Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1796/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Miha Mratovića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Matijević, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Adnan Rizvić, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn-255/2023-7 od 22. travnja 2024., u sjednici održanoj 18. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn-255/2023-7 od 22. travnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da, u roku od 15 dana, isplati tužiteljima ukupan iznos od 73.661,16 eura i to 1. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti prava na psihičko i duševno zdravlje i integritet iznos od 43.798,53 eura, i 2. tužitelju, na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti prava na psihičko i duševno zdravlje i integritet isplati iznos od 29.862,63 eura (točka I. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u pobijanog presudi naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 5.344,07 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamata od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime duševnih boli zbog gubitka supruga i oca kojeg je tuženik ubio, a za što je tuženik proglašeni krivim pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-7/2018 od 9. studenog 2018.
4. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:
- da je pok. HD preminuo **.**.2017.,
- da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-1/2018 od 22. veljače 2018. potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO- 53/17-III od 12. siječnja 2018. protiv okrivljenika ĆD zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane iz članka 110. u svezi članka 21. stavak 3. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15- i 101/17., dalje : KZ) i to ubojstva HD,
- da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-57/2019 od 1. veljače 2022. odbijene žalbe državnog odvjetnika i optuženika ĆD te da je potvrđena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-7/2018 kojom je optuženik ĆD proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane iz članka 110. u svezi članka 21. stavak 3. Kaznenog zakona te da je osuđen na kaznu zatvora od tri godine, a presuda da je pravomoćna 1. veljače 2022.,
- da je 1. tužiteljica u svom iskazu navela da je predmetnog dana suprug došao kući prethodno dovezavši drva te da joj je rekao neka mu skuha kavu, a on da je otišao u dvorište pogledati kamp kućicu koja je bila oštećena, da bi nakon 10-ak minuta izišla iz kuće i vidjela tuženika koji joj se obratio riječima: "Ubio sam ti HD. Tamo ti leži.", a prije toga događaja da između njenog supruga i tuženika da nije bilo nikakvog kontakta. U zajedničkom kućanstvu da su živjeli suprug, ona i njihova dva sina, FD i V, a sada da živi sama i sinovi da joj dolaze,
- da je 2. tužitelj u svom iskazu naveo da između oca i tuženika nije bilo nekih sukoba prije, a roditelji da su čak bili dobri s njegovim sinom i nevjestom, a tog dana kada se zbio događaj da je trebao doći geodet. Jednom prilikom tuženik da je pljunuo njegovog oca i otac da ga je tada gurnuo.
5. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud na temelju odredbe članka 12. ZPP-a smatrao da je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašava krivim pa da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja jer iz kaznene presude proizlazi da je tuženik počinio kazneno djelo ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane, pa da je na temelju članka 1101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) dužan naknaditi 1. tužiteljici kao supruzi i 2. tužitelju kao sinu pravičnu novčanu naknadu uslijed smrti HD, koji je u vrijeme smrtnog stradavanja bio u dobi od 63 godine, pri čemu je posebno cijenio dobi i način njegovog stradavanja te činjenice da je s tužiteljima živio u zajedničkom domaćinstvu i bio u bliskim odnosima.
6. Osnovano žalitelj u svojoj žalbi ističe da prvostupanjski sud nije raspravio doprinos oštećenika iako je tuženik još u svom odgovoru na tužbu naveo kako je za štetni događaj oštećenik doprinio preko 90 % (tada još nije bila donesena presuda u kaznenom postupku), jer se tuženik branio od napada. Te navode sada ponavlja u svojoj žalbi navodeći kako je doprinos oštećenika minimalno 90%.
7. U pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao prigovor tuženika iznijet u odgovoru na tužbu, već se poziva na pravomoćnu kaznenu presudu kojom je tuženik osuđen da je počinio kazneno djelo ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane, zbog čega bi tuženik bio dužan naknaditi nastalu štetu u cijelosti.
8. Točno je da je u parničnom postupku, sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ZPP- a, sud vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, i to u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, s time da je u odnosu na činjenični opis kaznenog djela vezan samo u odnosu na one činjenice koje čine kvalifikatorne elemente određenog kaznenog djela. To znači da okolnost da je štetna radnja kojom je nanesena šteta istovremeno i kazneno djelo, ne isključuje mogućnost postojanja podijeljene odgovornosti štetnika i oštećenika nastanku štete.
9. Kako u ovom predmetu ne prileži kazneni spis poslovni broj K-7/2018 na koji se poziva prvostupanjski sud, a niti pravomoćna presuda na kojoj prvostupanjski sud temelji isključivu odgovornost tuženika za štetni događaj, to ovaj žalbeni sud za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja imajući na umu da je tuženik počinio kazneno djelo ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane.
10. Pri tome treba navesti da u okolnostima isticanja doprinosa oštećenika vlastitoj šteti prvostupanjski sud ne utvrđuje ponovno odgovornost tuženika za počinjeno djelo, jer je ona utvrđena pravomoćnom presudom, već, imajući u vidu taj prigovor, utvrđuje postoji li doprinos oštećenika nastaloj šteti kako je to propisano odredbom članka 1092. ZOO-a.
11. Budući da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio činjenice koje su odlučne za odgovornost tuženika za nastalu štetu i eventualni doprinos oštećenika, i time visinu štete, to je potrebno utvrditi sve okolnosti i parametre nastanka ovog štetnog događaja.
12. Slijedom navedenog, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sukladno članku 370. ZPP-a. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o čemu će prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.
13. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku raspraviti i utvrditi sve činjenice na koje je u ovom rješenju ukazano i koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, te će potom donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.
Split, 18. srpnja 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Andrea Boras Ivanišević
