom sudu u Splitu u stečajnom postupku nad D. d.d. održano ispitno ročište, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog zapisnika sastavljenog kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem 1.St-156/2012 od 05. lipnja 2020. godine (list 365-374 spisa), a iz kojeg je zapisnika razvidno da je tužitelj A. G. prijavio tražbinu u iznosu od 5.347.170,33 Kn iz osnova presuda za potraživanja iz radnog odnosa, te je stečajni upravitelj navedenu tražbinu tužitelja svrstao u II. viši isplatni red. Također među strankama nije sporna činjenica da je Trgovački sud u Splitu rješenjem 1. St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine nakon održanog ispitnog ročišta utvrdio tražbine vjerovnika I. višeg isplatnog reda, te tražbine vjerovnika II. višeg isplatnog reda, a ujedno je u točkama III/. I IV/. citiranog rješenja osporio dio tražbina vjerovnika I.  i II. višeg isplatnog reda. U tom smislu je navedenim rješenjem od 05.lipnja 2020.godine osporena u cijelosti navedena tražbina tužitelja u ukupnom iznosu od 5.347.170,33 Kuna, a koja činjenica je i razvidna iz pregledanog rješenja Trgovačkog suda u Splitu 1. St-156/2012-50 od 08.lipnja 2020.godine (list 375-383 spisa). Također je iz navedenog rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 08.lipnja 2020.godine razvidno da je i tužitelj kao vjerovnik II. višeg isplatnog reda upućen da u roku od 8 dana od dostave navedenog rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja osporene tražbine, te su vjerovnici pa tako i tužitelji upozoreni da ukoliko ne pokrenu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine da će se smatrati da su odustali od prava na vođenje parnice. Iz obrazloženja citiranog rješenja od 08.lipnja 2020.godine je razvidno da je tužitelju osporena tražbina kao i za druge osporene tražbine vjerovnika iz točke IV/. izreke rješenja posebice bivših radnika povezanih društava sa dužnikom jer da iako postoje ovršne isprave-presuda za potraživanja iz radnog odnosa drugog društva da ovršnu ispravu nemaju prema dužniku D. d.d. u stečaju. Među strankama nije sporna ni činjenica da je D. T. d.d. nakon što je nad istim temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj XV St-132/03 od 16.siječnja 2004.godine bio otvoren stečaj svim radnicima otkazao ugovor o radu pa tako i tužitelju te je tužitelju otkazan ugovor o radu od strane stečajnog upravitelja i to 10.08.2004.godine, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog popisa osiguranika prijavljenih kod tvrtke D. T. d.d. (list 169 spisa). Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj umirovljen 01.01.2007.godine budući je to sam istakao na ročištu glavne rasprave od 15.ožujka 2023.godine, a to ujedno proizlazi i iz pregledanog rješenja H. Z. M. O. od 15.11.2007.godine (list 489-492 spisa), a iz kojeg rješenja je razvidno da je tužitelj od 01.01.2007.godine otišao u starosnu mirovinu.

 

7. Sporna je činjenica u ovom postupku da li je tužbeni zahtjev tužitelja u zastari, a sukladno prigovoru zastare potraživanja istaknutog od strane punomoćnice tuženika u ovom postupku danog na ročištu od 15.ožujka 2023.godine Sporan je i prigovor litispendencije u predmetnoj pravnoj stvari. Također je sporno da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži da se utvrdi osnovanom njegova tražbina u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna, a koja da bi predstavljala naknadu imovinske štete zbog diskriminacije budući tužitelj ističe tijekom postupka da bi u periodu od 10.kolovoza 2004.godine pa do trenutka kad je umirovljen 01.01.2007. ostvario navedeni utuženi iznos po osnovi plaće i otpremnine da ga tuženik nije diskriminirao jer da ga je tuženik diskriminirao po osnovi činjenice što je bio sindikalni povjerenik te zbog njegovog članstva u sindikatu, te da ga je diskriminirao u odnosu na druge radnike T. jer da je prije pokretanja stečajnog postupka preuzeo 35 radnika, a da jedino nije preuzeo tužitelja i s istim zaključio ugovor o radu.

 

8. Tužitelj je na ročištu glavne rasprave od 15. ožujka 2023. godine naveo da je umirovljen od 01.01.2007.godine te je na navedenom ročištu utvrđeno da tužitelj potražuje utvrđenje postojanja potraživanja na ime naknade imovinske štete i to zarade (neisplaćenih plaća i pripadajuće otpremnine) za koju isti tvrdi da bi je ostvario da ga tuženik nije diskriminirao kod prijema na rad i to za razdoblje od otkaza ugovora o radu kod tvrtke D. T. d.d. 10.08.2004.godine pa sve do odlaska u mirovinu 01.01.2007.godine.

 

9. U pogledu prigovora tuženika da je potraživanje naknade štete (izgubljene zarade) zbog diskriminacije prilikom zapošljavanja zastarjelo ovaj sud je mišljenja da je prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika  neosnovan budući je iz popisa osiguranika prijavljenih kod tvrtke D. T. d.d. (list 169 spisa) razvidno da je tužitelj bio zaposlen kod D. T. d.d. od 01.02.2023. do 10.08.2004.godine, a iz popisa osiguranika prijavljenih kod D. d.d. (list 179 spisa) proizlazi da su pojedini osiguranici kod D. T. i to radnici B. D., B. V., B. A., Č. A., D. M., D. Ž., G. R., G. A., I. L., K. V., K. J., K. I., K. I., L. N., L. S., M. I., M. S., N. Z., P. A., P. J., R. B. imali zaključene ugovore na određeno vrijeme kod D. d.d. S. dva mjeseca od otkazivanja ugovora o radu tužitelju od strane stečajnog upravitelja D. T. d.d. dakle od 09.11.2004.godine.  Temeljem odredbe članka 376.stavka 1. ranijeg Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Obzirom da je tužitelj saznanje o ugovorima o radu sa navedenim radnicima i činjenicu da ga tuženik nije htio zaposliti mogao imati već od vremena otkazivanja ugovora o radu, dakle od kolovoza 2004. godine ili najkasnije od studenog 2004.godine kad su sa navedenim radnicima zaključeni navedeni ugovori o radu, a tužba za naknadu štete zbog diskriminacije je u vidu eventualno kumuliranog podrednog tužbenog zahtjeva podnesena dana 10.08.2007.godine nije prošlo tri godine od saznanja za nastalu štetu i počinitelja štete pa je samim time prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u ovoj pravnoj stvari u cijelosti neosnovan. Također je neosnovan i prigovor litispendencije. Ista nastaje onda kad između istih stranaka o istom zahtjevu već teče druga parnica, a što je propisano temeljem odredbe članka 194. st. 3. i 4. ZPP-a. Nije sporno  da su ova i parnica u predmetu IV P 1664/99 pokrenute između istih stranaka na tužiteljevoj i tuženikovoj strani, ali je predmet u obje parnice različit te nisu ispunjeni zakonski uvjeti temeljem kojih bi prigovor litispendencije bio osnovan, te je u tom smislu neosnovan istaknuti prigovor litispendencije u predmetnoj pravnoj stvari.

 

10. Iz popisa osiguranika prijavljenih kod D. d.d. (list 179 spisa) jasno proizlazi da je dio radnika D. T. d.d. bio prijavljen u radni odnos kod D. d.d. na određeno vrijeme te je većini ti radnika radni odnos kod D. d.d. započeo 08.11. 2004. ili 09. 11.2004.godine a istekao do zaključenja stečajnog postupka nad D. T. d.d., a koji stečajni postupak je zaključen 09.06.2005.godine rješenjem Trgovačkog suda u Splitu XIV St-132/03. Tuženik u ovom postupku je u potpunosti dokazao činjenicu da prema tužitelju nije moglo biti diskriminacije zbog tužiteljeve sindikalne aktivnosti budući da su navedeni radnici bili kratko vrijeme prijavljeni kao osiguranici kod D. d.d. d.d. na određeno vrijeme , ali su njihovi ugovori o radu istekli kratko vrijeme od otkaza ugovora o radu tužitelju, a većini radnika su navedeni ugovori istekli sa danom zaključenja stečajnog postupka nad D. T. d.d. Navedeni popisi radnika koji su prijavljeni kod D. d.d. u razdoblju od 01.01.2003.godine do 31.12.2005. ne predstavljaju dokaz o tome da je citiranim ugovorima o radu na određeno vrijeme tuženik preuzimao radnike D. T. budući je u predmetnom postupku drugostupanjska odluka presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revr-616/13-2 od 20.ožujka 2018.godine potvrđena u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev koji glasi da se utvrđuje da je ugovor o radu sklopljen 01.veljače 2003. godine između tužitelja A. G. i D. T. d.d.   prenesen na tuženika D. d.d. S. uz obrazloženje da nije došlo do promjene poslodavca statusnom promjenom ili pravnim poslom budući su se statusne promjene zbile prilikom pretvorbe 1993-1994 godine te da nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o radu koje moraju biti ispunjene da bi došlo do prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca. Također iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku nedvojbeno proizlazi zaključak da tužitelj nije ni u ijednom trenutku nije tražio zaposlenje kod D. d.d. d.d. ni pisanim ni usmenim putem niti takav dokaz prileže predmetnom spisu  niti je tužitelj tijekom trajanja ovog postupka pružio sudu ikakav dokaz iz kojeg bi ovaj sud mogao izvesti nedvojbeni zaključak da je tužitelj prije zaključenja stečajnog postupka nad D. d.d. i prije otkazivanja ugovora o radu svim radnicima od strane stečajnog upravitelja tražio od D. d.d. da s istim zaključi ugovor o radu pa samim time se ne može smatrati dokazanom činjenica da je isti bio diskriminiran od strane tuženika po osnovi njegovog prava na zapošljavanje kod istog, te da je bio diskriminiran zbog činjenice što je bio sindikalni povjerenik te isti kao sindikalni povjerenik nije zbog toga ni mogao biti stavljen u nepovoljni položaj prema drugim radnicima prilikom zapošljavanja, a posebice ne proizlazi da je tužitelj imajući u vidu ono što je propisano odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14) bio diskriminiran bilo izravnom ili neizravnom diskriminacijom uzimajući u obzir i kriterije vezano za zapošljavanje budući ni iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku ni iz pregledanih isprava ne proizlazi da se tužitelj javljao tuženiku s ciljem zapošljavanja kod istog, a nakon što mu je otkazan ugovor o radu kod D. T. dd. zbog otvaranja stečaja nad D. T. d.d. pa se ne može smatrati da je samim činom zaključivanja ugovora o radu od strane D. d.d. sa pojedinim radnicima na određeno vrijeme a koji su svojom slobodnom voljom sklapali ugovore o radu na određeno vrijeme sa D. d.d., a koji su ugovori o radu prestali važiti u međuvremenu zbog  isteka istih  tužitelj diskriminiran zbog činjenice da je bio sindikalni povjerenik i da ga tuženik nije htio zaposliti budući nema dokaza da je tužitelj tražio zaposlenje kod tuženika. Prema mišljenju ovog suda posebno treba istaći da se ugovor o radu u situaciji kad tuženik nije preuzeo ugovore o radu radnika D. T. zaključuje suglasnom voljom obaju ugovornih strana, te nije dvojbeno u ovom postupku da je pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da tuženik nije preuzimao ugovore o radu radnika D. T. pa tako ni tužiteljev ugovor o radu, a da se tužitelj u niti jednom trenutku od trenutka otkazivanja ugovora o radu od strane stečajnog upravitelja do zaključenja stečajnog postupka nije obratio tuženiku sa zahtjevom da s istim zaključi ugovor o radu. Iz iskaza saslušanog svjedoka J. H. (list 41-43 spisa), a koji svjedok je bio u sporno vrijeme stečajni upravitelj D. T., te koji je stečajni postupak bio otvoren tijekom 2004.godine jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bio radnik D. T. te da je istome uručen otkaz ugovora o radu kojeg je imao zaključen sa D. T., a da je jedini i isključivi  razlog otkazivanja bio otvaranje stečajnog postupka nad D. T. te da je ista situacija bila i za ostalih 10-12 radnika koji su bili zatečeni u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad D. T. Iz iskaza svjedoka T. G. (list 47 spisa) proizlazi da je isti bio direktor D. T. u razdoblju od 23.svibnja 2003.godine do zaključno 16.siječnja 2004.godine kad je i tužitelj još uvijek bio zaposlenik D. T., te iz iskaza ovog svjedoka jasno proizlazi da radnici koje je zatekao (21 radnik) i to A. G., I. K., M. D., Ž. Š., S. M., D. B., A. Č., J. P., B. R., S. L., te V. K. nisu u navedeno vrijeme uopće bili radnici D. T. prije otvaranja stečaja nad istom te je navedeni svjedok istakao da mu nije poznato da bi neki radnici iz D. d.d. T.a prešli na rad kod D. d.d. d.d. prije otvaranja stečaja nad T.om. Iz iskaza svjedokinje S. L. (list 48 spisa) proizlazi da je radila u poduzećima u sastavu D. d.d. i to u D. d.d. poslovne funkcije, D. d.d. oprema, D. d.d. T., D. d.d. TTTS i D. d.d. d.d. te da je radila s tužiteljem u D. d.d. poslovnim funkcijama i D. d.d. T.. Svjedokinja L. je u iskazu istakla da dok je radila u poduzeću D. T. da joj nije poznato da bi D. d.d. vršila ikakve zloupotrebe ovlasti  prema D. d.d. T. i radnicima D. d.d. T. Također je svjedokinja L. istakla da je iz D. d.d. T. prešla na rad u D. d.d., te da je D. d.d. preuzela još neke radnike i njihove poslove. Iz iskaza svjedokinje L. proizlazi da tužitelj koji je radio u D. d.d. T. nije bio na  čekanju, a da je postojala poslovna politika D. d.d. d.d. da se radnicima koji su na čekanju ponudi zaključenje nagodbe, a radnicima koji rade da se prebaci u drugo poduzeće, te da joj je poznato da su knjigovodstveni poslovi i radnici koji tu rade prebačeni na D. d.d., a nakon toga na D. d.d. Svjedok B. B. (list 24-25 spisa) je u svom iskazu istakao da mu je poznato da je određen broj radnika D. d.d. T. prešao na rad kod D. d.d. d.d., ali da ne zna po kojem je to bilo kriteriju jer da se radilo o pojedinačnim slučajevima, te da se taj prelazak odnosio na radnike u službama nužnim za normalno funkcioniranje poduzeća i to službe za obračun plaća i kadrovske službe. Iz iskaza svjedoka D. R. (list 79 spisa) proizlazi da je on bio zaposlenik D. d.d. d.d. od 2001.godine, te da je od listopada 2002.godine bio imenovan direktorom D. d.d. poslovne funkcije i to samo kako bi utvrdio financijsko stanje te podnio zahtjev za stečaj, te da je prilikom otvaranja stečaja postojao dogovor da radnici D. d.d. P. F. pređu na rad u D. T. kako bi uspjeli ostvariti pravo na isplatu zaostalih plaća zaključivanjem nagodbe. Iz iskaza svjedoka R. proizlazi da kad je D. T. otišla u stečaj da su radnici iz iste prešli na rad u D. d.d., a potom da je određeni broj radnika iz D. d.d. TTTS prešao u D. d.d, te da je određenom broju radnika prestao radni odnos, a da su neki radnici sklopili nagodbe. Svjedok R. je istakao da tužitelj nije prešao iz D. d.d. T.a u D. d.d. iako je radio u D. d.d. T.. Iz iskaza saslušane svjedokinje M. D. u predmetu ovog suda IV P-770/04 (list 122-123 spisa) jasno proizlazi da je ista do 1996.godine radila u D. T., a potom prešla u D. d.d., a zatim u D. d.d. Svjedokinja ističe da misli da su radnici D. d.d. T. dobili otkaz te ista nije bila upoznata da li je itko od njih prešao u D. d.d. Iz iskaza svjedokinje L. I. iz predmeta IV P-770/04 (list 122-123 spisa) proizlazi da je radila u D. d.d. T., a poslije u D. d.d. dd., te da je 2001.godine dolaskom nove uprave D. d.d. d.d. svim radnicima D. d.d. ponuđeno sklapanje nagodbe sukladno kojoj bi radnicima bile neisplaćene plaće po minimalcu i otpremnina, te da je i za radnike koji nisu pristali na sklapanje nagodbe napravljen izračun zaostalih plaća po minimalcu te da je navedeni izračun dostavljen stečajnom upravitelju poduzeća u kojem su radnici radili , te je uvjet da se zaključi navedena nagodba bio raskid ugovora o radu. Iz iskaza J. H. danog za potrebe predmeta IV P-770/04 (list 123 spisa) proizlazi da je kao tadašnji stečajni upravitelj D. d.d. T., a koja je izbrisana iz sudskog registra 2006.godine dao otkaz ugovora o radu radnicima D. d.d. T. zbog otvaranja stečajnog postupka nad D. T. i to u skladu sa tadašnjim stečajnim zakonom, te da je radnicima otkazan te prigode ugovor o radu u stečajnom postupku i da su im isplaćene tri plaće i otpremnina od strane fonda. Naposljetku iz iskaza svjedokinje S. M. danog za potrebe predmeta IV P-770/04 (list 124-125 spisa) proizlazi da je ista bila radnik D. d.d. T. u razdoblju od 01.ožujka 2002.godine do 31.listopada 2003.godine, te da je nakon toga prebačena u D. d.d. gdje je radila do 08.studenog 2004.godine, a nakon toga u D. d.d. od 08.studenog 2004.godine do 2006.godine. Svjedokinja M. je istakla da je radnica V. V. radila u D. d.d. T.  u koju da je početkom 2006. godine bila prebačena iz poduzeća D. P. F. zajedno s još 20 radnika.

 

11. Iz svih iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku, kao i svjedoka saslušanih u predmetu ovog suda IV P-770/04, a koji su se izjašnjavali o spornim pitanjima vezanim za stečaj D. d.d. T., preuzimanja radnika i status tužitelja u ovom postupku kao radnika jasno proizlazi da je tužitelj 10.08.2004. godine dobio od stečajnog upravitelja J. H. otkaz ugovora o radu kao i drugi zaposlenici D. d.d. T. i to isključivo zbog otvaranja stečajnog postupka nad D. T., da tužitelj koji je prije toga radio u D. T. nije bio na čekanju pa da mu sukladno tome D. d.d. nije niti nudila nagodbu vezanu za isplatu neisplaćenih plaća i otpremninu, ali da je D. d.d. sve relevantne podatke o neisplaćenim plaćama i otpremninama dostavila stečajnom upravitelju J. H. koji je vodio stečajni postupak nad D. T., te je stečajni upravitelj  J. H. u iskazu sukladno tome i istakao da je svim radnicima pa tako i tužitelju otkazan te prigode ugovor o radu u stečajnom postupku i da su im isplaćene tri plaće i otpremnina od strane fonda pa u navedenom smislu tužitelj u predmetnom postupku neosnovano ističe da je zbog diskriminacije tuženika i njegovog odbijanja da mu ponudi ugovor o radu kao drugim radnicima D. d.d. T.a, a zbog njegove funkcije sindikalnog povjerenika i članka sindikata istome nastala šteta u vidu neisplaćenih plaća i otpremnine budući je navedeno u suprotnosti s onim što je iskazao kao svjedok J. H. koji je bio stečajni upravitelj D. d.d. T. Također iz iskaza saslušanog svjedoka i to T. G. koji je u sporno vrijeme od 23.05.2003.godine do 16.01.2004.godine bio direktor D. d.d. T.a jasno proizlazi da radnici za koje tužitelj navodi da je u odnosu na iste doveden u diskriminacijski položaj, posebice povjerenik sindikata trgovine V. K. u odnosu na pravo na zapošljavanje u D. d.d. d.d., a sve zbog toga što tužitelj ističe da je to bilo zbog njegove uloge člana sindikata i sindikalnog povjerenika jasno proizlazi da tužitelj u odnosu na te radnike nije mogao biti ni u kakvom diskriminacijskom položaju budući radnici s kojima je D. d.d. kratko vrijeme zaključila ugovore o radu na određeno vrijeme nisu uopće bili radnici D. d.d. T.a prije otvaranja stečaja. Naime, ovi radnici su bili prije otvaranja stečaja radnici D. d.d. TTTS te je D. d.d. sa radnicima D. d.d. TTTS zaključivala ugovore o radu. Ovu činjenicu je potvrdio i svjedok D. R. koji je istakao da kad je D. T. otišla u stečaj da su radnici iz iste prešli na rad u D. d.d., a potom da je određeni broj radnika iz D. d.d. TTTS prešao u D. d.d, dok je za tužitelja istakao da isti nije nakon stečaja D. d.d. T. prešao u D. d.d. . Također su i svjedokinje S. L., M. D., te L. I. u svojim iskazima potvrdile činjenicu da je D. dd. nudila i zaključivala ugovore o radu ne direktno sa radnicima D. d.d. T. i već samo sa onim radnicima koji su iz D. d.d. T. i prešli raditi u D. d.d. nakon stečaja D. d.d. T., a nagodbe o plaći i otpremnini su nuđeni radnicima od strane D. d.d. d.d. samo ukoliko su bili na čekanju.  Obzirom da je D. d.d. sklapala ugovore o radu na određeno vrijeme samo sa radnicima D. d.d. TTTS to je bio osnovni razlog što tužitelju niti nije u navedenoj situaciji mogao biti ponuđen nikakav ugovor o radu od strane D. d.d. pogotovo kad se ima na umu da je iz popisa prijavljenih radnika kod D. d.d. (list 179 spisa) samo dio radnika koji su radili u D. d.d. TTTS, a ne u D. d.d. T. prešao raditi u D. d.d. te ti radnici nisu niti bili primljeni u stalni radni odnos kod D. d.d. već su bili zaposleni samo na određeno vrijeme radi potrebe obavljanja nužnih poslova, a što je posebice razvidno iz činjenice što je tim radnicima radni odnos kod D. d.d. istekao do okončanja stečajnog postupka nad D. T., a koji je stečajni postupak, što među strankama u ovom postupku nije sporno zaključen 09.06.2005. D. d.d. je imala ovlast i pravo ponuditi navedene ugovore o radu radnicima D. d.d. TTTS-a po vlastitom izboru radnika kao poslodavac budući je ugovor o radu između radnika i poslodavca dvostranoobvezni ugovor  kojeg ugovorne strane zaključuju slobodnom voljom, a iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-616/13-2 od 20.ožujka 2018.godine broj Revr-616/13-2 od 20.03.2018.godine (list 288-291) je razvidno da je navedeni sud odbio reviziju tužitelja kao neosnovanu u dijelu u kojem su prvostupanjski i drugostupanjski sud odlučili da treba odbiti tužitelja sa zahtjevom da se utvrdi da je ugovor o radu sklopljen između njega i D. d.d. T. d.d. 01. veljače 2003. godine prenesen na D. d.d. u neizmijenjenom obliku i opsegu. U navedenom smislu tuženik D. d.d.  nije bio u obvezi zaključiti sa tuženikom kao bivšim radnikom D. d.d. T.a d.d. ugovor o radu neovisno o činjenici da li je tužitelj u tom trenutku bio sindikalni povjerenik ili član sindikata budući da tuženik nije nakon otvaranja stečajnog postupka nad D. T.. niti zaključivao ugovore o radu sa radnicima D. d.d. T.a d.d. već je te ugovore zaključivao na određeno vrijeme isključivo sa radnicima D. d.d. TTTS, a koje je sasvim drugo poduzeće, a također nije dvojbeno da je navedenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-616/13-2 od 20.ožujka 2018.godine potvrđen stav prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da D. d.d. nije preuzela tužiteljev ugovor o radu koji je bio zaključen sa D. T..i 01.veljače 2003.godine. Zaključno se ističe da tužitelj nije doveden u nejednak položaj prema drugim radnicima D. d.d. T.a u smislu njegovog prava na zapošljavanje u D. d.d. dd. s osnova njegova statusa sindikalnog povjerenika i člana sindikata budući je D. dd. zapošljavala radnike D. d.d. TTTS-a, a ne radnike D. d.d. T.a. Nitko od navedenih svjedoka nije imao nikakva saznanja o diskriminatornom ponašanju tuženika prema tužitelju sa osnova njegova statusa sindikalnog povjerenika ili člana sindikata. U tom smislu se i izjasnila svjedokinja S. L. da dok je radila u poduzeću D. T. da joj nije poznato da bi D. d.d. vršila ikakve zloupotrebe ovlasti  prema D. d.d. T. i radnicima D. d.d. T.. Tužitelju su isplaćene tri plaće i otpremnina od strane fonda o čemu se izjasnio svjedok J. H. u svom iskazu budući je upravo taj svjedok bio u sporno vrijeme stečajni upravitelj D. d.d. T. Upravo iz svih navedenih razloga ovaj sud je mišljenja da je tuženik u predmetnom postupku dokazao da tužitelja kao nekadašnjeg radnika D. d.d. T. nije stavio u nepovoljniji položaj prema drugim radnicima s osnova njegovog prava na zapošljavanje kod tuženika te s osnova njegovog članstva u sindikatu i statusa sindikalnog povjerenika budući navedeno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i dokumentacije koju je ovaj sud pregledao. Slijedom navedenog neosnovano je potraživanje tužitelja da se s osnova imovinske štete (plaća i otpremnine) a po osnovi diskriminacije tužitelja utvrdi osnovanom tražbina tužitelja/vjerovnika A. G. u iznosu od 113.040,84 Eur-a/851.706,19 Kuna, a za koje utvrđivanje osporene tražbine je isti upućen u ovaj postupak. Sud se u predmetnom postupku nije ni upuštao o ocjenu točnosti matematičkog izračuna visine tužiteljeva potraživanja budući je iz svih navedenih i obrazloženih razloga u ovoj presudi razvidno da je pravni osnov tužiteljevog potraživanja u cijelosti neosnovan. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos zatražene novčane obveze od strane tužitelja iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna ( 851.706,19 Kuna:7,53450= 113.040,84 Eur-a),

 

12. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku temeljem odredbe članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokaza, a prema kojem pravilu je teret dokazivanja na tuženiku u predmetnoj pravnoj stvari odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

 

13. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove temeljem odredbe članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) uračunavajući vrijednost boda od 1,99 Eur-a/15,00 Kuna pripadaju trošak zastupanja na ročištu od 04.12.2019.godine u iznosu od 995,42 Eur-a; zastupanja na ročištu od 04.02.2020.godine u iznosu od 248,86 Eur-a; zastupanja na ročištu od 15.03.2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a; zastupanja na ročištu od 28.04.2023. u iznosu od 1.694,21 Eur-a; zastupanja na ročištu od 01.12.2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a; trošak sastava podneska od 13.01.2000. u iznosu od 995,42 Eur-a; trošak sastava podneska od 08.03.2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a, trošak sastava podneska od 23.03.2023.godine u iznosu od 1.694,21 Eur-a, a što ukupno iznosi 10.710,75 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.677,68 Eur-a ukupno iznosi 13.388,43 Eur-a ili 100.875,13 Kuna, a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze parničnog troška dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (100.875,13 Kuna : 7,53450 = 13.388,43 EUR-a).

 

U Splitu, 12. prosinca 2023.

 

 

                                                        S u d a c:

 

                                                                                                       Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.