Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-eu-13/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog MJ, zbog kaznenog djela iz članka 257. stavaka 3. i 5. i drugih Kaznenog zakona Republike Slovenije, odlučujući o žalbi osuđenika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kv-eu- 2/2024-5 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba osuđenog MJ te se ukida prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, pod točkom I izreke, na temelju članka 18. Uredbe (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje (dalje: Uredba), priznata je te se ima izvršiti potvrda o oduzimanju imovinske koristi izdana od Okružnog suda u Kopru, Republika Slovenija, broj X K 5961/2023 od 25. siječnja 2024., donijeta u kaznenom postupku protiv MJ, državljanina Republike Slovenije, rođenog **.**.1960., s prebivalištem u [adresa] – [adresa], radi oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelo i to u iznosu od 1.866.266,98 eura, oduzete presudom Okružnog suda u Kopru, broj X K 5961/2023. od 16. travnja 2024. u vezi s presudom Višeg suda u Kopru broj III Kp 5961/2023 od 28. studenog 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Slovenije broj I Ips 5961/2013 od 14. travnja 2016., pravomoćna 16. travnja 2017., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja po članku 257. stavak treći i peti Kaznenog zakonika te kaznenog djela pranja novca po članku 245. stavak drugi i treći Kaznenog zakonika Republike Slovenije, te je naloženo plaćanje iznosa od 2.076.652,11 eura, koji predstavlja imovinsku korist ostvarenu navedenim kaznenim djelima i to na transakcijskom računu koji je otvoren kod OTP banke Hrvatska d.d., broj [broj bankovnog računa]. Pod točkom II izreke određeno je da će se po pravomoćnosti tog rješenja pristupiti izvršenju sukladno domaćem pravu, a u skladu s člankom 30. stavkom 7. Uredbe.
2. Protiv te je presude žalbu podnio osuđenik osobno, bez navođenja žalbene osnove pobijanja, s prijedlogom "da se žalba usvoji u cijelosti, pobijana presuda stavi van snage u cijelosti a prijedlog ŽDO odbije u cijelosti".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je osnovana.
6. Naime, u pravu je osuđeni MJ da je donošenje pobijane presude suvišno, no iz razloga jer je o tome već odlučeno, a ne kako tvrdi osuđenik iz razloga jer je riječ o računu koji je otvoren nakon pravomoćnosti presude.
6.1. Sud prvog stupnja je u točkama 4. -8. obrazloženja pobijane presude izložio slijed postupanja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda radi priznanja i izvršenja pravomoćne i izvršne presuda Okružnog suda u Kopru – Republika Slovenija poslovni broj X K-5961/2013 od 15. travnja 2014. u dijelu oduzimanja imovinske koristi od osuđenog MJ u iznosu od 2,076.652,11 EUR.
6.2. Člankom 23. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje određeno je da se izvršenje naloga za zamrzavanje ili naloga za oduzimanje uređuje pravom države izvršenja i jedino su njezina tijela nadležna za odlučivanje o postupcima njihova izvršenja i određivanje svih mjera koje se na njih odnose.
6.3. Slijedom navedenoga, postupak prisilnog izvršenja tražbine, dakle i imovinske koristi uređeno je u Republici Hrvatskoj Ovršnim zakonom, kojim su među ostalim propisane i ovršne isprave i predmeti ovrhe. S obzirom na to da sudska odluka, dakle u konkretnom slučaju pravomoćna i izvršna presuda Okružnog suda u Kopru je već priznata radi njezinog izvršenja, to je suvišno ponovno odlučivati o njenom priznanju i izvršenju nakon što se utvrdi postojanje novog predmeta ovrhe. Suprotnim tumačenjem u pravu države izvršenja bi svaki novi predmet ovrhe (nekretnina, pokretnina, račun…) zahtijevao donošenje nove ovršne isprave, dakle sudske odluke iz koje proizlazi postojanje tražbine, što je pak protivno načelu res iudicata. Pritom valja napomenuti da u ovršnom postupku nije odlučno kad je neka imovina stečena ili kad je račun otvoren, na što ukazuje žalitelj, jer se ovrha može provesti nad cjelokupnom imovinom ovršenika, pri čemu ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu određuje sredstvo i predmet ovrhe. Zato nema zapreke da ovrhovoditelj (konkretno državni odvjetnik) u ovršnom postupku obuhvati i predmetni bankovni račun.
7. S obzirom na sve naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu osuđenog MJ te na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. ukinuti pobijanu presudu, bez vraćanja na ponovno odlučivanje.
U Zagrebu 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
