REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-349/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽRČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Dina Korper Žemva, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Korper & Partneri, Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 16, protiv tuženika Hrvatska Radiotelevizija, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, radi povrede prava umjetnika izvođača i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3857/2018-2 od 13. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3429/2012-84 od 20. travnja 2018., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 na TV programima HRT1, HRT2 i Satelitskom programu SLIKA HRVATSKE neovlašteno emitirao i reemitirao reprize serijala "Ljubav u zaleđu", bez isplate odgovarajuće naknade tužiteljici ŽRČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na:

1. HRT 2 od 08. listopada 2005. do 11. lipnja 2006.,

2. Slika Hrvatske od 18. srpnja 2006. do 04. rujna 2007.,

3. HRT 1/ HRT 2 od 04. lipnja 2007. do 26. travnja 2008.,

4. Slika Hrvatske od 20. srpnja 2010. do 11. ožujka 2011.,

5. HRT 2 od 09. svibnja 2012. do 26. srpnja 2012.,

6. HRT 1 od 18. prosinca 2013. do 28. kolovoza 2014., 7. HRT 2 od 23. siječnja 2017. 31. prosinca 2017.

2. Zabranjuje se tuženiku svako sadašnje i buduće reprizno prikazivanje serijala "Ljubav u zaleđu" bez odobrenja tužiteljice.

3. HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, je na ime naknade za iskorištavanje isključivog prava umjetnika izvođača na radiodifuzijsko emitiranje i reemitiranje serijala "Ljubav u zaleđu" na TV programima u vremenima iz t. 1. izreke ove presude dužan tužiteljici ŽRČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 860.115,34 kn, zatim na ime penala zbog povrede prava tužiteljice s namjerom ili iz krajnje nepažnje iznos od 420.000,00 kn, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za razdoblje od 08. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila na zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena a od 01. kolovoza 2015. pa do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište povećanjem prosječne kamatne stope odobrene na stanja kredita nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za 3 postotna poena, tekućim od:

- na iznos od 182.873,62 kn od 08. listopada 2005. do isplate;

- na iznos od 182.873,62 kn od 18. srpnja 2006. do isplate;

- na iznos od 182.873,62 kn od 04. lipnja 2007. do isplate;

- na iznos od 182.873,62 kn od 20. srpnja 2010. do isplate;

- na iznos od 182.873,62 kn od 09. svibnja 2012. do isplate;

- na iznos od 182.873,62 kn od 18. prosinca 2013. do isplate;

- na iznos od 182.873,62 kn od 23. siječnja 2017. do isplate.

4. Tuženik je dužan u svom trošku objaviti izreku ove presude u "Večernjem listu" i "Jutarnjem listu" na jedne polovine stranice, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Točkom II. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka na ime sudskih pristojbi prema odluci suda, kao neodređenim.

2. Odlučujući o žalbi tužiteljice sud drugog stupnja pobijanom presudom je presudio:

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3429/2012-84 od 20. travnja 2018. u točkama I. 1., I.2. i I.4. izreke, te u dijelu točke I.3. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 825.815,34 kn i za iznos od 420.000,00 kn na ime penala, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3429/2012-84 od 20. travnja 2018. u točki I.3. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 34.300,00 kn i sudi:

1. Nalaže se tuženiku, u roku od osam dana, platiti tužiteljici iznos od 34.300,00 kn (tridesetčetiritisućetristo kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za razdoblje od 8. listopada 2005. do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila na zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. pa do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište povećanjem prosječne kamatne stope odobrene na stanja kredita nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena:

- na iznos od 4.900,00 kn od 8. listopada 2005. do isplate;

- na iznos od 4.900,00 kn od 18. srpnja 2006. do isplate;

- na iznos od 4.900,00 kn od 4. lipnja 2007. do isplate;

- na iznos od 4.900,00 kn od 20. srpnja 2010. do isplate;

- na iznos od 4.900,00 kn od 9. svibnja 2012. do isplate;

- na iznos od 4.900,00 kn od 18. prosinca 2013. do isplate;

- na iznos od 4.900,00 kn od 23. siječnja 2017. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od osam dana, naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka uključujući troškove ovog žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 12.386,63 kn, dok se u preostalom iznosu od 1,210.195,04 kn odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova.

3. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2222/2020-8 od 26. listopada 2022. podnosi tužiteljica pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Je li sud počinio povredu materijalnog prava iz čl. 53. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN br: 167/03, 79/07, 125/11, 141/13 i 127/14, dalje u tekstu: ZAPSP) kada je naknadu za reprizno prikazivanje odredio prema Cjeniku tuženika, a ne kao odgovarajuću naknadu uzimajući u obzir kriterije za određivanje primjerene naknade iz čl. 53. ZAPSP?“

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda, kao i presuda suda prvog stupnja ukinu, te da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije.

6. Revizija je neosnovana.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice umjetnice izvođača za zaštitu autorskog prava na reprizno prikazivanje TV serije pod nazivom „Ljubav u zaleđu“.

9. Imajući u vidu sadržaj postavljenog pravnog pitanja sporna je odluka suda drugog stupnja u dijelu koji se odnosi na visinu naknade koju je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici za reprizno prikazivanje serije u kojoj je tužiteljica kao glumica odigrala ulogu.

10. Sud drugog stupnja svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je tužiteljica sa AVA d.o.o. 20. veljače 2004. sklopila Ugovor o izvršenju glumačkih usluga (dalje: temeljni Ugovor) prema kojem su ugovorili međusobna prava i obveze. Člankom 9. temeljnog Ugovora ugovoreno je da je AVA d.o.o. izričiti i samostalni nositelj svih prava vezanih za seriju, uključujući ali ne ograničavajući se na sva pripadajuća prava intelektualnog vlasništva. Novčana naknada tužiteljice za izvedbu uloge regulirana je čl. 8. temeljnog Ugovora, a ugovoreno je da tužiteljica osim te naknade nema nikakvih daljnjih imovinskih niti kontrolnih prava u vezi sa ulogom ili serijom u cjelini, njihovim raspolaganjem ili bilo kakvom eksploatacijom, osim prava na reprizno prikazivanje, time da će svoja prava na moguće reprize tužiteljica dogovarati sa prikazivačem serije

- da su tužiteljice i AVA d.o.o. 21. rujna 2004. Sklopili Aneks temeljnog ugovora prema kojem je izmijenjen dio čl. 9. temeljenog Ugovora na način da tužiteljica nema nikakvih prava u svezi sa raspolaganjem serije ili njenom eksploatacijom, no zadržava pravo na naknadu za reprizno prikazivanje serije time da će svoja prava na moguće reprize naknadno dogovarati sa prikazivačem serije

- da je tuženik sa AVA d.o.o. sklopio Ugovor broj 1047/05 kojim je otkupio prava na emitiranje (televizijska prava) serije “Ljubav u zaleđu” u programima HRT i stekao isključiv i neograničen (vremenski i po broju) pravo emitiranja u svojim programima ove serije a istim Ugovorom se AVA d.o.o. (čl. 6.) obvezao urediti sva autorska, glazbena, izvođačka i druga prava i preuzeti na sebe sve eventualne zahtjeve trećih osoba s tog osnova

- da je tuženik reprizno emitirao seriju “Ljubav u zaleđu” u terminima kako je navedeno u toč. 1. tužbenog zahtjeva tužiteljice.

11. Prema pravnom shvaćanju suda drugog stupnja tužiteljici od tuženika pripada naknada za reprizno prikazivanje serije neovisno o tome što prema Ugovoru broj 1047/05 sa AVA d.o.o. proizlazi da je AVA d.o.o. obvezna isplatiti naknadu za reprizno prikazivanje tužiteljici. Pritom se ističe da ova okolnost ne dovodi u pitanje pravo tužitelja da od AVA d.o.o. regresno potražuje iznos koji će kao naknadu za reprizno prikazivanje isplatiti tužiteljici.

12. U odnosu na visinu naknade, sud drugog stupnja imajući u vidu da visina naknade za reprizno emitiranje serije nije bila ugovorena, tužiteljici dosuđuje naknadu prema Cjeniku naknada za korištenje autorskih i izvođačkih djela i naknada za ostalu programsku suradnju iz 2007. tuženika (dalje: Cjenik), ocjenjujući da je ta naknada primjerena naknada u smislu čl. 53. ZAPSP uzimajući u obzir da uloga koju je tužiteljica tumačila nije bila jedna od glavnih uloga.

13. Tužiteljica revizijom osporava odluku suda drugog stupnja u pogledu ocjene primjerene naknade u smislu čl. 53. ZAPSP primjenom Cjenika navodeći da nije bio niti na snazi u vrijeme prvih repriziranja serije (jer je donijet 2007., a prvo repriziranje je bilo tijekom 2005.), već smatra da se visina primjerene naknade trebala utvrditi u skladu sa temeljnim Ugovorom (koji je sklopila sa AVA d.o.o.).

14. Prava tužiteljice koja reguliraju njena prava kao nositelja srodnih autorskih prava za izvedbu glumačke uloge u seriji regulirana su ZAPSP i to:

- čl. 2. st. 2. - pravo umjetnika izvođača pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja izvede djelo iz književnog ili umjetničkog područja ili izražaje folklora

- čl. 125. st. 1. - umjetnik izvođač ima isključivo pravo:

1. fiksiranja svoje nefiksirane izvedbe,

2. reproduciranja svoje fiksirane izvedbe,

3. distribuiranja, kao i pravo iznajmljivanja svoje fiksirane izvedbe.

15. Člankom 53. ZAPSP je propisano da ako visina naknade nije određena pravnim poslom, ili je njena visina određena neprimjereno, ili nije određena prema odredbi članka 162. ovoga Zakona, autor ima pravo na primjerenu naknadu. Primjerena je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pri tom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi.

16. Slijedom navedenog u okolnostima kada nije bio sklopljen ugovor između prikazivača serije i tužiteljice kao autora tužiteljici pripada pravo na primjerenu naknadu a visina te naknade utvrđuje se u okviru činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja. Prilikom određivanja naknade ima se u vidu uobičajena naknada koja se inače plaća za takvu vrstu ili opseg korištenja predmeta zaštite autorskog djela.

17. Stoga u okolnostima kada sud utvrđuje primjerenu naknadu za korištenje autorskog djela i pritom se poziva na Cjenikom određene iznose naknade za reprizno emitiranje sud drugog stupnja nije postupio protivno čl. 53. ZAPSP jer je svoju odluku temeljio na parametrima kojima je raspolagao i koji je ocijenio najprimjerenijim, na koji način je odgovoreno na postavljeno pravno pitanje.

18. Stoga je revizija tužiteljice odbijena i odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa