Poslovni broj: Gž R-341/2020-6
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz N., OIB:…, zastupane po punomoćnici H. L. H., odvjetnici iz V., protiv tuženika protiv tuženika Dom N., OIB …, N., zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-115/2018-13 od 5. ožujka 2020., na sjednici vijeća 18. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-115/2018-13 od 5. ožujka 2020. u dosuđujućem dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 16.770,48 kn/ 2.225,83 eura[1] bruto sa zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:
- 39,40 kn/5,23 eura od 15. kolovoza 2013.,
- 475,78 kn/63,15 eura od 15. rujna 2013.,
- 67,69 kn/9,00 eura od 15. listopada 2013.,
- 116,16 kn/ 15,42 eura od 15. studenog 2013.,
- 126,28 kn/16,76 eura od 15. prosinca 2013.,
- 217,29 kn/28,84 eura od 15. siječnja 2014.,
- 162,36 kn/21,55 eura od 15. veljače 2014.,
- 87,23 kn/11,58 eura od 15. ožujka 2014.,
- 133,78 kn/17,76 eura od 15. travnja 2014.,
- 490,47 kn/65,10 eura od 15. svibnja 2014.,
- 168,56 kn/22,37 eura od 15. lipnja 2014.,
- 310,57 kn/41,22 eura od 15. srpnja 2014.,
- 120,75 kn/16,03 eura od 15. kolovoza 2014.,
-1.328,37 kn/176,30 eura od 15. rujna 2014.,
- 158,98 kn/21,10 eura od 15. listopada 2014.,
- 167,97 kn/22,29 eura od 15. studenog 2014.,
- 209,43 kn/27,80 eura od 15. prosinca 2014.,
- 271,68 kn/36,06 eura od 15. siječnja 2015.,
- 281,82 kn/37,40 eura od 15. veljače 2015.,
- 174,10 kn/23,11 eura od 15. ožujka 2015.,
- 113,81 kn/15,11 eura od 15. travnja 2015.,
- 410,68 kn/54,51 euro od 15. svibnja 2015.,
- 251,74 kn/33,41 eura od 15. lipnja 2015.,
- 244,16 kn/32,41 euro od 15. srpnja 2015.,
- 150,53 kn/19,98 eura od 15. kolovoza 2015.,
- 547,99 kn/72,73 eura od 15. rujna 2015.,
- 109,65 kn/14,55 eura od 15. listopada 2015.,
- 204,72 kn/27,17 eura od 15. studenog 2015.,
- 252,16 kn/33,47 eura od 15. prosinca 2015.,
- 232,70 kn/30,88 eura od 15. siječnja 2016.,
- 320,55 kn/42,54 eura od 15. veljače 2016.,
- 154,60 kn/20,52 eura od 15. ožujka 2016.,
- 169,07 kn/22,44 eura od 15. travnja 2016.,
- 562,14 kn/74,61 euro od 15. svibnja 2016.,
- 258,58 kn/34,32 eura od 15. lipnja 2016.,
- 181,27 kn/24,06 eura od 15. srpnja 2016.,
- 253,91 kn/33,70 eura od 15. kolovoza 2016.,
- 686,43 kn/91,10 eura od 15. rujna 2016.,
- 123,27 kn/16,36 eura od 15. listopada 2016.,
- 223,57 kn/29,67 eura od 15. studenog 2016.,
- 231,23 kn/30,69 eura od 15. prosinca 2016.,
- 808,56 kn/107,31 euro od 15. siječnja 2017.,
- 131,06 kn/17,39 eura od 15. veljače 2017.,
- 43,56 kn/5,78 eura od 15. svibnja 2017.,
- 97,41 kn/12,93 eura od 15. lipnja 2017.,
- 219,02 kn/29,07 eura od 15. srpnja 2017.,
- 133,44 kn/17,71 euro od 15. kolovoza 2017.,
- 533,72 kn/70,84 eura od 15. rujna 2017.,
- 158,93 kn/21,09 eura od 15. listopada 2017.,
- 195,91 kn/26,00 eura od 15. studenog 2017.,
- 205,62 kn/27,29 eura od 15. prosinca 2017.,
- 936,02 kn/124,23 eura od 15. siječnja 2018.,
- 244,68 kn/32,47 eura od 15. veljače 2018.,
- 250,19 kn/33,21 euro od 15. ožujka 2018.,
- 138,67 kn/18,40 eura od 15. travnja 2018.,
- 645,52 kn/85,68 eura od 15. svibnja 2018.,
- 253,45 kn/33,64 eura od 15. lipnja 2018.,
- 983,28 kn/130,50 eura od 15. srpnja 2018.,pa sve do isplate,
te u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen neto iznos od 686,40 kn/91,10 eura sa zateznim kamatama te parnični trošak u iznosu od 5.200,00 kn/690,16 eura sa zateznim kamatama i u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
II Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici bruto iznos od 11.132,27 kn/1.477,51 euro (preko iznosa od 16.770,48 kn do iznosa od 27.902,75 kn) sa zateznim kamatama i neto iznos od 337,92 kn/44,85 eura (preko iznosa od 686,40 kn do iznos od 1.024,32 kn) sa zateznim kamatama te kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.800,00 kn/238,90 eura (preko iznosa od 5.200,00 kn do iznosa od 7.000,00 kn) sa zateznim kamatama i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnji iznos od 11.132,27 kn/1.477,51 euro bruto na ime razlike plaće sa zateznim kamatama, za daljnji neto iznos od 337,92 kn/44,85 eura sa zateznim kamatama te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 kn/238,90 eura sa zateznim kamatama.
III Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak u povodu žalbe u iznosu od 125,00 eura u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 27.902,75 kn bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedine dijelove tog iznosa, neto iznos od 1.024,32 kn sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2017. do isplate, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.875,00 kn.
2. Tuženik je podnio žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude suda prvog stupnja i odbijajućeg dijela u odnosu na njegove troškove postupka zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1.. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu njegovatelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada zajedno s dodacima na plaću te naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od srpnja 2013. do lipnja 2018.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je radno vrijeme tužiteljice bilo 40 sati tjedno te da joj je rad bio organiziran i subotom, nedjeljom, noću, u 2. smjeni i blagdanom. U postupku je sporno pitanje načina obračuna mjesečnog fonda radnih sati, odnosno jesu li radni dani koji ulaze u umnožak za izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati u djelatnosti socijalne skrbi, svi dani od ponedjeljka do petka ili se iz izračuna izuzima dan blagdana kada taj blagdan pada u radni dan, na koju okolnost je provedeno financijsko vještačenje te je angažirani vještak izvršio obračun razlike plaće i naknade plaće u dvije varijante, u varijanti A ukupan obračun tražbine iznosi 27.902,75 kn bruto ako se primjeni 25% veća satnica od obračunate, a prekovremeni sati se plaćaju u punom iznosu (uz obračun osnovne plaće uvećane za 50%) tako što su utvrđeni bez uračunavanja (odbijanja) sati rada na državni praznik odnosno blagdan radnim danom koji su plaćeni uvećano za 150%, te je ostvaren manje neto iznos naknade plaće za bolovanje utvrđene po osnovi razlike plaće na ime rada subotom, nedjeljom, noću, u drugoj smjeni i na državni praznik odnosno blagdan (411,84 kn) te po osnovi razlike plaće na ime prekovremenog rada (612,48 kn), ukupno 1.024,32 kn neto. Prema B varijanti taj obračun iznosi ukupno 16.770,48 kn bruto ukoliko se primjeni 25% veća satnica od obračunate, a prekovremeni sati se plaćaju u punom iznosu (uz obračun osnovne plaće uvećano za 50%) tako što su utvrđeni uračunavanjem (odbijanjem) sati rada na državni praznik odnosno blagdan radnim danom koji su plaćeni uvećano za 150%, te je ostvaren manje neto iznos naknade plaće za bolovanje utvrđene po osnovi razlike plaće na ime rada subotom, nedjeljom, noću, u drugoj smjeni i na državni praznik odnosno blagdan (411,84 kn) te po osnovi razlike plaće na ime prekovremenog rada (274,56 kn), ukupno 686,40 kn neto. Prema obje varijante nalaza i mišljenja, osnovna plaća tužiteljice obračunata je sukladno ugovoru o radu i Aneksu s uvećanjem od 25% za uvjete rada.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio varijantu A nalaza i mišljenja vještaka te utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice u bruto iznosu od 27.902,75 kn i neto iznosu od 1.024,32 kn, uz shvaćanje da se izračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati vrši na način da se iz izračuna izuzima dan blagdana kada taj blagdan pada u radni dan, pozivom na odredbe čl. 19., 21., 57 Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" br. 133/11-dalje: KU/11) i nastavno čl. 17., 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" br. 42/14- dalje:KU/14) i čl. 1. i 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11, dalje: ZB).
8. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici po navedenim osnovama ukupno iznos od 27.902,75 kn bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te odmjerava parnični trošak tužiteljici primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje:Tarifa).
9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenim tvrdnjama, pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati.
9.1. Neosnovane su daljnje žalbene tvrdnje tuženika da je cjelokupni postupak proveden u fazi pripremanja glavne rasprave, na pripremnom ročištu i da u postupku nije zaključen prethodni postupak, budući da iz sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu od 18. listopada 2018. odredio provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, predloženog svjedoka i financijskim vještačenjem, te je time i zaključen prethodni postupak u smislu čl. 292. st. 7. ZPP-a.
9.2. Nije osnovan ni žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika provođenjem dokaza novim financijskim vještačenjem i da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je prema odredbi čl. 220. st. 2 ZPP sud ovlašten odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a prema odredbi čl. 304. ZPP glavna se rasprava zaključuje onda kada je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka, sud nije dužan provesti sve dokazne prijedloge stranaka, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica te je sud prvog stupnja postupio u skladu s citiranim odredbama ZPP-a kada je zaključio glavnu raspravu i time odlučio da se ne provode daljnji dokazi, između ostalog, ni dokaz novim financijskim vještačenjem.
10. Nastavno tome, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 57. KU/11, čl. 45. KU/14 i nastavno sadržajnom primjenom čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ br. 32/17-dalje: KU/17) i čl. 53. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ br. 61/18-dalje: KU/18) utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice s osnova dodataka za rad subotom, nedjeljom, noću, u 2. smjeni i blagdanom te posljedično tome i razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje s obzirom na uvećanje satnice za 25% sukladno ugovoru o radu, prema rezultatima financijskog vještačenja, kako je to prikazano u Tabeli 6-1, 6-2 danog nalaza i mišljenja u prvom stupcu (list 165-166 spisa), u ukupnom iznosu od 9.984,17 kn bruto/1.325,13 eura, te neto 686,40 kn/91,10 eura, koje utvrđenje određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.
12. Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica ostvaruje i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno prethodno citiranim odredbama KU i ugovora o radu, međutim, tuženik osnovano prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava u odnosu na način obračuna prekovremenih sati.
12.1. Odredbom čl. 1. ZB-a određeni su dani blagdana u Republici Hrvatskoj, te je u čl. 5. ZB-a te je propisano da se u dane blagdana ne radi, dok je čl. 5. ZB-a propisano da zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.
12.2. Odredbom iz čl. 21. st. 1. KU/11, određeno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a odredbom čl. 21. st. 2. KU/11 određeno je da mjesečni fond odrađenih sati pojedinog radnika čine svi sati koje je radnik odradio tijekom mjeseca, bez obzira je li radnik radio radnim danom, neradnim danom ili blagdanom.
12.3. Iz sadržaja tih odredbi proizlazi da rad koji je tužiteljica ostvarila tijekom važenja KU/11, do 31. ožujka 2014., radeći neradnim danom, odnosno blagdanom u smislu odredbe iz čl. 1. ZB–a, kada je isti padao radnim danom, dakle od ponedjeljka do petka, ne predstavlja prekovremeni rad, već redovan rad.
12.4. Odredbom iz čl. 17. st. 1. KU/14, čl. 17. st. 1. KU/17 i čl. 19. st. 1. KU/18, koji su bili na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja, određeno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od onoga predviđenog redovnim rasporedom radnog vremena, a sukladno čl. 15. st. 2. KU/14, čl. 15. st. 2. KU717 i čl. 17. st. 2. KU/18 tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka.
12.5. Naime, ovi KU ne sadrže odredbu koja bi po svome sadržaju odgovarala odredbi čl. 21. st. 2. KU/11, međutim prema sadržaju citiranih odredbi, koje definiraju prekovremeni rad i raspored radnog vremena u tjednu, može se zaključiti da se rad koji je tužiteljica ostvarila za vrijeme važenja tih KU radeći blagdanom, kada je isti padao radnim danom, dakle od ponedjeljka do petka, također ne predstavlja prekovremeni rad, već redovan rad.
13. S obzirom na izloženo, proizlazi da tužiteljica neosnovano zahtijeva da se redovna radna satnica umanji za neradne dane, budući da ti dani ulaze u redovan fond radnih sati i stoga je trebalo prihvatiti obračun razlike plaće s osnova prekovremenih sati prema varijanti B nalaza i mišljenja prema kojoj potraživanje tužiteljice po tom osnovu iznosi 6.786,31 kn/900,70 eura bruto (list 165-166 spisa). Pri tom nisu prihvaćeni žalbeni navodi tuženika u kojima prigovara danom nalazu i mišljenju vještaka u smislu da je izašao iz okvira dane zadaće i postavljenom zahtjevu tužiteljice, budući da i prema ocjeni ovog suda dani nalaz i mišljenje predstavlja valjanu osnovu za donošenje odluke o visini zahtjeva tužiteljice jer je izrađen sukladno danom zadatku prema rješenju suda prvog stupnja, koji je određen prema sadržaju tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice.
14. Prema tome, ukupna tražbina tužiteljice po osnovi prekovremenog rada i dodataka na plaću za rad subotom, nedjeljom, noću, u 2. smjeni i blagdanom te posljedično tome i razlika naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje iznosi 16.770,48 kn /2.225,83 eura bruto i 686,40 kn/91,10 eura neto, na koju joj pripadaju i zatezne kamate sukladno čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17) i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).
14.1. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog iznosa razlike plaće i naknade plaće (do iznosa 27.902.75 kn/3.703,33 eura bruto i iznosa od 1.024,32 kn/135,95 eura neto) sa zateznim kamatama trebalo odbiti kao neosnovan i primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu, kao u točki II. izreke ove presude.
15. Preinačenjem presude suda prvog stupnja tužiteljica je uspjela u sporu 80 % (u odnosu na osnovu 100% i visinu 60%), dok je uspjeh tuženika 20% pa je tužiteljici primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odmjeriti troškove postupka u omjeru od 60%. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupan iznos parničnog troška pripadajućeg tužiteljici s osnova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 4.500,00 kn, koje utvrđenje određenim žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje. Prema tome, tužiteljici pripada konačno 60% od ukupnog parničnog troška s osnova zastupanja u iznosu od 2.700,00 kn, što uvećano za trošak vještačenja, koji joj pripada u cijelosti kao neophodan, od 2.500,00 kn daje iznos parničnog troška od 5.200,00 kn/690,16 eura u kojem dijelu je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 7.000,00 kn/929,06 eura zahtjev tužiteljice trebalo odbiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu.
16. Tuženik je u žalbenom stadiju uspio 40% pa mu u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 5. i Tbr. 52. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) pripada iznos od 100,00 eura uvećan za PDV, što daje iznos od 125,00 eura, dok je za više zatraženo zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer iz podataka u spisu ne proizlazi da je platio tu pristojbu.
17. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude.
18. Presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na bruto iznos razlike plaće nije pobijana te ostaje neizmijenjena u tom dijelu.
U Rijeci 18. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić, v.r.
