REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1814/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. K., OIB ..., 2. tužiteljice V. T., OIB ..., 3. tužitelja I. A., OIB ..., 4. tužiteljice N. M., OIB ... i 5. tužitelja N. V., OIB ..., svi iz S., koje zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika M. V., OIB ..., 2. tuženice R. V., OIB ... i 3. tuženika V. V., OIB ..., svi iz S., koje zastupa punomoćnica S. J., odvjetnica u S., radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2148/2023-3 od 11. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-152/2017 od 17. travnja 2023., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2148/2023-3 od 11. listopada 2023., u kojem postavljaju sljedeća pitanja:
„1. Je li osoba koja je, uz suglasnost skupa stanara stambene zgrade, provela prenamijenu zajedničkih dijelova stambene zgrade u stan do 19. lipnja 1991. godine, i koja se u smislu Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadostojnika stambene zgrade (NN 22/06) smatra osobom iz članka 3., a nije ostvarila pravo na otkup tog stana jer je u sudskom postupku pravomoćno odbijena sa zathjevom za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji tog stana, izgubila pravni osnov za boravak u tom stanu kad nije podnijela zahtjev za sklapanjem ugovora o najmu u roku od 6 mjeseci od primitka pravomoćne sudske odluke prema kojoj joj pravo na otkup stana ne pripada?
2. Je li osoba iz članka 3. Zakona o prodaji stanovana namijenjenih za nadostojnika stambene zgrade (NN 22/06) izgubila položaj najmoprimca u odnosu na stan iz članka 1. stavka 2. tog zakona, ako u roku od 6 mjeseci od primitka pravomoćne odluke prema kojoj joj ne pripada pravo na otkup stana nije podnijela zahtjev za sklapanjem ugovora o najmu suvlasnicima stambene zgrade, odnosno njihovom predstavniku ili zastupniku?
3. Jesu li vlasnici posebnih dijelova stambene zgrade koji su ujedno i vlasnici odgovarajućih dijelova cijele nekretnine sukladno članku 66. i čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, aktivno legitimirani zahtijevati predaju u posjed prostorija prenamijenjenih u stan protiv osobe koja je tu prenamjenu, uz suglasnost tadašnjeg skupa stanara, provela iz zajedničkih dijelova stambene zgrade do 19. lipnja 1991. godine, ali prema odredbama Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadostojnika stambene zgrade (NN 22/06) nije ostvarila pravo na otkup tog stana, niti podnijela zahtjev za sklapanjem ugovora o najmu u roku od 6 mjeseci od primitka pravomoćne sudske odluke u kojoj je utvrđeno da joj pravo na otkup stana ne pripada?”.
1.2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelji kao razlog zbog kojih pitanja smatraju važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a navode da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3574/2017 od 5. lipnja 2018.
2. Uz naznačena pitanja predlagatelji su se pozvali i na povredu ustavnih prava iz čl. 19. i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te konvencijskim prava iz čl. 1. st. 1. Protokola br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. To iz razloga jer navedena odluka Županijskog suda u Zagrebu, na koju se pozivaju podnositelji ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu. Naime, u toj odluci izraženo je pravno shvaćanje u odnosu na bespravnu prenamjenu zajedničkog prostora za koju nije bilo potrebne suglasnosti stanara ili drugog ovlaštenog organa, dok je u ovoj pravnoj stvari nesporno da je takva suglasnost postojala.
6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelji u biti izražavaju nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
8. Naime, činjenica da tužitelji nisu uspjeli u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su im ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
