REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-694/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Bas-Commerc d.o.o., Jesenice, Poljička cesta Krilo 27, OIB 80216269814, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Vukoviću, odvjetniku u Omišu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-553/2019-38 od 6. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-553/2019-38 od 6. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I Utvrđuje se da je tužitelj Bas-Commerc d.o.o. vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 6749/6, Hotel, Poljička cesta Krilo 27, 42 m², upisane u zk.ul. 760 k.o. Jesenice

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju Bas-Commerc d.o.o naknadi trošak postupka u iznosu od 4.562,35 EUR-a / 34.375,02 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Prema obrazloženju pobijane presude sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza utvrdio osnovanim zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću nekretnine označene kao čest.zem. 6749/6 hotel u Poljičko cesti – Krilo 27 površine 42m2 upisane u zk.ul. 760 k.o. Jesenice. Sporna nekretnina predstavljala je u razdoblju od najkasnije 1975. do 1990. godine ograđeni dio dvorišta koji je bio sastavni dio kompleksa hotela „Krilo“ i nalazila se u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika preko dvadeset godina kao kvalificiranih posjednika. Za objekt postoji akt za uporabu građevine: građevinska dozvola Općine Omiš, Sekretarijat za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-03/90-017265, Ur. broj: 2155-05-02/3- 90-6 od 15. ožujka 1991. s potvrdom Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Odjela inspekcijskog nadzora, Područne jedinice u Splitu za područje Splitsko-dalmatinske županije te da nije u tijeku upravni inspekcijski postupak. Provedenim geodetskim vještačenjem utvrđeno je da sporna nekretnina predstavlja sjeveroistočni dio zgrade današnjeg hotela za kojeg postoji pravomoćna uporabna dozvola izdana od strane Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Ispostava Omiš, Klasa: UP/I-361-05/17- 30/23 od 29. ožujka 2017. Iz arhivskog isječka fotoskice izmjere iz 1975. da proizlazi kako istočni dio zgrade današnjeg hotela „Krilo“ tj. predmetna čestica oznake čest. zem. 6749/6 k.o. Jesenice da nije sastavni dio zgrade već da je riječ o ograđenom dvorištu. Pomorsko dobro na predmetnoj lokaciji nije određeno, ali prema zahtjevu nadležnog županijskog ureda za pomorstvo iz 2019. godine nekretnina nije u obuhvatu pomorskog dobra. iako je u zemljišnim knjigama do 2015. godine po kulturi opisa bila upisana kao „obala“, zapravo ne predstavlja obalu u smislu čl. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03) te ista nije u obuhvatu pomorskog dobra. Predmetna nekretnina može biti objektom prava vlasništva. Prednici tužitelja nalaze se u posjedu nekretnine preko 100 godina, a nitko tužitelju nije osporavao pravo na posjed niti ga u posjedovanju ometao. Stoga je posjed tužitelja, odnosno ranije njegovih prednika pošten, istinit i zakonit. Sud navodi odredbe čl. 10., st. 1., čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 – pročišćeni tekst; dalje: ZV) kao materijalno pravo na temelju kojeg ocjenjuje osnovanost i pretpostavke dosjelosti tužitelja za stjecanje prava vlasništva. Sud navodi i odluku čl. 388. st. 4. ZV-a koja je od značaja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a isto tako i odredbu čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90; dalje: ZOVO) koja je odredba stavljena van snage Zakonom o preuzimanju tog Zakona slijedom čega se i na nekretninu u društvenom vlasništvu do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske a uzevši u obzir odluke Europskog suda za ljudska prava moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću kao u konkretnoj situaciji. Odluku o trošku je utemeljio na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) određeno navodeći koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. ZPP-a. U bitnom iznosi shvaćanje da je prvostupanjski sud pogrešno izostavio iz pobijane presude odluku kojom tužitelj predlaže da je na temelju presude ovlašten ishoditi zemljišnoknjižni upis i da za to nije potrebna sudska odluka. Sud je o tom zahtjevu trebao odlučiti, a njegovo shvaćanje o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. je nepravilno. Prema stanju zemljišnih knjiga i povijesti promjena katastra zemljišta nekretnina je do 2015. godine bila po kulturi upisana kao „Morska obala“ što je u skladu s čl. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Na nekretnini u režimu pomorskog dobra ne može se stjecati pravo vlasništva pa se prema tome niti odredbe brisanog čl. 29. ZOVO-a nisu primjenjive u konkretnoj situaciji. Kako predmet ugovora kojim je tužitelj stekao nekretninu ne obuhvaća i predmet spora već samo građevinu njegov posjed nije zakonit pa nema uvjeta za redovnu dosjelost. Predlaže preinačiti pobijanu presudu.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao po čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Protivno žalbenim navodima pobijana presuda nije zahvaćena žalbenim razlogom iz čl. 354. ZPP-a na koju upućuje žalitelj. Odluka sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i obrazloženi, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Pravilno je sud primijenio i odredbe materijalnog prava kad je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza utvrdio da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva sporne nekretnine iako se ne radi o stjecanju prava vlasništva na temelju dosjelosti protekom 10 godina samostalnog posjeda već dugogodišnjim samostalnim posjedom tužitelja i njegovih pravnih prednika.

8. Neosnovano žalitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 339. do čl. 341. ZPP-a. Radi se o tome da prvostupanjski sud doista nije odlučio o svim zahtjevima o kojima se trebao odlučiti postavljenim tužbenim zahtjevom i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o domašaju odredbe čl. 130. ZV-a s tim nema veze. Međutim, o prijedlogu za dopunsku presudu prvostupanjski sud može odlučiti neovisno od toga je li drugostupanjski sud odlučio o žalbi protiv presude u dijelu u kojem je odlučeno o preostalom zahtjevu. Kako se tuženikovi žalbeni navodi odnose ne samo na propust prvostupanjskog suda da odluči o svim zahtjevima o kojima je trebao odlučiti već i na zahtjev o kojem je sud odlučio, o prijedlogu za donošenje dopunske presude sadržanom u žalbi odlučit će prvostupanjski sud nakon odlučivanja o preostalom zahtjevu. Prema tome navedenim postupanjem suda kad nije odlučio o dijelu zahtjeva navodeći razlog zbog kojeg je tome tako nije bilo od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

9. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost stanja zemljišnih knjiga u vezi s pravnim režimom sporne nekretnine. Iz (slabo vidljive) preslike zemljišne nedvojbeno proizlazi da je od osnivanja zemljišnih knjiga u zk. ul. 760 k.o. Jesenice u popisnom listu postojala su dva zemljišnoknjižna bića i to 1. zemljišnoknjižno biće koje je sadržavalo zgradu oznake 558 kuća stojna i čkbr. 6749/6 pod nazivom Morska obala. Vidljivo je da je 9. srpnja 1991. razdijeljena čkbr. 6749/1 te je tada nastala čkbr. 6749/6 upisana u 1. biće. Prema tome od početka su navedena čkbr. 6749/6 i 558 bile u 1. zemljišnoknjižnom biću što ukazuje na njihovu povezanost. S obzirom na kasnije promjene nastale 1960-ih godina i kasnije, upisano je društveno vlasništvo. Međutim iz dopune geodetskog vještačenja vidljivo je da nije sasvim jasan prikaz istočnog dijela zgrade, a da nekretnina koja je predmet spora nije bila sastavni dio zgrade, ali se radilo o ograđenom dvorištu koje je pripadalo zgradi. Na snimci iz 1961. godine to nije jasno vidljivo zbog tehnike snimanja koja je bila niže kvalitete i rezolucije. Prema tome ne radi se o pomorskom dobru bez obzira na naziv kulture sporne nekretnine, a kako je to sud pravilno obrazložio navodeći da nekretnina može biti predmet vlasništva. Upravo s obzirom da se radilo o ograđenom dvorištu proizlazi potrebna kvaliteta tužiteljevog posjeda i (i njegovih pravnih prednika) za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona. Rok za stjecanje prava vlasništva u svakom je slučaju ostvaren i to u trajanju duljem od 20 godina.

10. U odnosu na žalbene navode o zakonitosti posjeda ukazuje se žalitelju na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u više odluka, a primjerice i Rev-494/2021 gdje se sasvim upućuje i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-I-58/97 i Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske kao i više drugih odluka. Tako se iznosi shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na ne stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Žalitelj u bitnom ne spori da su prednici tužitelja kupili zgradu i spornu nekretninu koja je predstavljala ograđeno dvorište, a nisu iznijeli niti jedan razlog iz kojeg bi proizlazilo da prednici tužitelja i sam tužitelj nisu bile pošteni s obzirom da se poštenje pretpostavlja. Posjed ne mora biti zakonit da bi došlo do stjecanja vlasništva dosjelošću jer u tom slučaju se primjenjuju drugi rokovi. Posjed je u svakom slučaju bio s obzirom na vrijeme dosjedanja bio u najmanju ruku savjestan, a to je jedna od bitni pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću. Zakonitost posjeda nije nužna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. S obzirom da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužiteljevih pravnih prednika počeo još 1960-ih godina primjenjuju se odredbe iz paragrafa 1460. OGZ kad se zahtijevao zakonit, pošten i istinit posjed, a onaj tko dosjelost posjeda temelji na vremenu od 20 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (Rev-1628/2015). Nekretnine iz zk.ul. 760 prema preslici zemljišne knjige su postale društveno vlasništvo 1968. godine kad je Ivanišević Mirko pok. Filipa prodao nekretnine radnoj organizaciji na području Srbije, a prethodno je prodavatelj postao vlasnik 1961. godine. Slavko Bandov je 1990. godine kupio te nekretnine, a predmet nije bila nekretnina koja je predmet postupka i 1995. godine izvršena je uknjižba prava vlasništva Slavka Bandova. S obzirom na utvrđene činjenice da je sporna nekretnina bila dio ograđenog dvorišta što je vidljivo iz fotografija u spisu (list 42. spisa) nastale prije više desetaka godina, proizlazi da je tužitelj bio u samostalnom posjedu potrebnom za stjecanje vlasništva na temelju zakona.

11. Neosnovani su žalbeni navodi da naziv nekretnine u posjedovnici ujedno znači da se radi o pomorskom dobru. Prema prijavnom listu od 7. srpnja 2021. kojeg je odobrilo nadležno upravno tijelo izvršena je promjena kulture pa tako sporna nekretnina je sada postala hotel od 42 m2 zajedno s ranijom zgradom čest. zgr. 558. i čkbr. 6749/24 koja nije predmet postupka. Dakle sadašnji hotel sastoji se od dvije čestice i zgrade, a postoji uporabna dozvola nakon okončane adaptacije i dogradnje, a nikakav inspekcijski postupak nije pokrenut zbog eventualnog građenja na tuđem zemljištu odnosno prekoračenja međe. Odredba čl. 21. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19 i 128/22; dalje: ZZK) propisuje da se u posjedovnicu upisuju svi sastavni dijelovi zk tijela i stvarna prava koja u korist zk tijela ili suvlasničkog dijela, a isto tako i sve katastarske promjene koje se odnose na zk tijelo (promjene broja katastarske čestice, površine, adrese, načina uporabe, izgrađenosti i sl.). Isto tako upisuju se i sva javnopravna ograničenja u pravnom prometu koja nisu opće naravi. Upisuju se i građevine od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i pod posebnim vlasničkim režimom na način propisan zakonom. U vlastovnici se upisuje pravo vlasništva i sva ograničenja (čl. 22. ZZK-a). Prema tome da se radi o pomorskom dobru s obzirom na ograničenja kojima je podvrgnuto pomorsko dobro takvo bi ograničenje moralo biti upisano. Suprotno proizlazi iz prijedloga nadležnog županijskog ureda za pomorstvo prema kojem nekretnina koja je predmet postupka nije u obuhvatu pomorskog dobra kako je navedeno.

12. U odnosu na parnične troškove pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a utvrdio da je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku parnične troškove potrebne za vođenje parnice s obzirom da je u cijelosti izgubio parnicu određeno navodeći koji su troškovi i u kojem iznosu bili potrebni tužitelju za vođenje parnice.

13. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 18. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3086a-6f0ce

Kontrolni broj: 023dd-f45f0-b2f23

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.