Poslovni broj: 9 P-398/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Vinka Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA IZA MEPLING d.o.o. u stečaju Split, OIB: 97199888619, zastupan po stečajnoj upraviteljici Anči Bašić, a ova po punomoćnici Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika SVETICE-CENTAR d.o.o. Split, Gundulićeva 26, OIB: 57501053709, radi pobijanja pravnih radnji, 17. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je bez učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika MEPLING d.o.o. u stečaju Split, Sporazum o otkupu potraživanja zaključen između MEPLING d.o.o. Split, Gundulićeva 26, kao prodavatelja - cedenta i SVETICE - CENTAR d.o.o. Split, Gundulićeva 26, kao otkupitelja-cesionara zaključen dana 31. prosinca 2003., ovjeren kod javnog bilježnika Mire Rubić pod br. OV 203/04 od 14. siječnja 2004.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana vratiti u stečajnu masu tužitelja sve imovinske koristi koje je stekao temeljem Sporazuma o otkupu potraživanja zaključen dana 31. prosinca 2003. i to iznos od 500.069,01 EUR (3.767.769,96 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. ožujka 2004. do 31. srpnja 2008. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana vrati u stečajnu masu tužitelja sve imovinske koristi koje je stekao temeljem Sporazuma o otkupu potraživanja zaključen dana 31. prosinca 2003. za iznos od 430.766,33 EUR (3.245.608,91 kn), sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2004. pa do isplate.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 15.286,63 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

Obrazloženje

1. Sukladno naputku iz ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda RH pod posl.br. Pž-5482/2020-4 od 5. studenog 2021. kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. P-17/2020-22 od 13. studenog 2020. ponovno je utvrđeno činjenično stanje na temelju dokaza koji su provedeni u navedenom postupku kao i naknadno utvrđenih dokaza na koje je ukazano u drugostupanjskom rješenju, te je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donesena odluka o kojoj slijedi navedeno obrazloženje.

2. Prethodno je za ukazati na slijed činjenica koje su utvrđene u tijeku postupka. Nije prijeporno da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev od dana 12. kolovoza 2011. radi utvrđenja da je bez učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika MEPLING d.o.o. u stečaju Split, Sporazum o otkupu potraživanja zaključen između MEPLING d.o.o. Split, Gundulićeva 26, kao prodavatelja - cedenta i Svetice-centar d.o.o. Split, Gundulićeva 26, kao otkupitelja - cesionara zaključen dana 31. prosinca 2003. te ovjeren po javnom bilježniku Miri Rubić pod posl.br. OV 203/04 od 14. siječnja 2004., te je zatraženo da tuženik u roku od 8 dana vrati u stečajnu masu sve imovinske koristi koje je stekao temeljem navedenog sporazuma od 31. prosinca 2023. i to iznos od 7.013.378,89 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2004. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena.

3. Na ročištu od 19. listopada 2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u točki II. na način da umjesto iznosa 7.013.379,89 kn / 930.835,34 EUR potražuje iznos od 2.320.169,57 kn / 307.939,42 EUR, dok je u ostalom dijelu zahtjev ostao nepromijenjen. Obrazlaže da je do ovog iznosa došao tako što je iznos glavnice od 1.932.216,85 kn koji nije ukinut od strane Vrhovnog suda RH uvećao za kamate koje su naplaćene za period od 12. kolovoza 1998. do 1. ožujka 2004. prema informativnom obračunu kojeg je sačinio sudski vještak Anisio Bešlić, a ustrajao u prijedlogu za dopunom vještačenja u skladu s uputom iz ukidnog rješenja VTS RH naloženo jesudskom vještaku da izvrši obračun zatezne kamate na iznos 1.932.216,85 kn za period od 12. kolovoza 1998. do 1. ožujka 2004.. Tužitelj je potraživanje umanjio za trošak ovrhe od 44.125,40 kn i za iznos od 1.389.357,31 kn, sve prema vještvu sudskog vještaka Matije Trogrlić.

4. U podnesku od 12. ožujka 2024. tužitelj nije imao primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka Matije Trogrlić na obračun visine zateznih kamata na glavnicu od 1.932.216,85 kn za period od 12. kolovoza 1998. do 1. ožujka 2004. u ukupnom iznosu od 1.835.553,07 kn te je izvršio zbrajanje glavnice i kamate na ukupni iznos od 3.767.769,92 kn, koji iznos preračunat po tečaju konverzije kune u EUR od 7,53450 kn za 1,00 EUR, iznosi 500.069,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2004. do 31. srpnja 2008. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

5. Nije prijeporno da je između Mepling d.o.o. Split kao prodavatelja - cedenta i tuženika Svetice-centar d.o.o. kao otkupitelja - cesionara zaključen dana 31. prosinca 2003. Sporazum o otkupu potraživanja (list 16 spisa) temeljem kojeg proizlazi da Mepling d.o.o. ima potraživanje od Republike Hrvatske - Ministarstva obrane (dalje: MORH) kao dužnika s osnova obračunatih kamata, a sve prema rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. Ovrv-8272/98 od 11. kolovoza 1998., presudi i rješenju Općinskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2002. pod posl.br. P-6500/98 te presudi Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2003. pod posl.br. Gž-1504/2003, a koje potraživanje je otkupljeno od Svetice-centar d.o.o. za iznos koji će se utvrditi Aneksom I. ovog Sporazuma, sa svim sporednim pravima (kamata, sudski, odvjetnički troškovi, troškovi vještačenja i slično), koje je imao prodavatelj – cedent. Dužnik MORH je bio dužan isplatiti glavnicu u iznosu od 2.902.634,25 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teče od podnošenja tužbe pa do konačne isplate te parnične troškove u iznosu od 273.722,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

6. Iz izvješća Uprave za financije i proračun, Financijska služba, MORH od 17. lipnja 2010. (list 12 spisa) dostavljena je preslika internih naloga za prijenos sredstava sa žiro računa MORH-a za razdoblje od 26. veljače 2004., 27. veljače 2004. i 1. ožujka 2004. temeljem rješenja posl.br. Ovr-236/04 na žiro račun vjerovnika Svetice-centar d.o.o. u iznosu od 7.340.928,21 kn, od kojeg iznosa na glavnicu otpada 2.902.634,25 kn, kamata na glavnicu 4.066.619,24 kn, trošak izvršenja 44.125,40 kn, što ukupno iznosi 7.013.378,89 kn, te je na račun punomoćnika tužitelja uplaćen trošak postupka od 273.722,20 kn i kamate na trošak postupka od 53.827,12 kn, što iznosi 327.549,32 kn.

7. Uvidom u priloženi spis Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. P-2508/10, neprijeporno proizlazi da je ovrhovoditelj Mepling d.o.o. iz Opuzena protiv ovršenika MORH podnijelo prijedlog za ovrhu 2. veljače 1998. pod posl.br. Ovrv-8272/98 na temelju vjerodostojne isprave obračuna zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.967.952,19 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja prijedloga pa do isplate kao i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 46.574,00 kn, te je Općinski sud u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležan donio presudu pod posl.br. P-6500/98 od 13 studenog 2002. kojim je održano na snazi rješenje o ovrsi istog suda pod posl.br. Ovrv-8272/98 od 11. kolovoza 1998. za glavnicu u iznosu od 2.902.634,25 kn, kao i u ostalom dijelu u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, troškove ovršnog postupka od 46.574,00 kn, kao i za troškove postupka u iznosu od 273.722,20 kn. Po žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu pod posl.br. Gž-1504/03 od 2. prosinca 2003. odbio je žalbu tuženika Republike Hrvatske kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-6500/98 od 13. studenog 2002. Po uloženoj reviziji ODO-a Zagreb za RH, MORH, od 29. siječnja 2004. Vrhovni sud RH u presudi i rješenju pod posl.br. Rev 347/04 od 21. lipnja 2005. odbija reviziju tužene kao neosnovane u dijelu kojim se pobija dio presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2003. pod posl.br. Gž-1504/03 kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2002. pod posl.br. P-6500/98 u dijelu kojim je održano na snazi rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovrv-8272/98 od 11. kolovoza 1998. kojim je tuženoj naloženo da plati tužitelju iznos od 1.932,216,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos. Revizija tužene je djelomično prihvaćena kao osnovana, a dijelom ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu pod posl.br. Gž-1504/03 i Općinskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2002. pod posl.br. P-6500/98 u dijelu kojim je održano na snazi rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovrv-8272/98 od 11. kolovoza 1998. u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tuženiku plati iznos od 970.417,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom te u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 273.722,25 kn te je postupak vraćen na daljnje postupanje pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji postupak se vodio pod posl.br. P-8505/2005, zbog otvaranja stečaja nad tužiteljem temeljem rješenja Trgovačkog suda u Splitu posl.br. St-1/2009. od 4. rujna 2009. određen je prekid postupka te po pravomoćnosti rješenja predmet je ustupljen nadležnom Trgovačkom sudu na daljnje postupanje. Određen je nastavak postupka pred Trgovačkim sudom u Split radi isplate iznosa od 970.417,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a sve temeljem ukidnog rješenja Vrhovnog suda RH pod posl.br. Rev 347/04 od 21. lipnja 2005., presudom Trgovačkog suda u Splitu pod posl.br. P-2508/10 od 13. prosinca 2011. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. Ovrv-8272/98 od 11. kolovoza 1998., u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 970.417,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama od utuženja do isplate te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 16.254,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. kolovoza 1998. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, a presuda postala pravomoćna 10. travnja 2022.

8. U spisu prileže tužba Republike Hrvatske, MORH zastupanog po ODO-u Zagreb protiv tuženika Svetice-centar d.o.o. koja je podnesena dana 26. travnja 2006. u predmetu pod posl.br. P-5071/06 (list 129 spisa) kojim RH, MORH potražuje temeljem odluke Vrhovnog suda RH pod posl.br. Rev 347/04 od 21. lipnja 2005. kojom je revizija djelom prihvaćena te je ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu pod posl.br. Gž-1504/03 od 2. prosinca 2003. i presuda Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-6500/98 od 31. prosinca 2002. u odnosu na rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovrv-8279/98 od 11. kolovoza 1998. za iznos od 970.417,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i odnosu na parnični trošak za iznos od 273.722,25 kn, jer je od donošenja odluke Vrhovnog suda RH postupak ovrhe u cijelosti proveden, te se radi o stjecanju bez osnove. Temeljem prvostupanjske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17 od 29. rujna 2017., a koja je postala pravomoćna 29. rujna 2017., naloženo je tuženiku Svetice-centar d.o.o. isplatiti RH, MORH iznos od 1.244.139,60 kn (list 431 spisa), sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. travnja 2006. pa do isplate. Iz navedene presude proizlazi da je na temelju Sporazumu o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003. Svetice- centar d.o.o. otkupilo cjelokupno potraživanje od Mepling d.o.o. temeljem pravomoćne i ovršne presude pod posl.br. P-6500/98 te da je 13. veljače 2004. te je Općinskom sudu u Splitu podnesen prijedlog za ovrhu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-6500/98 te je Općinski sud u Splitu donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-236/04 od 20. veljače 2004. za iznos po navedenoj presudi, kao i trošak ovršnog postupka od 44.125,40 kn. Nakon što je ovrha provedena, osnov je djelomično otpao za dio glavnice temeljem rješenja Vrhovnog suda RH za iznos od 970.417,40 kn i troškove parničnog postupka u iznosu 273.722,25 kn, što sveukupno iznosi 1.244.139,60 kn, koji iznos je dosuđen navedenom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17 od 29. rujna 2017., a na koji iznos teče zakonska zatezna kamata od 26. travnja 2004. pa do isplate (datum podnošenja tužbe 26. lipnja 2004.).

9. Temeljem gore navedenog, neprijeporno proizlazi da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-6500/98 od 13. studenog 2002. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod posl.br. Gž-1504/03 od 2. prosinca 2003. te temeljem rješenja o ovrsi koji je podnesen Općinskom sudu u Splitu pod posl.br. Ovr-236/04 tuženiku na ime glavnice isplaćen iznos od 2.902.634,25 kn, temeljem kamate na glavnicu iznos od 4.066.619,24 kn, trošak ovrhe od 44.125,40 kn, što ukupno sačinjava 7.013.378,89 kn, te temeljem navedenih parničnih postupaka isplaćen trošak na ime glavnice od 273.722,20 kn, te kamate na taj trošak od 53.827,12 kn, što sveukupno iznosi 327.549,32 kn, a koja isplata je vršena za razdoblje od 26. veljače 2004., 27. veljače 2004. i 1. ožujka 2004. na žiro račun tuženika. Temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17, naloženo je tuženiku da izvrši povrat izvršene isplate koju je stekao bez osnova, u iznosu od 1.244.139,60 kn, što predstavlja zbroj iznosa od 970.417,40 kn i parnični trošak od 273.722,20 kn, na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od dana 26. travnja 2006. pa do isplate.

10. Tužitelj u podnesku od 16. siječnja 2023. (list 580-582 spisa) poziva na pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17 od 29. rujna 2017., kojom presudom je tuženiku Svetice-centar d.o.o. naloženo isplatit RH iznos od 1.244.139,60 kn, koji iznos je tuženik stekao u ovršnom postupku pod posl.br. Ovr-236/04 i to bez osnova te proizlazi, da iznos ukupne koristi koju je tuženik ostvario temeljem Sporazuma o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003. dakle pobijanom pravnom radnjom iznosi 5.725.113,99 kn (759.853,20 EUR), a do ovog iznosa je došao na način da je iznos od 7.013.378,99 kn (glavnica od 2.902.634,25 kn, kamata na glavnicu 4.066.619,24 kn, trošak izvršenja 44.125,40 kn) umanjio za iznos navedenih troškova ovršnog postupka od 44.125,40 kn i iznosa od 1.244.139,60 kn kojeg je tuženik dužan vratiti RH po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17 od 29. rujna 2017.

11. Stoga tužitelj potražuje imovinsku korist od tuženika za iznos glavnice od 1.932.216.85 kn (2.902.634,25 kn umanjen za 970.417,40 kn) iz pravomoćnih presuda i ovrhe temeljem kojih se tuženik naplatio, te zakonsku zateznu kamatu koja teče od podnošenja ovršnog prijedloga od 12. kolovoza 1998. do naplate 1. ožujka 2004. (tužitelj je dostavio matematički obračun za iznos od 1.834.467,85 kn), a prema obračunu stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Matije Trogrlić od 11. prosinca 2023. (list 603-608 spisa) iznosi 1.835.553,07 kn, odnosno 243.619,76 EUR. Tužitelj u podnesku od 12. ožujka 2024. (list 607-613 spisa) vrši zbrajanje glavnice u iznosu od 1.932.216,85 kn (256.449,25 EUR) i obračuna zakonskih zateznih kamata u iznosu od 1.835.553,07 kn (243.619,76 EUR) koje na glavnicu od 1.932.216.85 kn (256.449,25 EUR) teku od 12. kolovoza 1998. do 1. ožujka 2004. te vrši ukupno zbrajanje potraživanja na iznos od 500.069,01 EUR (3.767.769,96 kn), za kojeg smatra da je tuženik dužan vratiti u stečajnu masu jer smatra da Sporazum o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003. pobojna pravna radnja kojom su izravno oštećeni stečajni vjerovnici primjenom članka 141. stavak 5. SZ-a.

12. Tužitelj smatra da bez obzira što navedeni Sporazum u svom nazivu ima riječ "otkup" proizlazi da tužitelj ne dobiva odgovarajuću protuvrijednost za ustupljenu tražbinu budući da cijena za ustupljenu tražbinu nije ugovorena, a niti je sklopljen Aneks tom Sporazumu koju bi regulirao otkupnu cijenu, a niti je tuženik temeljem tog Sporazuma dužan ispuniti bilo kakvu protučinidbu odgovarajuće vrijednosti prema tužitelju. Iz podataka iz spisa nije sporna činjenica da je žiro račun tužitelja bio blokiran u trenutku potpisa pobijanog Sporazuma o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003., odnosno žiro račun je bio neprekidno u blokadi od 19. svibnja 1998., a prema očevidniku blokade na dan 15. lipnja 2009. blokada je iznosila 22.714.498,45 kn. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl.br. St-1/09 nad tužiteljem Mepling d.o.o. otvoren je stečaj dana 4. rujna 2009. U trenutku kada je sačinjen Sporazum o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003. postojale su nenamirene tražbine koje su priznate kao tražbine prvog višeg isplatnog reda i to radnika Zorana Pavlović s osnova neisplaćene plaće za period 23. siječnja 1995. do 11. lipnja 1995. sve uvećano za zakonske zatezne kamate, a temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu pod posl.br. P-98/95 od 14. veljače 2007. na iznos od 48.891,44 kn, te tražbina RH, Ministarstva financija - Porezne uprave koja se odnosi na doprinose iz mirovinskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, zaštite na radu te porez i prirez na dohodak na iznos od 719.686,89 kn, te tražbine drugog višeg isplatnog reda vjerovnika Jadransko osiguranje d.d. čija se tražbina temelji na Ugovoru o kratkoročnom kreditu od 13. lipnja 2006., s time da je tražbina u stečajnom postupku utvrđena na iznos od 263.932,36 kn, tražbina vjerovnika Gradske banke d.d. u stečaju u iznosu od 251.189,84 kn temeljem potraživanja banke po kratkoročnom kreditu, tražbina Čistoće d.o.o. Split na iznos od 61.232,84 kn temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi posl.br. Ovrv-325/99 od 22. travnja 1999. i posl.br. Ovrv-299/02 za usluge odvoza komunalnog otpada, a temelji se na računima koji nisu plaćeni. Tražbina Grada Splita koji je prijavio svoje potraživanje s osnova poreza na tvrtku za 2004. te komunalne naknade temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi za razdoblje od 1998. Grad Split je sukladno pravomoćnom rješenju o ovrsi blokirao žiro račun dužnika, te je priznata tražbina Gradu Splitu na iznos od 1.344.961,30 kn. Tražbina Hrvatske poštanske banke d.d. koja je u stečajnom postupku prijavila tražbinu u iznosu od 4.497.394,25 kn, koja se sastojala glavnice, kamata i troškova postupka, a koja tražbina je priznata jer je knjižena kao obveza po kreditu u iznosu od 2.755.835,09 kn, zaključno s 31. prosinca 1999. Tražbina Hrvatskih voda u iznosu od 224.758,56 kn koji se odnosi na naknadu za slivne vode te su Hrvatske vode temeljem rješenja o ovrsi blokirale žiro račun dužnika prije sklapanja Sporazuma od 31. prosinca 2003. Tražbina INA-e d.d. Zagreb temeljem rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-795/01 za račune koji datiraju iz 1998. sve uvećano sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem koje tražbine je INA d.d. blokirala račun dužnika u vrijeme poduzimanja pobijane pravne radnje Sporazuma od 31. prosinca 2003. te je rješenjem suda priznata tražbina u iznosu od 62.905,78 kn. Tražbina Poslovno-tehnički biro d.o.o. Zagreb koja je utvrđena u iznosu od 43.365,94 kn temeljem računa 5420 od 12. svibnja 1997. temeljem kojeg je protiv dužnika pokrenut ovršni postupak pred TS DU. Tražbina Ivice i Anuše Topić iz Udbine koju su prijavili u stečajnom postupku na iznos od 797.756,02 kn koja im je priznata temeljem pravomoćne sudske presude radi naknade štete za štetni događaj iz 2002., a koja presuda je postala pravomoćna tek 2006. Tužitelj navodi da su sve ove tražbine koje su priznate u stečajnom postupku kao tražbine prvog i drugog višeg isplatnog reda, utvrđene i priznate rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl.br. St-1/09 od 27. siječnja 2010. (list 74 spisa) bile poznate tuženiku, što proizlazi iz činjenice jer je Jerko Bošnjak bio zastupnik po zakonu i suvlasnik s još jednim članom obitelji tvrtke Mepling d.o.o. i tvrtke Svetice-centar d.o.o. te se neprijeporno zna da je bio upoznat s financijskog situacijom tvrtke Mepling d.o.o. koja je bila u blokadi od 1998., a što proizlazi iz iskaza saslušanih Jerka Bošnjaka na ročištu od 10. travnja 2014. (list 86-89 spisa). Iz iskaza Jerka Bošnjaka kao zz tuženika proizlazi da je tvrtka Mepling d.o.o. uspješno poslovala do 1998., nakon toga su nastali problemi radi čega je tvrtka dospjela u blokadu, u međuvremenu da su se dugovi prema Mepling d.o.o. nagomilavali, da su se potraživanja iz sporova sporo rješavala, da poslove Mepling d.o.o. nisu mogli pratiti, te je 2003. kompletno poslovanje prebačeno na tvrtku Svetice-centar d.o.o., te je za razdoblje od 1998. - 2002. tvrtka Svetice-centar d.o.o. podmirila dug tvrtke Mepling d.o.o. u visini od 2.973.000,00 kn.

13. Međutim, sukladno naputku iz ukidnog rješenja Visokog trgovačkog suda RH pod posl.br. Pž-5482/20 od 5. studenog 2021., potrebno je utvrditi prigovore tuženika koji navodi da je temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17 od 29. rujna 2017. tuženik izvršio vraćanje na temelju stjecanja bez osnova iznos od 1.244.139,60 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. travnja 2006. pa do isplate te tuženik navodi da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen za iznos od 3.120.030,34 kn, koliko je tuženik prema navedenoj presudi morao vratiti Ministarstvu obrane RH, s time da je tužitelj umanjio svoje potraživanje upravo temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17 za iznos od 1.244.139,60 kn u koji iznos je uključen trošak postupka od 44.125,40 kn i iznos kojeg je tuženik stekao bez osnova od 970.417,40 kn. Tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, tražeći da zahtjev bude odbijen te da mu se obistini trošak ovog parničnog postupka razmjerno uspjehu u sporu. Ne može s prihvatiti prigovor tuženika kojim traži da se tužbeni zahtjev odbije za iznos od 3.120.030,34 kn temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17 jer je temeljem navedene presude točno određeno tuženik vraća, i to upravo onaj iznos za koji je tužitelj umanjio svoje potraživanje, a niti postoje dokazi koji bi ukazivali na osnovanost tuženikovog prigovora. Sporazum o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003. između Meplinga d.o.o. kao cedenta i Svetice-centar d.o.o. kao cesionara, proizlazi da Svetice- centar d.o.o. otkupljuje potraživanje Mepling d.o.o. koje ima prema MORH-u s osnova obračunatih kamata temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. Ovrv-8272/98 od 11. kolovoza 1998., presudi i rješenju Općinskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2002. pod posl.br. P-6500/98 i po presudi Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2003. pod posl.br. Gž-1504/03, i to za iznos koji će utvrditi Aneksom 1. ovog Sporazuma sa svim sporednim pravima. Neprijeporno da Aneks 1. nikada nije zaključen, ali tuženik ističe da su navedenom Sporazumu o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003. prethodili sporazumi te da se radi o naplatnom pravnom poslu na temelju kojih ugovora je ispunio tužiteljeve obveze te smanjio ukupni dug prema stečajnim vjerovnicima. Tvrdi kako je dostavio dokaze da je izvršio plaćanje iznosa od 1.250.000,00 kn i iznosa od 1.451.048,14 kn kao protučinidbu za ustupljenu tražbinu po navedenom Sporazumu.

14. Nakon ukidnog drugostupanjskog rješenja tuženik u podnesku od 26. siječnja 2023. (list 584 spisa) i u podnesku od 29. ožujka 2024. (list 631-634 spisa) navodi da je tužitelj znatno prije sklapanja Sporazuma od 31. prosinca 2003. na osnovu Sporazuma od 18. siječnja 2002. te Aneksa I. i II. prodao tuženiku potpuno istu tražbinu navedenu u Sporazumu od 31. prosinca 2003., tako da je navedena tražbina prestala biti imovina tužitelja od dana 18. siječnja 2002. Tuženik navodi da je platio tužitelju cjelokupno ugovorenu cijenu od 3.558.430,25 kn, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Matije Trogrlić te da bi stoga Sporazum od 18. siječnja 2002. predstavljao valjani pravni posao i u cijelosti je konzumiran, a temeljem kojeg je tužitelj prodao tuženiku potraživanje od MORH-a u iznosu od 2.902.634,25 kn. Tuženik je platio cjelokupnu ugovorenu otkupnu cijenu u iznosu od 3.558.430,25 kn te preuzeo sve rizike buduće naplate navedene tražbine od MORH- a, jer u trenutku sklapanja Sporazuma od 18. siječnja 2002. parnični postupak P- 6500/98 nije pravomoćno okončan i tuženik nije znao hoće li i u kojem iznosu naplatiti navedenu tražbinu od MORH-a.

15. Radi utvrđenja koja je plaćanja vršio tuženik u ime tužitelja na temelju Sporazuma od 18. siječnja 2002. te Aneksa I. i II. o otkupu tražbina, kao i temeljem Sporazuma od 31. prosinca 2003. provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Matiji Trogrlić od 4. listopada 2022. (list 557-570 spisa), koja vještakinja je dala prikaz izvršenih plaćanja za razdoblje od 2002. - 2009., a prema dokumentaciji koja prileže spisu, a koje obveze tužitelja su podmirene od strane tuženika. Vještakinja navodi da prilikom izrade nalaza za promatrano razdoblje od 200. - 2009. nije imala na uvid sve konto kartice na kojima su u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika evidentirana međusobna potraživanja i obveze, odnosno plaćanja i naplate. Tuženik je u spis priložio pregled izvršenih plaćanja za dospjela dugovanja s računa Svetice-centar d.o.o. u ime Mepling d.o.o. za razdoblje od 27. lipnja 2002. do 3. rujna 2009. na kojem pregledu plaćanja je iskazano da je tvrtka Svetice-centar d.o.o. u razdoblju od 27. lipnja 2002. do 3. rujna 2009. platila ukupno 3.198.754,01 kn. Tužitelj je u svojim poslovnim knjigama evidentirao kao povećanje obveze prema tuženiku s osnova računa koje je tvrtka Svetice-centar d.o.o. platila u ime Mepling d.o.o. te je vidljivo da je od ukupnih plaćanja od 3.198.754,01 kn iskazanih na pregledu plaćanja tuženika, tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao 1.389.357,31 kn te se iskazuje razlika od 1.809.396,90 kn, koliko je više plaćanja navedeno na pregledu plaćanja evidentiranih u Mepling d.o.o. Usporedbom plaćanja navedenih u pregledu plaćanja, vještakinja je utvrdila da je Mepling d.o.o. u svojim poslovnim knjigama evidentirao plaćanja Svetice-centar d.o.o. navedenih u pregledu plaćanja u iznosu od 1.389.357,31 kn te je za te iznose uvećao svoju obvezu prema Svetice-centar d.o.o. na kontima 2130-558, 2130-76, 2130-98, 2280-98 i 228-558, za ukupno 1.389.357,31 kn, sve kako je vještakinja prikazala po godinama od 2002. - 2009. Vještakinja napominje da za iznos razlike od 1.809.396,90 kn, za koje iznose tuženik navodi da su mu u ime Mepling d.o.o. plaćeni od strane Svetice-centar d.o.o., u pregledanoj dokumentaciji Mepling d.o.o. i Svetice-centar d.o.o. nema konto kartica, ugovora, niti izvadaka Svetice-centar d.o.o. o navedenim plaćanjima. Iznos razlike od 1.809.396,90 kn odnosi se na plaćanje koje je izvršeno 29. svibnja 2003. Iskon Internet u iznosu od 587,90 kn, plaćanje J.B. Renata Kutija Kuštlić od 20. listopada 2004. u iznosu od 8.808,00 kn, plaćanje odvjetnici Gordani Vimar u iznosu od 250.000,00 kn, dana 20. listopada 2004., plaćanje iznosa od 100.000,00 na ime Franjo Samardžić dana 27. veljače 2006., plaćanje iznosa od 1.250.000,00 kn od dana 16. lipnja 2006. na ime Ivo Jakir te plaćanje iznosa od 200.000,00 kn na ime Franjo Samardžić od 1. lipnja 2006.

16. Vještakinja utvrđuje redoslijed plaćanja MORH-a na račun Svetice-centar d.o.o. za razdoblje od 26. veljače do 1. ožujka 2004. u kojem je naplaćen iznos od 7.340.928,21 kn od čega na račun Svetice-centar d.o.o. iznos od 7.013.378,89 kn, a na račun odvjetnik Igora Grubišića 327.549,32 kn. Vještakinja utvrđuje nenamirene vjerovnike Mepling d.o.o. u vrijeme izvršene isplate od MORH-a na račun Svetice centar d.o.o. U spisu prileži očevidnik o redoslijedu plaćanja (s obračunatom kamatom) sastavljen od strane FINA-a od 26. kolovoza 2004. (list 353-424) iz kojeg je vidljivo da je po računu Mepling d.o.o. Metković broj 2330003-11-00091911, otvoreno kod Splitske banke d.d. Split u razdoblju od 20. svibnja 1998. do 26. kolovoza 2004. evidentirano naloga za naplatu u iznosu od ukupno 5.790.986,30 kn, od čega 4.818.887,35 kn (obveza glavnice) i 972.098,95 kn (obveza na ime kamata). Također je evidentirano u razdoblju od 27.5.2002. do 26.8.2004. (zadnja naplata 11. svibnja 2004.) ukupno naplaćeno 53.850,85 kn, od čega do naplate Svetice-centar d.o.o. od MORH-a po rješenju o ovrsi Ovr-236/04 od dana 26. veljače i 1. ožujka 2004. iznos od 53.294,84 kn, a 556,01 kn je naplaćeno 11. svibnja 2004. Iz navedenog proizlazi da je u vrijeme naplate Svetice d.o.o. od MORH-a po rješenju o ovrsi posl.br. Ovr-236/04 od 26. veljače i 1. ožujka 2004. račun Meplinga d.o.o. bio blokiran za 5.737.691,46 kn (5.790.986,30 kn - 53.294,84 kn), od čega s osnova glavnice 4.813.355,58 kn, a s osnova kamata 923.779,87 kn.

17. Vještakinja daje popis vjerovnika evidentiranih na očevidniku za čiju naplatu na dan 26. kolovoza 2004. na račun Mepling d.o.o. nije bilo sredstava te vještakinja iskazuje glavnicu uvećano za zakonsku zateznu kamatu vjerovnika Amfora, Conto d.o.o., Čistoća d.o.o., članarina TZ, Državni proračun, Energopetrol, Franjo Kluz, Geoprojekt, Grad Split, Gradska banka d.d., HEP distribucija, HZMO, Hrvatska elektroprivreda, HPB d.o.o., HT d.d., INA d.d., Industrija građevinarstva, Karlovačka pivovara, MF CURH - depozit carina, naknada za korištenje, Nova banka d.d., Podravska banka d.d., porez i prirez na dohodak, porez na promet nekretnina, PBZ d.d., Rasvjeta d.d., slivna voda naknada, TEP d.d., TEXT papir i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Stoga vještakinja daje mišljenje da je u poslovnim knjigama Mepling d.o.o. evidentirano da su Svetice-centar d.o.o. u razdoblju od 2002. do 2009. podmirile obveze Mepling d.o.o. u iznosu od ukupno 1.389.357,31 kn, a u trenutku naplate Svetice centar d.o.o. od MORH-a temeljem rješenja posl.br. Ovr-236/04 od 26. veljače i 1. ožujka 2004. račun Mepling d.o.o. je bio blokiran za 5.737.691,46 kn.

18. Iz podneska tuženika od 26. siječnja 2023. proizlazi da isti nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Matije Trogrlić te smatra da su i tužitelj i tuženik na identičan način proveli knjiženja po Sporazumu od 18. siječnja 2002. te po Aneksu I. i II. te da je tuženik platio cjelokupnu ugovornu otkupnu cijenu u iznosu od 3.558.430,25 kn te dodatno tužiteljeve obveze u nespornom iznosu od 1.389.537,31 kn kako je navedeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka što ukupno iznosi 4.947.967,56 kn. Međutim, iz navoda tuženika ne mogu se utvrditi koje je to obveze tuženik preuzeo za tužitelja u iznosu od 3.558.430,25 kn, osim onih obveza koje je tuženik platio za tužitelja za razdoblje od 2002. - 2009. koji su evidentirani od strane sudskog vještaka Matije Trogrlić. Međutim, sud može prihvatiti samo one obveze koje je tuženik za tužitelja podmirio, a koje su knjigovodstveno evidentirane kod obje stranke, iako tužitelj osporava i one tražbine koje su knjigovodstveno obostrano evidentirane. Budući da je Sporazumu o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003. prethodio Sporazum od 18. siječnja 2002. te Aneksi I. i II., a koje tuženik nije pobijao, neprijeporno se zaključuje da se radi o slijedu sporazuma koji su nastali u vremenu u kojem isplata novčane tražbine od strane MORH-a još nije bila izvršena jer su postupci bili u tijeku, a neprijeporno je da je tužitelj bio u blokadi. Stoga se prihvaća nalaz sudskog vještaka Matije Trogrlić koja u tabelarnom prikazu označila koje tražbine je tuženik za tužitelja podmirio u razdoblju od 2002. - 2009. i što iznosi 1.809.396,90 kn, a koje novčane tražbine su podmirene upravo na temelju navedenog Sporazuma od 31. prosinca 2003., kao i prethodnog Sporazuma i Aneksa iz 2002. Tužitelj nije osporavao pravni učinak Sporazuma od 18. siječnja 2002. i Aneksa I. i II. te se prihvaća njihova pravna valjanost.

19. Člankom 127. stavak 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12 i 45/13, dalje: SZ), propisane su opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika na način da je u stavku 1. propisano da pravna radnja poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka kojim se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojim se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovog Zakona.

20. Člankom 131. stavak 1. SZ-a je propisano da pravna radnja kojom je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike, može se pobijati ako je druga strana u vrijeme oduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. Stavkom 2. je propisano da će se smatrati da je vjerovnik znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. U stavku 3. je propisano da naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može se pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike.

21. Kao sporno u ovom postupku trebalo je utvrditi je li Sporazumom od 31. prosinca 2003. došlo do neujednačenog namirenja vjerovnika i oštećenja vjerovnika, te jesu li pojedini vjerovnici stavljeni u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), dakle radi se o općoj pretpostavki za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika propisano člankom 127. stavak 1. SZ-a, te da li je postojala namjera tužitelja za oštećenjem svojih vjerovnika i da li je druga strana, dakle u konkretnom slučaju tuženik, u vrijeme zaključenja Sporazuma od 31. prosinca 2003., znala za namjeru dužnika, s time da se znanje za namjeru pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje te da se tim radnjama oštećuju vjerovnici.

22. Namjeru oštećenja vjerovnika u trenutku zaključenja Sporazuma od 31. prosinca 2003., u postupku nije potrebno dokazivati jer je neprijeporna činjenica da je u trenutku otvaranja stečaja kao i zaključenja Sporazuma o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003. zakonski zastupnik tužitelja bio Jerko Bošnjak, koji je ujedno bio zakonski zastupnik tuženika i suvlasnik s još jednim članom njegove obitelji, a što i sam u svom iskazu potvrđuje da je tužitelj bio u neprestanoj blokadi računa od svibnja 1998. Dakle, radi se o zakonskom zastupniku tužitelja i tuženika u istoj osobi člana uprave koju članak 136. stavak 2. točka 1. SZ-a definira kao blisku osobu koja je imala saznanja o nesposobnosti za plaćanje stečajnog dužnika, te stoga ta činjenica nije prijeporna. Sud zaključuje da je u vrijeme zaključenja Sporazuma od 31. prosinca 2003. nastalo neujednačeno namirenje vjerovnika, je se je tužitelj nalazio u blokadi od 19. svibnja 1998., stečaj je nad tužiteljem otvoren je dana 4. rujna 2009. pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl.br. St-1/09, te je stečajna upraviteljica priznala tražbine prvog i drugog višeg isplatnog reda koje su ostale nenamirene za razdoblje od 1995., zaključno do 2006. Međutim, prema tabelarnom prikazu sudskog vještaka Matije Trogrlić, utvrđeno je da za razdoblje od 21. svibnja 2002. do 26. kolovoza 2004., a koje razdoblje pokriva upravo ono vrijeme kada se tuženik naplatio tražbinu od MORH-a u ukupnom iznosu od 7.013.378,89 kn (uključujući i troškove postupka izvršenja), na strani tužitelja su postojale nepodmirene tražbine u iznosu od 4.813.355,58 kn na ime glavnice i 923.779,87 kn na ime kamata, u koje tražbine su uključene i tražbine koje je priznala stečajna upraviteljica, kao i tražbine koje su namirene od strane tuženika za vrijeme dok se tužitelj nalazio u blokadi. Zaključuje se da je tuženik izvršio plaćanje za tužitelja temeljem međusobno evidentiranih tražbina u poslovnim knjigama u iznosu od 1.389.357,31 kn, a tuženik je u svojim poslovnim knjigama iskazao tražbine koje je za tužitelja podmirio u visini od 3.198.754,21 kn te se ukazuje razlika u iznosu od 1.809.396,90 kn koje je tražbine za tužitelja podmirio tuženik a koje je evidentirao u svojim poslovnim knjigama, iako ne postoje nikakvi ugovori, izvaci, ili konto kartice koji bi opravdavali osnovanost postojanja tih tražbina, te stoga nastalu razliku ni stečajna upraviteljica, a niti sud nisu priznali. Međutim, tužitelj je na ročištu od 19. listopada 2023. umanjio svoje potraživanje za trošak ovrhe od 44.125,40 kn i za iznos od 1.389.357,31 kn, prema vještvu Matije Trogrlić, a odnose se na ona plaćanja koja su međusobno knjigovodstveno provedena a koja je za tužitelja platio tuženik.

23. Tuženik prigovara da na njegovoj strani nije postojala namjera da ošteti vjerovnike, jer da je zaključenjem ugovora koji su nastali prije Sporazuma o otkupu potraživanja od 31. prosinca 2003., s tužiteljem sačinio Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji od 12. svibnja 1999. s Aneksom I. od 21. prosinca 2001. koji je vezan za zapisnik Nadzornog odbora od 6. svibnja 1999., a u svezi financijske konsolidacije tužitelja i preuzimanja obveza financiranja sudskih sporova i obaveza, kao i potraživanja po tužbi s MORH-om, te da su stoga uspostavili međusobni dužničko vjerovnički odnos te da je izvršenje Sporazuma od 31. prosinca 2003. samo izvršenje obaveza prema ugovornom Sporazumu. Budući se tuženik 2002. transformirao iz dioničkog društva u društvo ograničene odgovornosti, sačinjen je novi Sporazum o otkupu potraživanja od 18. siječnja 2002. s dodatkom Aneksa I. od 23. siječnja 2002. i Aneksa II. od 15. siječnja 2003., što je sve pretvoreno u jedinstveni financijski prijenos otkupa potraživanja s javnobilježničkom ovjerom od 31. prosinca 2003. te da su svi dužničko-vjerovnički odnosi između tužitelja i tuženika na osnovu sklopljenih ugovora nastali u 1998. kada tuženik preuzima plaćanje tužitelja. Zaključuje se da tuženik nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo razvidno koje novčane obveze je podmirio do dana potpisivanja Sporazuma od 18. siječnja 2002., iako je sudska vještakinja Matija Trogrlić u svom nalaza i mišljenju iskazala sva plaćanja za koje i tuženik navodi da je platio u ime tužitelja od 27. lipnja 2002. do 17. kolovoza 2009., koja ukupno iznose 3.198.754,01 kn, od kojeg iznosa je uzajamno knjigovodstveno proveden iznos od 1.389.357,31 kn, a za koji iznos je tužitelj smanjio svoje potraživanje.

24. Tužitelj smatra da Sporazum od 31. prosinca 2003. ne proizvodi pravne učinke te je tuženik u stečajnu masu dužan vratiti iznos od 1.932.216,85 kn / 256.449,25 EUR, koji se tuženik naplatio temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-6500/98 od 13. studenog 2002., presudi Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2003. pod posl.br. Gž-1504/03 u dijelu kojim je održano na snazi rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovrv-8272/98 od 11. kolovoza 1998. za navedeni iznos, te sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja ovršnog prijedloga dana 12. kolovoza 1998. do 1. ožujka 2004. kada je tuženik izvršio vraćanje, sve u iznosu od 1.835.553,07 kn / 243.619,76 EUR, prema procjeni sudskog vještaka Matije Trogrlić iz dopune vještva od 2. siječnja 2024. (list 603-608 spisa).

25. Zbrajajući novčane tražbine osnovano tužitelj traži vraćanje u stečajnu masu iznosa od 1.932.216,85 kn / 256.449,25 EUR na ime glavnice temeljem navedenih presuda koji iznos tuženik ne može knjigovodstveno pravdati da je izvršenim plaćanjima namirio vjerovnike tužitelja te iznos na ime uglavničenih kamata od 1.835.553,07 kn / 243.619,76 EUR, što zbrojeno iznosi 500.069,01 EUR. Neprijeporno se zaključuje da je tuženik vršio namirenje vjerovnika tužitelja po svom vlastitom izboru, bez valjanog pravnog osnova, na način da je jednostrano u svom knjigovodstvu evidentirao tražbine koje podmiruje. Neprijeporno jest da je tužitelj podneskom od 16. siječnja 2023. umanjio tužbeni zahtjev na način da je potraživao koristi koje je tuženik ostvario temeljem Sporazuma od 31. prosinca 2003. za iznos od 5.725.113,99 kn / 759.853,20 EUR, da je umanjio utuženi iznos od 7.013.378,99 kn / 930.835,36 EUR za iznos troškova ovršnog postupka od 44.125,40 kn / 5.856,45 EUR i za iznos od 1.244.139,60 kn / 165.125,70 EUR, koliko je tuženik bio dužan vratiti RH prema presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-712/17 od 29. rujna 2017. te je umanjio i za iznos od 1.389.357,31 kn / 184.399,40 EUR prema vještvu sudske vještakinje Matije Trogrlić koji iznos je obostrano proknjižen, time da je postavio tužbeni zahtjev na vraćanje koristi u iznosu od 500.069,01 EUR (3.767.769,96 kn) koje potraživanje je u cijelosti osnovano kako proizlazi iz navedenog obračuna radi čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude. Tuženik se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, međutim, prema zauzetim shvaćanjima revizijskog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja u tom dijelu povlačenje tužbe, stoga je donesena meritorna odluka o osnovanosti tog zahtjeva, kao i u odnosu na troškove parničnog postupka, sve kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

26. Tuženik ističe prigovor prekluzije prava na podnošenje tužbe jer da je primjenom članka 131. stavak 3. SZ-a protekao rok od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka u kojem roku se može pobijati pravna radnja, ali isto tako je u nastavku navedenog članka propisano da se navedeni ugovor može pobijati ukoliko druga strana dokaže da je u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata, niti morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike, međutim, upravo primjenom članka 136. stavak 1. točka 1. SZ-a proizlazi da je član uprave i tužitelja i tuženika bio Jerko Bošnjak, dakle ista osoba koji je bio upoznat s financijskom situacijom stečajnog dužnika i upravo temeljem Sporazuma od 31. prosinca 2003. kojim je preuzeo tražbinu tužitelja od RH, vršio plaćanja prema pojedinim dužnicima.

27. Stoga je temeljem gore navedenog odlučeno kao u točkama I., II. i III. izreke presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. st. 2. i 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP-a) te je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe od 18.5.2018. po 5985 bodova, pristup za ročište od 14.6.2012. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 19.2.2013. po 2992,5 bodova, ročište od 14.5.2013. po 50 bodova, pristup na ročište 1.10.2013. po 50 bodova, zastupanje na ročištu 10.4.2014. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 10.6.2014. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 10.11.2016. po 50 bodova, zastupanje na ročištu 5.3.2020. po 2992,5 bodova, sastav podneska od 5.3.2020. po 5985 bodova, sastav podneska od 7.7.2020. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 9.7.2020. po 50 bodova, sastav podneska od 9.9.2020. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 15.10.2020. po 5985 bodova, sastav odgovora na žalbu od 5.2.2021. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 1.3.2022. po 5985 bodova, sastav podneska od 7.11.2022. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 15.11.2022. po 5985 bodova, sastav podneska od 19.1.2023. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 2.2.2023. po 2992,5 bodova, zastupanje na ročištu od 19.10.2023. po 5985 bodova, sastav podneska od 12.3.2024. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 9.4.2024. po 5985 bodova, OT br. 7. stavak 1., OT br. 8. stavak 1., OT br. 9. stavak 1.,2., 5. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) što sveukupno iznosi 75262,5 bodova, što primjenom OT br. 54. iznosi 150.525,00 EUR, trošak PDV-a od 25% primjenom OT br. 42. u iznosu od 37.631,00 EUR, ukupno 188.156,25 EUR, troškovi vještačenja u iznosu od 1.775,85 EUR, sudska pristojba tužbe i odluke u iznosu od 1.327,22 EUR, što sveukupno iznosi 191.259,32 EUR.

29. Priznat je trošak tuženiku za sastav odgovora na tužbu od 5.12.2011. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 14.6.2012. po 50 bodova, sastav podneska od 18.6.2012. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 19.2.2013. po 2992,5 bodova, zastupanje na ročištu od 14.5.2013. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 23.1.2014. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 10.4.2014. po 5985 bodova, sastav podneska od 15.5.2014. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 10.6.2014. po 50 bodova, sastav podneska od 9.6.2014. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 10.11.2016. po 50 bodova, sastav žalbe od 19.11.2020. po 7481 bodova, zastupanje na ročištu od 1.3.2022. po 5985 bodova, sastav podneska od 10.3.2022. po 50 bodova, sastav podneska od 9.11.2022. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 15.11.2022. po 5985 bodova, sastav podneska od 26.1.2023. po 5985 bodova, zastupanje na ročištu od 2.2.2023. po 2992,5 bodova, zastupanje na ročištu od 19.10.2023. po 5985 bodova, sastav podneska od 29.3.2024. po 5985 bodova i zastupanje na ročištu od 9.4.2024. po 5985 bodova, Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) što sveukupno iznosi 79651 bod, što primjenom OT br. 7. stavak 1., OT br. 8. stavak 1., OT br. 9. stavak 1.,2., 5. , OT br. 10. stavak 1., i OT br. 53. iznosi 159.302,00 EUR, te primjenom OT br. 42. trošak PDV od 25% u iznosu od 39.825,50 EUR, trošak pristojbe žalbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, sveukupno iznosi 199.791,11 EUR.

30. Iz prethodno obračunatih parničnih troškova tužitelja i tuženika proizlazi da je tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od 191.259,32 EUR, a tuženiku je priznat trošak u iznosu od 199.791,11 EUR.

31. Cijeneći uspjeh tužitelja u sporu od 55%, priznat mu je razmjerno trošak u visini od 105.192,62 EUR, a tuženiku je priznat trošak u visini od 45% u iznosu od 89.905,99 EUR, te nakon izvršenog prebijanja proizlazi da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.286,63 EUR, sve kako je presuđeno u točki IV. Izreke presude.

U Splitu 17. srpnja 2024.

Sudac

Vinka Mitrović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od osam dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3086a-666e2

Kontrolni broj: 059d0-977b6-3232b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VINKA MITROVIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.