REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-974/2023-4

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IŽ, [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krajinović i partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 6, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravnom odjelu, Dubrovnik, Dropčeva 1 i Župe Sv. Antuna Opata, Marinovići, koju zastupaju opunomoćenici Antun Kisić i Katja Njirić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz Dubrovnika, Između Polača 18, radi priznavanja svojstva stranke u postupku naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-1579/22-12 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsI-1579/22-12 od 21. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/48, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-03 od 25. svibnja 2022. i zaključka Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/20-01/221, URBROJ: 2117/1-11/9-21-47 od 23. prosinca 2021. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog zaključka, kojim tužitelju nije priznato svojstvo stranke u postupku naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, pokrenutom po zahtjevu Župe Sv. Antuna Opata, Maranovići, u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbenim razlozima, u bitnom, osvrće se na obrazloženje pobijane presude te pojašnjava relevantnu kronologiju iz koje je razvidan i nesporan tužiteljev interes za sudjelovanjem u upravnom postupku povrata. Ističe da je tijekom 2019. podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog upravnog postupka. Parnični postupak nije pravomoćno okončan te, s obzirom da su predmet i parničnog i upravnog postupka iste nekretnine, potpuno je nejasan, nelogičan i nezakonit stav upravnih tijela izražen u pobijanim odlukama da tužitelj nema pravni interes u upravnom postupku i da parnični postupak nema nikakvog utjecaja na upravni postupak. Dodaje kako je navedena parnica na utvrđenje, dakle za podnošenje tužbe potrebno je da tužitelj ima i dokaže pravni interes, u suprotnom će tužba biti odbačena. Obzirom da u konkretnom slučaju tužba nije odbačena nego je proveden prvostupanjski postupak, tužitelj nesporno ima pravni interes za vođenje parnice za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama, što analogijom znači da tužitelj ima pravni interes sudjelovati i u upravnom postupku povrata. Mišljenja je kako nema nikakve dvojbe da odluka u parničnom postupku direktno utječe na odluku u upravnom postupku za povrat oduzete imovine. Osvrće se na postupak povrata pokrenutog po zahtjevu Biskupije Dubrovačke, Župe Sv. Antuna Opata – Maranovići, a u kojem je tužitelj zatražio 29. listopada 2021. da mu se prizna svojstvo zainteresirane osobe u smislu odredaba Zakona o općem upravnom postupku, a to iz razloga jer je u tijeku parnični postupak koji vodi radi utvrđenja prava vlasništva nad predmetnim nekretninama protiv upisanog zemljišno-knjižnog vlasnika Republike Hrvatske pred Općinskim sudom u Dubrovniku, a u kojem parničnom postupku Župa Sv. Antuna Opata ima status umješača na strani tuženika, kao i zbog toga što i dalje nije dokazan pravni slijed između podnositelja zahtjeva za povrat – Biskupije Dubrovačke, Župe Sv. Antuna Opata – Maranovići i osobe kojoj je imovina oduzeta – crkve Sv. Vida u Koritima, te iz razloga jer, obzirom na sve okolnosti, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za naturalnu instituciju budući je treća osoba (ovdje tužitelj) na valjanom i zakonitom temelju stekla predmetne nekretnine. Naime, tužitelj je stekao iste nekretnine kupoprodajnim ugovorom sklopljenim nakon što je Općina Mljet, u čijem su vlasništvu tada bile ove nekretnine, provela javni natječaj i donijela odluku o odabiru tužitelja kao najpovoljnijeg ponuditelja dana 31. srpnja 2000., pri čemu u zemljišnim knjigama nije bilo nikakvih tereta i zabilježbi o vođenju postupka naknade za oduzetu imovinu. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu, otkloniti nedostatke i presudom usvojiti tužbu tužitelja u cijelosti, podredno, ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik i zainteresirane osobe, uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, a iz kojih, i po ocjeni ovoga Suda, proizlazi da tužitelj nema, niti može imati svojstvo stranke u predmetnom postupku naknade za oduzetu imovinu, koji se vodi temeljem odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01. i 118/01. – dalje: Zakon o naknadi), slijedom čega mu je, pravilnom primjenom odredaba članka 49. i članka 139. ovdje mjerodavnog Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91. i 103/96.), osnovano uskraćeno sudjelovanje u ovom upravnom postupku.

8. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je zatražio priznavanje svojstva stranke u postupku naknade za oduzetu imovinu koji se vodi po zahtjevu Župe Sv. Antuna Opata – Maranovići, kao prijašnjeg vlasnika predmetnih nekretnina u smislu članka 1. stavka 5. Zakona o naknadi, a koji prijedlog je tužitelj obrazložio pokretanjem parničnog postupka protiv Republike Hrvatske pred Općinskim sudom u Dubrovniku radi utvrđenja prava vlasništva tih nekretnina. Navedeni parnični spor, međutim, nije i valjani dokaz tužiteljevog pravnog interesa koji bi mu omogućio položaj stranke u predmetnom upravnom postupku, a što su već argumentiranim razlozima obrazložila upravna tijela i prvostupanjski sud, otklanjajući osnovanost tužiteljevih prigovora koje ponavlja i u žalbi.

9. Pritom, a vezano na raspolaganje predmetnim nekretninama od strane Općine Mljet nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da su vlasnički sporovi po toj osnovi u nadležnosti redovnih sudova, dok se u upravnom postupku, iznimno, daje u vlasništvo oduzeta imovina isključivo pod uvjetima propisanim Zakonom o naknadi, s tim da povrat vlasništva ovlaštenicima naknade nije zapreka da tužitelj svoja vlasnička prava ostvari pred redovnim sudom po drugoj pravnoj osnovi, a koje postupke je tužitelj i pokrenuo.

10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Trebalo je stoga, temeljem odrede članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković