Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-147/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Leona Kovačića i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HP zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog HP podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2024., broj K-35/2023., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog HP i branitelja optuženika, odvjetnika Hrvoja Butkovića,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog HP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi HP proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela i to ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te je osuđen, temeljem članka 110. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u kaznu zatvora uračunato je vrijeme lišenja slobode po uhićenju te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. travnja 2023. pa nadalje. Na temelju članka 68. KZ/11. izrečena mu je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog HP oduzet je 1 skalpel ukupne dužine 15 cm, oštrice oko 1,5 cm, metalni, crno-crvene boje, oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta III PP PUZ-a broj 00159577 od 17. travnja 2023.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) oštećeni ŠP, je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi HP je oslobođen od obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja u cijelosti.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Hrvoju Butkoviću, odvjetniku u Zagrebu, zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene odredaba ZKP-a“ te predlaže da se „optuženika oslobodi odgovornosti ili pobijanu presudu stavi van snage i vrati je sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

2.3. Sjednica je u javnom dijelu održana u prisutnosti optuženika putem video linka i njegovog branitelja, odvjetnika Hrvoja Butkovića, a u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iako se žalitelj poziva na apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da ne postoje razlozi navedeni u pobijanoj presudi, iz sadržaja žalbe proizlazi da se radi o žalbi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Obrazlaže se da je u provedenom postupku izveden niz dokaza, a da je odluka temeljena na provedenim personalnim dokazima te da upravo u tom dijelu postoje nedostaci. Nasuprot tome, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, razumljive i prihvatljive razloge, a koje, kao što će biti dalje obrazloženo, prihvaća i ovaj sud.

5. Tako se u žalbi navodi da su iskazi svjedoka i oštećenog ŠP sporni jer su reakcije pijanih ljudi sporije, a reprodukcija njihovog ponašanja je upitna tim više što su naveli da su konzumirali veću količinu alkohola u periodu od 15 do 19 sati kada se događaj desio pri čemu je oštećeni popio četiri litre piva. Osporava se i tijek događaja kako su ga opisali oštećenik i ispitani svjedoci te se navodi da je nasuprot njihovim iskazima upravo obrana optuženika životna i logična. Ističe se da je prema navodima optuženog HP, napad započeo upravo oštećeni ŠP koji je mlađa i fizički jača osoba i to na način da je optuženika odgurnuo i pokušao ga udariti šakom, što je optuženik uspio izbjeći jer su radnje alkoholiziranih osoba malo sporije. Oštećeni ŠP se je uz to nalazio u društvu dvije osobe što je utjecalo na optuženikov osjećaj straha i bespomoćnosti jer je cjelokupna situacija za optuženika predstavljala predvidivu i realnu opasnost.

6. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaz oštećenog ŠP i ispitanih svjedoka JP i UP te utvrdio da su se optuženi HP i oštećeni ŠP porječkali oko cigarete na što je optuženik reagirao tako da je izvukao skalpel iz radnih hlača i porezao ŠP po lijevoj strani vrata. U tom opisu sva trojica svjedoka su u bitnome suglasna. U pogledu naguravanja svjedok UP je naveo da nije vidio tko je koga prvi odgurnuo, ali da mu je to naguravanje djelovalo „kao da netko nekoga odguruje rukama u prsa da bi dobio više prostora, a ne kao naguravanje koje prethodi tučnjavi“. Međutim, niti jedan od ispitanih svjedoka ne potvrđuje obranu optuženika da je upravo oštećeni ŠP odgurnuo optuženika te ga pokušao udariti šakom kako to tvrdi optuženik pa prema tome nije bilo niti protupravnog napada od strane oštećenog ŠP kako to pokušava prikazati obrana. U konačnici, ovaj drugostupanjski sud smatra da samo odgurivanje ne može predstavljati fizički napad jer se radi o odmicanju druge osobe od privatnog prostora prve osobe. Što se tiče daljnjeg tijeka događaja, ŠP je izričito naveo da ga je upravo optuženik porezao skalpelom po vratu, ČP je naveo da je vidio optuženika kako je porezao oštećenika skalpelom te ovoga kako se potom drži za vrat i krvari, dok je UP vidio kako se optuženi HP i oštećeni ŠP naguravaju te kako se potom ŠP primio za vrat iz kojeg mu je curila krv. Njihov iskaz je, prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda, potkrijepljen nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka koji navodi da su optuženi HP i oštećeni ŠP u tom trenutku stajali sučelice te da je ozljeda mogla nastati samo oštricom skalpela, a nikako udarcem zatvorenog skalpela.

7. Žalba pogrešno interpretira i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra tvrdnjom da je optuženik zapravo pokušao izbjeći ovu opasnu situaciju, budući vještak navodi da se reakcija optuženika ne može očekivati od prosječne, zdrave osobe. Prvostupanjski sud, nasuprot tome, pravilno zaključuje da nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka potkrjepljuje iskaze ispitanih svjedoka jer je optuženiku kao sudioniku Domovinskog rata dijagnosticiran PTSP, koji se kod njega očituje pojačanom manifestacijom na male podražaje poput ove prepirke sa oštećenikom oko cigarete, tim više što je optuženik i ovisnik o alkoholu, što je sve u konačnici dovelo do njegove smanjene ubrojivosti tempore criminis.

8. U tom smislu netočni su i navodi žalbe da optuženikov bijeg, nakon što je napadnut od strane oštećenika, predstavlja obranu jer je optuženik zapravo pobjegao nakon što je oštećenika ozlijedio pa se nikako ne može raditi o obrani kojom se otklanja protupravni napad, kojeg kao što je navedeno i nije bilo, već se radilo o bijegu nakon počinjenog kaznenog djela.

9. Kako nije postojao protupravni napad od strane oštećenog ŠP jer je upravo optuženi HP prvi napao oštećenog ŠP tako što ga je oštricom skalpela ozlijedio po vratu, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da optuženi HP kritične zgode nije postupao u nužnoj obrani. Upravo suprotno, optuženi HP je, u stanju bitno smanjene ubrojivosti, postupao s izravnom namjerom da oštećenog ŠP liši života jer ga je skalpelom porezao po lijevoj prednjoj strani vrata gdje se blizu kože nalaze velike krvne žile i dišni putevi, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a čijim zahvaćanjem je moglo doći i do smrtne posljedice, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka.

10. Budući da optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica i zaključaka iz pobijane presude o postupanju optuženika, to je žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana. Slijedom navedenog, nije osnovana niti žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda da se nije radilo o postupanju optuženika u smislu članka 21. KZ/11.

11. Budući da se optuženik ne žali zbog odluke o kazni, to je ovaj sud, postupajući sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., preispitao i odluku o kazni.

12. Prema mišljenju drugostupanjskog suda, s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud prvog stupnja je optuženom HP pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Prvostupanjski sud je pri odmjeravanju vrste i visine kazne pravilno kao olakotno cijenio optuženikovo žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, činjenicu da je bio sudionik Domovinskog rata, što govori u prilog njegovog časnog života prije počinjenja kaznenog djela, ali i posljedično oboljenje od PTSP-a te bitno smanjenu ubrojivost uslijed PTSP-a u kombinaciji s konzumiranim alkoholom. Nasuprot tome, od otegotnih okolnosti, pravilno je utvrđena optuženikova ranija osuđivanost i to za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. koje u sebi, jednako kao i predmetno kazneno djelo, sadrži element nasilja te je u tom smislu optuženik specijalni povratnik, a zatim i za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11., te povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11., iz čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da optuženika dosad izrečene kazne nisu odvratile od činjenja kaznenih djela. Pravilno je otegotnim cijenjeno i ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnosno da je pobjegao s mjesta događaja bez da je oštećenom ŠP pružio pomoć, ali je pogrešno cijenjena njegova nekritičnost odnosno izostanak isprike kao otegotna okolnost. Naime, prema mišljenju ovog suda, isprika oštećeniku podrazumijeva priznanje krivnje, koja je u ovom slučaju izostala pa se stoga izostanak isprike ne može smatrati otegotnom okolnosti koju bi, sukladno članku 47. KZ/11., trebalo uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Upravo zbog toga što je oštećenog ŠP porezao skalpelom po vratu gdje se nalaze velike i vrlo važne krvne žile, oštećeni je preživio pukom srećom, a time je ovo kazneno djelo i ostalo u pokušaju, pa po toj osnovi doista nema uvjeta da se optuženom HP ublaži kazna sukladno članku 34. stavku 2. KZ/11. S obzirom na sve navedeno, drugostupanjski sud smatra da će ova kazna ostvariti svoju svrhu propisanu člankom 41. KZ/11. koja u sebi sadrži društvenu osudu zbog počinjenja kaznenog djela (retributivna svrha), jačanje povjerenja građana u pravni poredak, utjecaj na počinitelja da ne čini kaznena djela (specijalna prevencija), utjecaj na sve druge da ne čine kaznena djela (generalna prevencija), jačanje svijesti počinitelja i svih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja i omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo.

13. Optuženom HP pravilno je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. stavak 1. KZ/11., budući je utvrđeno da je kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te s obzirom da bi, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke, upravo zbog duševnih smetnji zbog kojih je bitno smanjena ubrojivost i nastala (PTSP i ovisnost o alkoholu), mogao počiniti teže kazneno djelo. Sukladno članku 79. KZ/11. od optuženog HP ispravno i na zakonu utemeljeno je oduzet predmetni skalpel.

14. S obzirom na prethodno navedeno, žalba optuženika nije osnovana.

15. Kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša