Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2531/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti AĐR. AĐ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], iz [adresa], rođenog **.**.1936., a umrlog **.**.2009. u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi zakonskog nasljednika AĐ protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj O-1093/2024-2 od 4. ožujka 2024., dana 17. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zakonskog nasljednika AĐ kao neosnovana i potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj O-1093/2024-2 od 4. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđuje se da ostavinu ostavitelja sačinjavaju:

- pištolj "Crvena zastava" tehnički broj: 21706, kalibar 7,65 mm BROWNING 32 A,

- pravo korištenja grobnice na mjesnom groblju u [adresa] pod brojem 02111103,

- neisplaćeni udio u Umirovljeničkom fondu u iznosu od 1.093,00 eura (8.235,19 kuna) koji je 17. prosinca 2015. prebačen na račun Državnog proračuna,

- novčani iznos po računu kod Zagrebačke banke d.d. broj: 3218215231 i

- novčana tražbina prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova neisplaćene mirovine.

Pod točkom II. izreke na temelju oporuke, nasljednicima ostavitelja utvrđuju se: KĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], supruga ostavitelja, za cijelo. 2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio zakonski nasljednik AĐ, sin ostavitelja, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03 – dalje: ZN), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu oporučna nasljednica KĐ, supruga ostavitelja, osporava navode žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). U prvostupanjskom postupku nije ostvarena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP, koja odredba propisuje da sud odlučuje prema svom uvjerenju koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza.

6. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku polazeći od zaključaka i utvrđenja:

- da su zakonski nasljednici ostavitelja supruga KĐ, sin AĐ i kćer IĐ,

- da je ostavitelj umro ostavivši vlastoručnu oporuku sastavljenu 17. lipnja 2008. kojom je svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, uključujući stan u kojem stanuje, ostavio supruzi KĐ,

- da je KĐ dala nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljedstva prema oporuci,

-da je nasljednica IĐ izjavila da priznaje oporuku ostavitelja te da ne traži izdvajanje nužnog dijela dok je nasljednik AĐ osporio pravnu valjanost oporuke,

- da je rješenjem Općinskog suda u Trogiru O-93/09 od 13. siječnja 2012. prekinut ostavinski postupak, a nasljednik AĐ je upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja ništavom oporuke ostavitelja,

- da je predmetna parnica radi osporavanja oporuke pravomoćno okončana povlačenjem tužbe, nakon čega je nastavljen ostavinski postupak,

-da je u postupku utvrđeno da ostavinu ostavitelja predstavljaju: pištolj "Crvena zastava" tehnički broj: [serijski broj oružja], kalibar 7,65 mm BROWNING 32 A, pravo korištenja grobnice na mjesnom groblju u [adresa] pod brojem 02111103, udio u Umirovljeničkom fondu, novčani iznos po računu kod Zagrebačke banke d.d. broj: 3218215231 i potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova neisplaćene mirovine,

- da je u nastavku postupka nasljednica KĐ izjavila da ½ dijela prava korištenja grobnice na mjesnom groblju u [adresa] ne ulazi u ostavinu ostavitelja jer da joj navedeni dio pripada na ime bračne stečevine,

- da su u pogledu stana kojeg je ostavitelj spomenuo u oporuci stranke suglasne da se radi o čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tim da je nasljednica KĐ izjavila da isti ne ulazi u ostavinu ostavitelja jer joj je taj stan ostavitelj darovao Ugovorom o darovanju od 25. srpnja 2006. ovjerenog kod javnog bilježnika Petra Žanka u [adresa] 31. srpnja 2006. pod brojem: OV-5906/06,

- da je nasljednik AĐ osporio nasljednici KĐ pravo na izdvajanje ½ dijela prava korištenja grobnice na ime bračne stečevine i ujedno istakao zahtjev za namirenjem nužnog dijela odnosno vraćanjem dara zbog povrede nužnog dijela i/ili pravo na uračunavanje dara,

- da je nasljednica KĐ istakla prigovor zastare u pogledu zahtjeva nasljednika AĐ za namirenjem nužnog dijela vraćanjem dara,

- da je nasljednik AĐ izjavio da je već ranije osporavao oporuku ostavitelja pa da je samim tim obuhvaćen zahtjev za namirenjem nužnog dijela umanjenjem raspolaganja oporukom i vraćanjem dara kao i uračunavanje dara,

- da je u pogledu zahtjeva nasljednice KĐ za izdvajanjem ½ dijela prava korištenja grobnice na mjesnom groblju u [adresa] pod brojem 021111031 prvostupanjski sud pravomoćnim rješenjem pod poslovnim brojem O-656/2019 od 15. rujna 2020. uputio na parnicu nasljednicu KĐ da dokaže da ½ dijela prava korištenja grobnice nije ostavina ostavitelja, pod točkom V. navedenog rješenja prihvaćen je zahtjev nasljednika AĐ za namirenjem njegovog nužnog dijela umanjenjem raspolaganja oporukom dok je pod točkom VI. izreke navedenog rješenja pravomoćno odbijen zahtjev nasljednika AĐ za namirenjem njegovog nužnog dijela vraćanjem dara kojeg je od ostavitelja dobila nasljednica

KĐ, zbog zastare tog zahtjeva,

- da nasljednica KĐ nije pokrenula parnicu na koju je upućena pa je ostavinski postupak ponovno nastavljen,

- da je u nastavku postupka nasljednica KĐ osporila nasljedniku AĐ povrijeđenost njegovog nužnog dijela te ujedno postavila zahtjev da mu se kod izračunavanja vrijednosti njegovog nužnog dijela uračuna iznos od 15.000,00 eura kojeg su mu darovali ona i ostavitelj te je postavila zahtjev da se pri izračunavanju vrijednosti nužnog dijela ne uzima u obzir ½ dijela vrijednosti darovanog joj stana jer ½ dijela tog stana nije ostaviteljeva već njena osobna imovina na ime bračne stečevine,

- da nasljednik AĐ nije osporio tvrdnju da su mu ostavitelj i nasljednica KĐ darovali 15.000,00 eura, a niti da ½ dijela darovanog stana predstavlja imovinu nasljednice KĐ s osnova bračne stečevine.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da bez izračunavanja nije moguće utvrditi da li je nasljedniku AĐ povrijeđen nužni dio, da je potrebno izvršiti izračunavanje vrijednosti nužnog dijela kako bi se utvrdilo da li je oporukom ostavitelja nužnom nasljedniku AĐ povrijeđen njegov nužni dio te, ako jest, u kojem dijelu je potrebno umanjiti ostaviteljevo raspolaganje oporukom da bi se namirio njegov nužni dio, a da bi utvrdio ove činjenice, prvostupanjski sud je nužnog nasljednika AĐ, na kojem je teret dokaza da mu je nužni dio povrijeđen, u dva navrata, pozivao da predujmi novčani iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u postupku izračunavanja vrijednosti nužnog dijela, koje troškove nije predujmio. Polazeći od utvrđenja da bez izračunavanja vrijednosti nužnog dijela sud nije u mogućnosti, osim nagađajući, ustvrditi je li potrebno, i za koliko, umanjiti raspolaganje oporukom da bi se namirio nužni dio nasljednika AĐ (jer je i ovaj nasljednik primio novčani dar od ostavitelja), a nasljednik AĐ nije dokazao povrijeđenost svog nužnog dijela i visinu te povrijeđenosti, to je prvostupanjski sud ostavinu ostavitelja rasporedio u cijelosti sukladno oporuci ostavitelja smatrajući da povrede nužnog dijela nema.

7.1. Nadalje, što se tiče zahtjeva nasljednika AĐ za uračunavanjem dara prvostupanjski sud je utvrdio da zahtjev za uračunavanje dara nije zastario, ali da u konkretnom slučaju nema mjesta uračunavanju dara jer je odredbom čl. 89. st. 1. ZN određeno da se uračunavanje vrši zakonskim nasljednicima, pa se prema tome, uračunavanje vrši samo kada postoji ostavinska imovina koja se nasljeđuje na temelju zakona odnosno kojom ostavitelj nije oporučno raspolagao. Kako je u konkretnom slučaju ostavitelj svom svojom imovinom oporučno raspolagao, utvrdio je da nema mjesta primjeni uračunavanja dara. Slijedom navedenoga, na temelju odredbi čl. 42. i čl. 77. ZN riješio je kao u izreci rješenja.

8. Žalbeni navodi žalitelja kojima ukazuje na kontradiktornost pravomoćnog rješenja poslovni broj O-656/2019 od 15. rujna 2020. nisu od značaja za odlučivanje o zakonitosti predmetnog pobijanog rješenja.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 71. ZN, da bi se utvrdila vrijednost nužnog dijela mora se popisati i procijeniti sva dobra koje je ostavitelj imao u času smrti, bez obzira da li je o njima raspolagao oporukom, kao i sve tražbine, pa i one koje je imao prema kome od nasljednika, od čega se treba odbiti iznos njegovih dugova te troškovi popisa i procjene ostavine kao i troškovi njegovog pokopa, a tako dobivenom ostatku pribrojiti vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira da li nasljeđuje ili ne, pa i onih koji se odriču nasljedstva ili je ostavitelj naredio da se ne računaju u njegov nasljedni dio, te pribrojiti vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini života učinio drugim osobama koji nisu zakonski nasljednici.

10. Dakle, da bi se u postupku utvrđivanja povrede nužnog dijela moglo utvrditi koliki bi nužni dio kojeg nasljednika pripao, sukladno naprijed citiranoj odredbi, mora se utvrditi vrijednost sve imovine, a kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud kada navodi da bez provođenja predloženih i određenih vještačenja, za provođenje kojeg predujam nije uplaćen, nije mogao utvrditi osnovanost prigovora nasljednika AĐ da je u ostavini povrijeđen njegov nužni dio.

11. Naime, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje (nesporna činjenica da je žalitelju za života ostavitelja darovano 15.000,00 eura i da je ½ darovanog stana predstavlja imovinu nasljednice PĐ s osnova bračne stečevine), bez izračunavanja nije moguće utvrditi da li je nasljedniku AĐ povrijeđen nužni dio te ukoliko je, u kojem dijelu je potrebno umanjiti ostaviteljevo raspolaganje oporukom da bi se namirio njegov nužni dio.

12. Nadalje, i za primjenu odredaba glave VII. toč. 1. c) koja propisuje Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje darova zbog povrede nužnog dijela potrebno je da sud utvrdi vrijednost ostavine (u skladu s čl. 71. ZN) i vrijednost raspolaganja oporukom (u skladu s čl. 77. ZN). Vraćanje dara u tom smislu podrazumijeva da dar ulazi u sastav ostavine i to koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio, i postaje imovina koja je predmet nasljeđivanja.

13. Budući da nije sporno da žalitelj traženi predujam nije uplatio, da nije tražio produljenje danog roka niti je nakon uplate dijela traženog predujma od strane vještaka prigovorio visini određenog predujma, pravilno je prvostupanjski sud, s obzirom na to da bez izračunavanja vrijednosti nužnog dijela sud nije u mogućnosti ustvrditi je li potrebno, i za koliko, umanjiti raspolaganje oporukom da bi se namirio nužni dio nasljednika AĐ jer nasljednik AĐ nije dokazao povrijeđenost svog nužnog dijela i visinu te povrijeđenosti, ostavinu ostavitelja prvostupanjski sud rasporedio u cijelosti sukladno oporuci ostavitelja smatrajući da povrede nužnog dijela nema i donio rješenje o nasljeđivanju kojim je, na temelju oporuke, nasljednicom ostavitelja utvrdio KĐ.

14. U odnosu na žalbene navode kojima se upire na odredbu čl. 89. ZN valja reći da se prema stavku 2. istog članka svakom zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način. Prama članku 91. stavak 1. ZN uračunavanje se provodi na taj način da ostali nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost pa se tek nakon toga ostatak ostavine dijeli među svim nasljednicima, a prema stavku 2. istog članka ako stvari i prava koja je ostavitelj imao u svojoj imovini u času smrti nisu dovoljna da bi ostali nasljednici dobili odgovarajuću vrijednost, nasljednik kojem se uračunava nije dužan vratiti nešto od onoga što je on dobio. Prema stavku 3. pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu.

15. Institut uračunavanja predstavlja sredstvo pomoću kojeg se vrši međusobno izjednačavanje zakonskih nasljednika namirenjem vrijednosti darova i legata koji su neki zakonski nasljednici primili od ostavitelja, onim nasljednicima koji ih nisu primili. Ovo namirenje može se ostvariti u cijelosti ili samo u dijelu koji omogućava ukupna vrijednost ostavine. Ako nema dovoljno imovine, nasljednici koji nisu primili dar moraju se zadovoljiti razmjernom podjelom one imovine koja je ostala u času smrti ostavitelja. Institut uračunavanja predstavlja mjeru kojom se sprječava da u podjeli ostavine sudjeluju oni nasljednici koji su od ostavitelja za života primili darove čija vrijednost odgovara njihovom zakonskom nasljednom dijelu ili ga premašuje, prije nego što se isto tolika vrijednost namiri iz ostavine onim nasljednicima koji nisu primili dar (tako i Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-1163/2022-2 od 1. lipnja 2023.).

16. Pri tome treba istaknuti da je čl. 95. ZN propisano da se pri uračunavanju darova nasljedniku u nasljedni dio uzima vrijednost dara u času otvaranju nasljedstva, a prema njezinom stanju u vrijeme darovanja. Uračunavanje darova (kolacija) je institut po kome se prilikom diobe nasljedničke zajednice u račun uzimaju i neka raspolaganja koja je ostavitelj bio učinio u korist pojedinih sunasljednika. Na žalbene navode valja odgovoriti da se i u slučaju primjene sporne odredbe čl. 89. ZN u ostavinskom postupku mora utvrditi vrijednost dara pa kako žalitelj nije uplatio predujam za provođenje vještačenja, ispravno je prvostupanjski sud o nasljednim pravima odlučio prema stanju spisa (tako Županijski sud u Osijeku u odluci broj Gž- 3010/2019-2 od 14. studenoga 2019.).

17. Slijedom svega navedenog, budući da žalbeni navodi žalitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. srpnja 2024.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar