REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2799/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za Ministarstvo financija, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 546/2021-2 od 6. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-332/2018-23 od 17. ožujka 2021., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-546/2021-2 od 6. veljače 2023. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Kod obračuna prekovremenih sati trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova ostvarenih prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?“.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-546/2021-2 od 6. veljače 2023., u kojem je postavila pravno pitanje naznačeno u izreci ovoga rješenja, navodeći da postoji različita praksa viših sudova u odnosu na postavljeno pravno pitanje.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatnika Područnog carinskog ureda Osijek, za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenih sati u razdoblju od kolovoza 2013. do siječnja 2018.
4. Primjenom odredbe članka 44. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13 – dalje: KU/13) koja je identična odredbi članka 38. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17) sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja i naložili tuženici isplatiti iznos od 462,24 eura sa zateznim kamatama. Sudovi su ocijenili da tuženica nije tužitelju pravilno iskazala broj sati prekovremenog rada, odnosno da na obračunskim listama nije iskazala sate prekovremenog rada kao razliku između ostvarenih sati rada prema evidenciji o korištenju radnog vremena i redovnog mjesečnog fonda radnih sati, pri čemu da je pogrešna tvrdnja tuženice da nije trebala o korištenju slobodnih dana donijeti rješenje u kojem bi se utvrdilo kada su sati prekovremenog rada ostvareni.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje tuženice, navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda – odluka broj Rev- 445/2023-2 od 12. rujna 2023., a niti sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-470/2022-2 od 12. svibnja 2022.).
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
