REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-356/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća, te sudaca Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DŽ zbog kaznenog djela iz članka 181. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 111/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika DŽ izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-551/2018 od 17. svibnja 2023., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika DŽ te se ukida prvostupanjska presuda i vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-551/2018 od 17. svibnja 2023. okrivljenik DŽ proglašen je krivim za kazneno djelo nesavjesnog liječenja iz članka 181. stavka 1. i 3. KZ/11 te je na temelju članka 181. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Pod točkom III. pobijane presude je na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K- 551/2018 od 4. lipnja 2018.
3. Pod točkom IV. pobijane presude je na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 oštećeni, žrtva ŠŽ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 99.542,11 EUR-a / 750.000,00 kuna upućen u parnicu.
4. Pod točkom V. pobijane presude je na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točaka 1. i 6. ZKP/08 određeno da je okrivljenik DŽ dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.096,82 EUR-a / 15.798,50 kuna, od čega se iznos od 3,72 EUR-a / 28,00 kuna odnosni na trošak tehničkog snimanja i prepisivanja zvučnih snimki, iznos od 1.448,34 EUR-a / 10.912,50 kuna na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja sastavljenog po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, vještaku prof. dr.sc. Vladimiru Gašparoviću i vještaku dr. sc. Mariji Baković od 11. veljače 2016., iznos od 412,77 EUR-a / 3.110,00 kuna na trošak pristupa na raspravu i davanja dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. Vladimira Gašparovića, iznos od 165,64 EUR-a / 1.248,00 kuna na trošak pristupa na raspravu i davanja dopunskog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu dr. Marije Baković, dok se iznos od 66,36 EUR-a / 500,00 kuna odnosi na paušalnu svotu, a koji iznos odgovara složenosti i duljini trajanja kaznenog postupka.
5. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik DŽ putem svog branitelja odvjetnika Borisa Ivančića iz Splita zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe da bi počinio optuženo kazneno djelo, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Valja napomenuti da je okrivljenik putem branitelja žalbu protiv presude podnio 6.7.2023., a nakon što mu je ista dostavljena putem pošte (izostala je dostava elektronskim putem zbog tada aktualnog štrajka sudskih službenika), a potom i 7. kolovoza 2023. nakon što mu je dostavljena putem elektronskog pretinca te se radi o sadržajno bitno suglasnim žalbama koje su pravovremene u oba slučaja dostave pa su i razmatrane kao jedna žalba protiv pobijane presude.
6. U odnosu na ovu žalbu odgovor je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu koje predlaže odbiti žalbu okrivljenika i potvrditi prvostupanjsku presudu, a koji odgovor na žalbu, iako nije dostavljen uz popratno izvješće, prileže spisu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-551/2018 na listu 247-248 pa je također razmatran u žalbenom postupku.
7. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
8. Neosnovano žalitelj upire na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da je činjenični opis izreke presude u proturječju sa izvedenim dokazima konkretno nalazom i mišljenjem vještaka na kojem sud poglavito temelji svoju osuđujuću presudu. Obrazlažući ovaj žalbeni razlog žalitelj analizira pravilnost zaključaka suda u pogledu ocjene pouzdanosti tog dokaza čime zapravo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a ne bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer se ne radi o tome da je prvostupanjski sud u razlozima presude o sadržaju dokaza iznio navode koji tom sadržaju ne odgovaraju.
9. Žalitelj pravilno smatra da je činjenično stanje za sada nepotpuno i pogrešno utvrđeno.
10. Okrivljenik DŽ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem iz članka 181. stavka 1. i 3. KZ/11 postupajući u neizravnoj namjeri na način da je unatoč činjenici što je znao da je pacijent ĆŽ, koji se na odjelu za hematologiju liječio zbog trombotične trombocitopenične purpure steroidom i plazmaferezom radi čega je bio evidentnog poremećaja svijesti koja se očitovala kroz uznemirenost, agitiranost i dezorijentiranost, dao mu lijek Normabel od 5 mg pa pristajući da mu takvim načinom liječenja zbog opisanog poremećaja svijesti život bude doveden u opasnost propustio ga staviti pod trajni nadzor ili fiksirati za krevet, radi čega je ovaj ustao iz kreveta i napustio svoju bolesničku sobu nekontrolirano se krećući po bolnici te se sa drugog kata bacio na tlo i pritom zadobio teške i po život opasne ozljede.
11. Okrivljenik se tijekom dokaznog postupka branio da je kritične prigode bio jedini liječnik u dežurstvu na Klinici za unutarnje bolesti koja se proteže na tri kata i broji 150 pacijenata, da nije bio prethodno obaviješten da imaju pacijenta koji treba posebnu pažnju na hematologiji jer ordinirajući liječnici nisu takvu opasku naveli u kartonu pacijenta niti mu je medicinsko osoblje skrenulo pozornost na postupanja pacijenta koja su opisana u optužnici. Po pozivu medicinskih sestara, pregledu medicinske dokumentacije odnosno terapijske liste koja mu je jedina bila dostupna i nakon razgovora s pacijentom, za kojeg je uočio da je bio vidno uznemiren, ordinirao je lijek Normabel od kojeg se ovaj smirio te uputio sestre da mu javljaju eventualne promjene. Podatak da je pacijent večer ranije iščupao venski kateter da nije znao jer o tome nije bilo podatka u medicinskom kartonu pacijenta. Na odjelu tada nije bilo uvjeta odnosno sobe za stavljanje pacijenta pod trajni nadzor, a fiksacija za krevet da je postupak koji se poduzima samo prema teškim duševnim bolesnicima i po zakonu ostvarenim pretpostavkama.
12. O tome da je okrivljenik kao dežurni liječnik pozvan zbog nemira koji se očitovao u paljenju svjetla i pričanju na mobitel tijekom noći čime su ometani drugi pacijenti, zatim da je okrivljenik bio dežuran za cijelu internu kliniku, a ne samo hematologiju i da prethodna smjena nije ukazala na oštećenika kao pacijenta na kojeg treba obratiti posebnu pozornost, svjedokinje OŽ i UŽ, medicinske sestre na odjelu hematologije, potkrijepile su okrivljenikovu obranu.
13. Sud prvog stupnja svoje zaključke o kaznenoj odgovornosti okrivljenika utemeljio je poglavito na utvrđenjima sudskih vještaka da je okrivljenikov propust u neadekvatnoj procjeni pogoršanja stanja svijesti kod oštećenika o tome da je uznemirenost, agitiranost i nemogućnost kontrole u progresiji, što da se prethodnog dana očitovalo kroz čupanje venskog katetera te da je u tom stanju pacijent trebao imati stalan nadzor što da je okrivljenik propustio poduzeti.
14. Zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su i na suglasnim iskazima svjedokinja, medicinskih sestara na odjelu, SŽ i IŽ koje su iskazivale o ponašanju okrivljenika tijekom noći koji da je palio svjetlo, razgovarao na telefon i dolazio do njihovog pulta, a nakon što su se na njegovo ponašanje počeli žaliti drugi pacijenti da je pozvan okrivljenik koji je s oštećenikom razgovarao, pogledao pacijentovu terapijsku listu, prepisao Normabel te ih uputio da prate stanje i javljaju mu eventualne promjene obzirom da mu je soba bila preko puta sestrinskog pulta.
14.1. Prvostupanjski sud zaključuje da je o čupanju venskog katetera noć prije okrivljenik morao znati te da neadekvatna liječnička procjena općeg stanja kod više karakterističnih simptoma za konkretan slučaj predstavlja propust okrivljenika u postupanju sukladno pravilima struke.
15. U očito nesavjesno postupanje spadaju grube povrede profesionalnih pravila postupanja koje su znatne i evidentne, koje predstavljaju na prvi pogled uočljiva odstupanja od priznatih pravila struke i znanosti pri čemu treba imati u vidu konkretne okolnosti kao što je stručnost osobe koja radnju poduzima, organizaciju rada, raspoloživa sredstva te psihofizičko stanje počinitelja kao što su umor i slično. 16. Okrivljenik se tereti za postupanje s neizravnom namjerom koju se ocjenjuje u odnosu na nesavjesnost u liječenju. Kada postupa u neizravnoj namjeri počinitelj nije posve siguran da će svojim postupkom ili propustom povrijediti pravila struke, ali pristaje i na takvu mogućnost i svejedno ga poduzima. Posljedica mora počinitelju biti predvidljiva već u trenutku poduzimanja ili nepoduzimanja promatrane radnje u svom konkretnom obliku i kauzalnom razvoju događaja, dakle, predvidljiva na opisani način u trenutku kada je počinio pogrešku. Mjerilo je ono što bi predvidio savjestan i razborit stručnjak okrivljenikovog profila koji raspolaže znanjima koje i on ima.
17. U konkretnom slučaju nedvojbeno je okrivljenik bio svjestan bolesti pacijenta i terapije koju je primao kao i što takva terapija kod pacijenta može prouzročiti jer je za to dovoljno stručan. Kada utvrđuje da se propust okrivljenika sastoji u neadekvatnoj procjeni općeg stanja prvostupanjski sud očito polazi od pretpostavke da je okrivljenik upoznat sa ukupnošću podataka o stanju i ponašanju pacijenta sa kojim su raspolagali i vještaci koji su dali ocjenu stanja pacijenta i progresije u poremećaju svijesti pa time i ocjenu propusta okrivljenika. Naime, vještaci su analizom cjelokupne medicinske dokumentacije za dane 25., 26. i 27. siječnja 2009. utvrdili pogoršanje centralnog nervnog sustava i bubrežne funkcije, što da je predstavljalo ozbiljno stanje koje zahtijeva nadzor. Do poremećaja svijesti je prema mišljenju vještaka došlo zbog oštećenja centralnog nervnog sustava, a vađenje venskog katetera je ukazalo na težinu kliničkog stanja.
18. Nejasno je, međutim, temeljem kojih utvrđenih činjenica koje proizlaze iz provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik bio upoznat i sa čupanjem venskog katetera od strane pacijenta večer prije njegova dežurstva, odnosno kako mu je bio dostupan taj podatak za koji sud prvog stupnja zaključuje da ga je morao znati. Ovo posebice kada se okrivljenik brani da za taj podatak nije znao jer u medicinskom kartonu nije bilo evidentirano čupanje venskog katetera, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je taj podatak naveden u otpusnom pismu za pacijenta. Radi se, naime, o podatku koji je i prema nalazu vještaka i stavu prvostupanjskog suda odlučan za ocjenu progresije u pacijentovoj agitiranosti i uznemirenosti no o tome da se kritične večeri raspolagalo tim podatkom nisu iskazivale ispitane medicinske sestre, a nejasno je da li je i kako okrivljenik imao na raspolaganju medicinsku dokumentaciju pacijenta od prethodnog dana. Ispitane medicinske sestre SŽ i D, čije je iskaze sud u cijelosti prihvatio, međusobno suglasno i sukladno obrani okrivljenika navele su kako se svi pacijenti na odjelu hematologije smatraju teškima no na pacijente koji trebaju posebnu skrb da upozorava prethodna smjena koja da na ovog pacijenta nije posebno ukazala, a da je uobičajen postupak dežurnog liječnika po pozivu pregledati pacijenta i terapijsku liste.
19. Dakle, saznanje o ukupnosti podataka o pacijentu o kojem ovisi pravilna procjena njegova zdravstvenog stanja jest bitna činjenica jer se na osnovu njezina utvrđenja, između ostalih okolnosti, ocjenjuje da li je došlo do povrede profesionalnih pravila postupanja odnosno da li se radilo o očitoj nesavjesnosti te je li opisana posljedica bila predvidljiva već u trenutku nepoduzimanja mjera koje bi u svom konkretnom obliku i kauzalnom razvoju događaja spriječile posljedicu.
20. Stoga je, za sada, pravilnost zaključka suda prvog stupnja da bi pravilnim postupkom prilikom pregleda oštećenika okrivljenik mogao uočiti simptome karakteristične za terapiju koju je pacijent primao čime je postupio protivno pravilima, ozbiljno dovedena u pitanje.
21. Očita nesavjesnost okrivljenika se prema činjeničnom opisu pobijane presude očitovala i u propustu okrivljenika da zbog nesavjesnosti u procijeni pogoršanje stanja svijesti oštećenika poduzme mjere za njegovo osiguranje i to stalni nadzor ili fiksaciju za krevet. Okrivljenik se brani kako je bio jedini dežurni liječnik za cijelu internu kliniku, a ne samo hematologiju, a što su potvrdile svjedokinje SŽ i D, te da u to vrijeme nije bilo objektivnih mogućnosti da pacijenta stavi pod stalan nadzor obzirom na organizacijsku strukturu i prostornu organizaciju. Naime, osim gastrointenzivne da nisu imali jedinicu intenzivne njege što je potvrdila i svjedokinja TŽ koja je iskazala kako je kasnije formiran Odjel intenzivne njege na kojoj su ležali pacijenti koji su primali plazmaferezu. Ograničavanje kretanja pacijenta vezivanjem za krevet odnosno fiksacijom, prema tvrdnji okrivljenika, primjenjuje se kod određene kategorije pacijenata i po posebnoj zakonskoj regulativi.
22. Iako se okrivljenik proglašava krivim za propuštanje poduzimanja mjera kojima bi se spriječila posljedica nekontroliranog kretanja već uznemirenog i agitiranog pacijenta zbog daljnje progresije pogoršanja stanja svijesti, nejasno je temeljem kojih utvrđenih činjenica koje se temelje na provedenim dokazima sud prvog stupnja zaključuje da je nepoduzimanje mjera ograničenja kretanja pacijenta rezultat nesavjesnosti u postupanju okrivljenika. Okrivljenik je tijekom dokaznog postupka predlagao provođenje dokaza radi provjere navoda njegove obrane o objektivnim okolnostima radi kojih se pacijent ne bi mogao staviti pod trajni nadzor i fiksirati za krevet.
23. Utvrđenjem relevantnih činjenica o tome da li je na odjelu hematologije bilo objektivnih mogućnosti za stavljanje pacijenta pod stalni nadzor te da li je postojala pretpostavka za njegovo fiksiranje za krevet bi se utvrdilo da li su propusti za koje se okrivljenik tereti rezultat očite nesavjesnosti u njegovu postupanju ili rezultat objektivne nemogućnosti da se poduzmu opisane mjere, sve uz pretpostavku postojanja svijesti o pogoršanju stanja svijesti oštećenika i opasnosti od nekontroliranog kretanja. Radi se o utvrđenju činjenica odlučnih za ocjenu kaznene odgovornosti okrivljenika čiju je pravilnost također žalitelj za sada ozbiljno doveo u pitanje.
24.Kazneni zakon se od vremena počinjenja djela do donošenja nepravomoćne presude kojom je okrivljenik proglašen krivim izmijenio u odnosu na kazneno djelo nesavjesnog liječenja i to kako u odnosu na osnovni oblik koji je KZ/97 propisao u članku 240. tako i u odnosu na kvalificiani oblik tog kaznenog djela koji je propisan u članku 249. stavku 1. KZ/97, a koje je kazneno djelo u KZ/11 propisano u članku 181. stavku 1. i 3. KZ/11. Iako u razlozima presude sud prvog stupnja obrazlaže primjenu blažeg zakona i to u odnosu na kvalifikatorna obilježja kaznenog djela (točka 37. presude), u razlozima presude nije razvidno na temelju kojih provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje o tome da li je kod oštećenika kao posljedica očito nesavjesnog postupanja nastupila teška tjelesna ozljeda ili teško narušenje zdravlja odnosno znatno pogoršanje postojeće bolesti, kako to propisuje članak 249. stavak 1. KZ/97, ili pak osobito teška tjelesna ozljeda iz članka 181. stavka 3. KZ/11 za koje se okrivljenik proglašava krivim.
25. Iz svih naprijed navedenih razloga osnovana je žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08 pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
26. Sud će u ponovljenom postupku izvesti sve do sada izvedene dokaze kao i druge dokaze za čijim se izvođenjem ukaže potreba, ocijeniti ih kako samostalno tako i u korelaciji sa drugim dokazima te obranom okrivljenika, a nakon toga donijeti novu i valjano obrazloženu presudu. Po pravilno i potpuno utvrđenim činjenicama odlučnim za ocjenu bitnih obilježja kaznenog djela prvostupanjski će sud, u slučaju donošenja presude kojom okrivljenika proglašava krivim, detaljno obrazložiti zbog čega smatra da su se u postupanju okrivljenika ostvarila obilježja kaznenog djela i to u njegovom osnovnom i kvalificiranom obliku kao i obrazložiti pitanje pravnog kontinuiteta i primjene blažeg zakona.
Rijeka, 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
