Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-96/2022

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu N. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika R. S. iz R., OIB…, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv- 134/2021-12 od 5. studenog 202., 17. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-134/2021-12 od 5. studenog 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak u stadij glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Točkom 1. izreke pobijane presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. V. iz R. poslovni broj Ovrv-700/2020 od 19. listopada 2020. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.744,56 eura/13.144,38 kn[1] sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos počev od 15. ožujka 2016. do isplate i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 270,89 eura/2.041,01 kn. Točkom II. izreke je odlučeno da je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 409,18 eura/3.083,00 kn, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 1.345,30 eura/10.136,21 kn.

3. Protiv presude suda prvog stupnja žali se tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Žalbenim navodima ističe da je potpisom pristupnice za D. b. c. tuženik postao solidarni obveznik utužene tražbine i da ju je dužan podmiriti. Osporava i odluku o troškovima postupka.

4. Predlaže ukinuti pobijano presudu i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tuženik u svojstvu direktora društva T. d.d. R. 21. svibnja 1998. potpisao zahtjev za izdavanje kreditne kartice D. b. c.;

- da je potpisom predmetne prijavnice tuženik prihvatio opća pravila za članstvo business kartice kao korisnik i solidarni obveznik te se obvezao da će platiti troškove učinjene upotrebom kartice ukoliko to ne učini društvo T. d.d. R.,

- da se utuženo potraživanje odnosi na račune izdane od strane E. C. C. broj …. od 10. veljače 2016. i …. od 14. ožujka 2016., na ime troškova učinjenih predmetnom D. b. karticom, koje potraživanje je dospjelo na naplatu 15. ožujka 2016.,

- da je predmetno potraživanje ustupljeno tužitelju 17. prosinca 2019.

8. Nastavno, osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je utvrdio da solidarna obveza tuženika proizlazi iz ugovora sklopljenog između dvije pravne osobe, E. C. c. d.o.o. i društva T. d.d. R., odnosno da je riječ o tražbini iz ugovora o prometu usluga, na koju se primjenjuje trogodišnji zastrani rok iz odredbe članka 228. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.

41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO). Utvrđujući da je tražbina dospjela na naplatu 15. ožujka 2016., dok je prijedlog za ovrhu podnijet 29. ožujka 2020., sud prvog stupnja je utvrdio da je nastupila zastara potraživanja tužitelja te je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

9. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja donio je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

10. Ovom sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja o zastari predmetne tražbine.

11. Odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

12. Prema odredbi članka 14. stavak 2. ZOO-a, trgovački ugovori jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

13. Potpisom pristupnice za D. b. c. karticu tuženik se kao korisnik i solidarni obveznik obvezao platiti troškove učinjene uporabom kartice ukoliko to ne učini trgovačko društvo T. d.d. R., međutim tuženik nije trgovac, već je trgovac samo trgovačko društvo T. d.d. R.. Ugovorni odnos između tužitelja i tuženika ne može se smatrati trgovačkim ugovorom, niti se tražbina tužitelja prema tuženiku kao solidarnom dužniku može smatrati tražbinom iz trgovačkog ugovora.

14. Odredbom članka 43. ZOO-a propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Odredbom članka 43. stavak 2. ZOO-a propisano je da od više solidarnih dužnika svaki može dugovati sa drugim rokom ispunjenja pod drugim uvjetima i uopće s različitim odstupanjima.

15. Budući da govorni odnos između tužitelja i tuženika nije trgovački ugovor, odgovornost za obvezu tuženika u konkretnom slučaju postoji kao obveza solidarnog dužnika u smislu članka 43. stavak 1. ZOO, a takva solidarna obveza zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Pri tom treba kazati da sukladno odredbi članka 43. stavak 2. ZOO-a vrijeme potrebno za zastaru ne mora biti isto i ne mora se računati na isti način prema svim solidarnim dužnicima jednako.

16. Kako je tražbina tužitelja dospjela na naplatu 15. ožujka 2016., dok je prijedlog za ovrhu podnijet 29. ožujka 2020., odnosno unutar petogodišnjeg zastarnog roka, u konkretnoj situaciji nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

17. Sud prvog stupnja pobijanom presudom zbog pogrešnog pravnog pristupa o osnovanosti prigovora zastare potraživanja tužitelja za sada nije odlučivao o osnovanosti visine utuženog potraživanja tužitelja, iako je tuženik osporavao visinu tražbine, stoga je valjalo primjenom odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovni postupak sudu prvog stupnja u stadij glavne rasprave u smislu odredbe članka 377. stavak 1. ZPP-a.

18. Zbog ukidanja odluke u dijelu glavnog zahtjeva ukinuta je odluka suda i u dijelu troškova postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

19. Rješenje suda prvog kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 17. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić v.r.