Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-247/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv tuženika ŽD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tajani Martinović Kapetanović, odvjetnici u Kaštel Sućurcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4273/2018-17 od 8. ožujka 2024., 18. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4273/2018- 17 od 8. ožujka 2024., tako da se sudi:

"I. Nalaže se tuženiku ŽD isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj iznos od 5.087,88 EUR (pettisućaosamdesetsedameura i osamdesetosamcenti) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku ŽD naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura (osamstoeura) s pripadajućim

Gž R- 247/2024-2

zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2024. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana."

II. Nalaže se tuženiku ŽD, naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura (dvjestopedeseteura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, koji glasi: ''Nalaže se tuženiku ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 iznos od 5.087,88 EUR/38.334,65 Kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na taj iznos teče od 15.rujna 2017.godine pa do isplate.'' II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku parnične troškove u ukupnom iznosu od 900,00 EUR."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan i naloži tuženiku plaćanje parničnog troška tužitelju.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja Republike Hrvatske prema tuženiku ŽD za isplatu –regres iznosa isplaćenog radniku tužitelja PD, na ime naknade štete za ozljedu na radu koju je nesporno izazvao tuženik kao štetnik, i to u iznosu od 38.334,65 kuna.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da nije sporno da je tužitelj Republika Hrvatska bio poslodavac radniku PD koji je obavljao poslove ribarskog inspektora,

Gž R- 247/2024-2

- da nije sporno da je tuženik u ovom postupku ŽD fizički napao PD i to 28. listopada 2013. dok je PD obavljajući poslove ribarskog inspektora vršio nad ŽD inspekcijski nadzor,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 600/14 od 26. lipnja 2017. naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju PD s osnove naknade štete zbog ozljede na radu ukupan iznos od 21.044,31 kn sa zateznim kamatama od 2. listopada 2014., te troškove postupka u visini od 10.700,00 kn također sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda K-212/2014 od 29. rujna 2014. okrivljenik ŽD proglašen krivim što je 28. listopada 2013. u [adresa], nakon obavljanog ulova ribe i liganja na moru, a nakon što mu je pristupio PD te mu pokazao službenu iskaznicu i značku kao viši ribolovni inspektor i tražio od njega dozvolu za ribolov, istog pljunuo u lice i udario ga više puta po vratu i leđima i tako ga spriječio u obavljanju nadzora, zbog čega je ŽD uvjetno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te da je PD u tom kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev ali ga je sud povodom tog zahtjeva uputio u parnicu,

- da je iz pregledane isplatnice i iz sadržaja pregledane obračunske liste plaće tužitelja za kolovoz 2017. razvidno da je tužitelj po osnovi predmetne naknade štete PD isplatio iznos od ukupno 38.334,65 kn, a koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku,

- da je tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka, a u skladu sa odredbom članka 186 a. ZPP-a podnio zahtjev za mirno rješenje spora, na kojeg se tuženik oglušio, te je tužitelj u roku od 3 mjeseca od podnošenja tog zahtjeva podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da nije došlo, niti je moglo doći do subrogacije i to prijelaza prava za naplatu navedenog iznosa sa radnika PD na tužitelja kao poslodavca, a prema odgovornoj osobi – štetniku, tuženiku ŽD. Naime, smatra da bi uopće u predmetnom slučaju moglo doći do navedenog prijenosa prava (subrogacije) sa radnika PD na njegovog poslodavca, tužitelja u ovom postupku, da od tuženika-štetnika traži isplatu iznosa naknade štete nesporno isplaćene radniku PD od strane Republike Hrvatske, da bi to pravo tužitelja trebalo biti zakonski propisano, a da ni Zakon o radu kao ni Zakon o obveznim odnosima u svojim odredbama ne sadrže odredbu kojom bi bilo propisano pravo tužitelja Republike Hrvatske da od tuženika kao štetnika koji je ozlijedio njegovog radnika PD traži povrat isplaćenog iznosa naknade štete, kojeg je Republika Hrvatska nesporno isplatila radniku BD s osnova ozljede na radu.

7.1. Nadalje prvostupanjski sud obrazlaže da, sukladno zakonskim odredbama Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, tužitelj ima pravo na regresno potraživanje isplaćenog iznosa naknade štete samo u slučaju kad radnik namjerno ili krajnjom nepažnjom uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dok za situaciju kad je štetu prouzročila treća osoba-štetnik, a štetu je naknadio poslodavac nije propisano pravo poslodavca na regresno potraživanje isplaćenog iznosa radniku od štetnika. U navedenom smislu, budući u predmetnom slučaju nije niti došlo do subrogacije prava i to prijelaza prava radnika PD na tužitelja kao poslodavca da potražuje od odgovorne osobe ŽD isplaćeni iznos kojeg je tužitelj na ime naknade štete isplatio radniku PD jer nije

Gž R- 247/2024-2

zakonom propisano pravo poslodavca na povrat isplaćenog iznosa, a prema odgovornoj osobi ŽD.

8. Osnovano tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

9. Naime, odredbom članka 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje : ZOO) propisano je da kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima.

10. Tužitelj je imao pravnog interesa ispuniti obvezu naknade štete prema svom radniku, ribarskom inspektoru PD, te bi se stoga u konkretnom slučaju radilo o zakonskoj subrogaciji koja je propisana člankom 91. ZOO-a.

11. Da se radi o zakonskoj subrogaciji, proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-510/2022-4 od 8. lipnja 2022., u kojoj je na pitanje „U situaciji kada je štetna radnja usmjerena na jednu osobu- radnika, a posljedice te štetne radnje pogađaju drugu osobu- poslodavca pripada li pravo toj drugoj osobi potraživati naknadu štete od štetnika“ odgovoreno je "Kada je tužiteljica svom službeniku isplatila štetu koju je pretrpio u službi zbog krivnje tuženika kao neposrednog štetnika, tada je tužiteljica kao poslodavac ispunjavajući svoju zakonsku obvezu prema svom službeniku imala pravni interes popraviti štetu, i isplatom na nju prelaze prava vjerovnika sukladno odredbi članka 91. ZOO-a.

12. Subrogacija je institut koji uređuje prijelaz vjerovnikovih prava na treću osobu. Kod zakonske subrogacije na ispunitelja po samom zakonu (ex lege) u trenutku ispunjenja, prelazi vjerovnikova tražbina i to sa svim sporednim pravima, pa tako i zahtjev za isplatu kamata, time da ispunitelj ne može zahtijevati više nego što je isplatio vjerovniku.

13. Kako dakle nije sporno da je tužitelj ispunio obvezu naknade štete prema PD, niti je sporno da je ta tražbina prešla na tužitelja, niti visina tražbine- jer tužitelj zahtijeva od tuženika u ovom postupku baš onoliko koliko je isplatio na temelju presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-600/14 od 26. lipnja 2017., a kako proizlazi iz isplatnice i obračunske liste plaće tužitelja za kolovoz 2017., to je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo preinačiti pobijanu presudu i presuditi kao u izreci primjenom odredbe članka 373. stavka 3. ZPP-a.

13. Kako ujedno ispunjenjem obveze na ispunitelja prelazi i pravo potraživati zatezne kamate kao sporednu tražbinu, to je trebalo prihvatiti i zahtjev za isplatu zateznih kamata i to od trenutka ispunjenja obveze 15. rujna 2017. pa do isplate, uz primjenu članka 29. stavka 2. ZOO-a.

14. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pa je sukladno odredbi članka 166. stavka 2. i članka 154. ZPP- a, tužitelju koji je uspio u sporu trebalo dosuditi parnični trošak. Tužitelju je, primjenom odredbe članka 155. ZPP-a trebalo priznati trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura daje 200 eura), prema Tbr. 7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne

Gž R- 247/2024-2

novine" br. 138/23.), trošak zastupanja na ročištima održanim 4. studenog 2019. i 24. listopada 2023. u visini od 100 bodova prema Tbr. 9. t.1. Tarife (ukupno 2X 200 eura je 400 eura), trošak pristupa na ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima održanim 27. siječnja 2020. i 12. travnja 2023., trošak u visini od 50 bodova prema Tbr. 9. t.2. Tarife (ukupno 2x 100 eura je 200 eura). Dakle, ukupan iznos parničnog troška kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju je 800,00 eura, a kako je tužitelj postavio zahtjev i za isplatu zateznih kamata na iznos parničnog troška, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, trebalo je tuženiku naložiti isplatu istih, i to od dana donošenja prvostupanjske presude.

15. Tužitelj je uspio u žalbi, pa mu je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a trebalo priznati i trošak sastava žalbe u visini od 125 bodova prema Tbr. 10.t.1. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 250 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke.

Split, 18. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević