REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3066/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv tuženika-protutuženika MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Grafu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Alija Hrastinski & Graf u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-472/2023-3 od 30. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P Ob-18/2019-122 od 6. lipnja 2023., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-472/2023-3 od 30. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P Ob-18/2019-122 od 6. lipnja 2023.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je navedeno pitanje koje podnositeljica prijedloga smatra važnim pravnim pitanjem za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:

"1. Da li je tužiteljica povrijeđena u pravu vlasništva odbijanjem tužbenog zahtjeva u drugostupanjskom postupku na utvrđenje prava vlasništva na osnovi zajednički stečene imovine u braku nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 59, zgrada, dvorište i oranica u [adresa] od 920 m2, ako su tužiteljica i njen bivši suprug sada pokojni VB, za vrijeme trajanja braka nesporno 1990. godine kupili i isplatili cijenu za navedenu nekretninu i stupili u posjed nekretnine, čime je nekretnina temeljem Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998) postala njihovo zajedničko vlasništvo, ako je navedenu nekretninu pok. VB bez znanja i odobrenja tužiteljice prijevarno nagovorio prodavatelje da potpišu kupoprodajni ugovor koji nisu niti razumjeli kojim nekretninu prodaju MB koji u kupoprodaji nije sudjelovao, a znao je da je nekretnina zajednička imovina njegovog oca po. VB i tužiteljice koju su kupili 10 godina prije, te su svi sudionici posla postupali nesavjesno, te su nakon što je već podnesena tužba postupajući protivno načelu poštenja i savjesnosti u sudskom postupku koji je vođen kod Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-518/01 ishodili i presudu od 26.06.2001. na utvrđenje prava vlasništva I-tuženika MB, iako je svim strankama u postupku prijenosa prava vlasništva bilo poznato da nekretnina predstavlja zajednički stečenu imovinu u braku tužiteljice i pok. VB s kojom nekretninom nisu mogli valjano raspolagati bez sudjelovanja tužiteljice kao zajedničkim vlasništvom, pa upis prava vlasništva u korist I-tuženika MB koji je postupao nesavjesno u zemljišnim knjigama prema tužiteljici u tijeku parničnog postupka nema pravnog učinka jer tužiteljici pripada vlasništvo na nekretnini temeljem zakona po osnovi zajednički stečene imovine u braku?"

3. Nadalje, podnositeljica prijedloga još navodi da su joj zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno i temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju u odnosu na zaštitu prava na mirno uživanje stečenog vlasništva.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ocjena je ovog suda da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije se ne može smatrati pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, iz sadržaja postavljenog pitanja i cjelokupnog obrazloženja prijedloga jasno proizlazi da je pitanje usko vezano uz činjenična utvrđenja i okolnosti konkretnog slučaja, te istim podnositeljica prijedloga još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Prema tome, nije riječ o pravnom pitanju koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. U takvoj situaciji nije odlučno ukazivanje na praksu ovoga suda, a koju je pobliže tužiteljica označila u prijedlogu za dopuštenje revizije.

6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju bila počinjena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka ili na osobito težak način bilo povrijeđeno neko materijalno pravo i da bi to bilo učinjeno u toj mjeri da bi istoj bila povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako se to tvrdi u prijedlogu.

7. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 17. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa