REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1860/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miru Glavašu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš i Šutalo u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Draženu Delaču, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4219/2022-3 od 21. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7081/2012-63 od 1. srpnja 2022., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužiteljici protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4219/2022-3 od 21. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7081/2012-63 od 1. srpnja 2022. u točki I. izreke u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
„Može li sud u postupcima u kojima utvrdi ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o potrošačkom kreditu, promjenjive kamatne stope (cijena) i valutne klauzule (predmet), dakle, bitnih elemenata potrošačkog Ugovora o kreditu, Ugovor ostaviti na snazi ili treba utvrditi ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, po službenoj dužnosti i/ili ukoliko to zahtijeva potrošač kao zainteresirana osoba?“.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4219/2022-3 od 21. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. izreke, a kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7081/2012-63 od 1. srpnja 2022. u točki I. izreke zbog pravnog pitanja pobliže navedenog u izreci ovog rješenja (točka I. izreke), dok je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog više pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, time da tuženik prijedlog podnosi i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice te zatražio naknadu troška za podneseni odgovor.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocjena je ovoga suda da je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje tužiteljice važno pravno pitanje za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a praksa viših sudova nije jedinstvena.
4. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u stavku I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, a postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, treba reći, da je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga, jer je na sva pitanja odgovoreno u odlukama revizijskog suda, a pravno shvaćanje iz pobijane odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev- 1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i dr., a nije riječ o pitanjima glede kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije tuženika valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st.
2. ZPP, time da tuženik povredu temeljnih ljudskih prava veže uz pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. S tim u vezi, revizijski sud načelno ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava, a kako to tvrdi u prijedlogu.
8. U opisanim okolnostima kada tuženik nije dokazao da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.
9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (IV. izreke).
Zagreb, 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
