REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-4744/2019-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać- Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nikolina Karpati Duvnjak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Medika d.d. Zagreb, Capraška 1, OIB: 94818858923, koju zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1973/2017-7 od 21. lipnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7127/2014-23 od 28. lipnja 2017., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1973/2017-7 od 21. lipnja 2019., te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je Kupoprodajni ugovor od 16. srpnja 2001.g. ovjeren po javnom bilježniku Željki Horvat Pernar iz Zagreba, dana 24.srpnja 2001.g. broj ovjere Ov-6548/01 ništav i da ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku MEDIKA d.d. Zagreb, Capraška 1, OIB: 94818858923, vratiti tužiteljici TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sva prava i imovinu koju je stekao temeljem ništavog ugovora, a ukoliko to nije moguće nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici novčanu protuvrijednost stečenih prava i imovine prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve to u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da su ništavi i da ne proizvode pravne učinke i svi ostali Ugovori sklopljeni temeljem Ugovora u stavku I. izreke ove presude i to: Anex kupoprodajnog ugovora od 29.11.2001.g. ovjeren po javnom bilježniku Josipu Dragunu iz Osijeka, pod brojem Ov-864/02 dana 04. veljače 2002.g., Ugovor o asignaciji od 16.07.2001.g. i Ugovor o pripajanju od 16.07.2001.g., ovjeren po javnom bilježniku Željki Horvat Pernar iz Zagreba pod br. Ov-6550/01 dana 24. srpnja 2001.g.
IV. Nalaže se tuženiku MEDIKA d.d. Zagreb, Capraška 1, OIB: 94818858923, naknaditi tužiteljici TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 28.740,00 kn, sve to u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena te su tužbeni zahtjevi odbijeni.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači.
4. U odgovoru na tužbu tuženik predlaže da se revizija odbaci ili odbije.
5. Revizija je osnovana.
6. Nije sporno da su stranke sklopile ugovore na koje se odnosi tužbeni zahtjev a sporno je, je li te ugovore tužiteljica sklopila u stanju nužde, teškog materijalnog stanja i zavisnosti, pri čemu je tuženik za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je tuženik dao, dakle, upitno je radi li se o zelenaškom ugovoru (čl. 141. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 73/91 i dr. – dalje: ZOO).
7. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je kupoprodajna cijena koja se odnosi na kupoprodaju osnivačkih sredstava i osnivačkih prava [obrt] sa sjedištem u [adresa], kao i ostalih sredstava opreme i imovine te ustanove, zajedno s naknadom za sva novčana sredstva koja je osnivač uložio u uređivanje poslovnih prostorija Ustanove, ugovorena u iznosu od 838.673,50 kn, da je u obiteljskoj kući tužiteljice u kojoj se nalazi jedna ljekarna zasnovano fiducijarno vlasništvo radi osiguranja potraživanja tuženika za iznos od 120.578,78 kn, te da je realna kupoprodajna cijena obzirom na cijenu osnivačkih sredstava i osnivačkih prava iznosila, za ta sredstva i prava, najmanje 1.800.000,00 kn (iz iskaza vjerodostojnog svjedoka PC proizlazi da je ta vrijednost iznosila i znatno više).
8. Prvostupanjski sud zaključuje da je postojao očiti nesrazmjer vrijednosti davanja, da je tužiteljica bila u stanju zavisnosti od tuženika zbog dugova i osobnih problema s dvoje bolesne djece, pa su zahtjevi tužiteljice prihvaćeni na temelju odredbe čl. 141. st. 1. ZOO.
9. S nekoliko sumarnih rečenica drugostupanjski sud je iznio da je tužiteljica imala i dugove za koje tvrdi da su manji nego što je navedeno u revizorskom izvješću, a da nije dokazala stanje zavisnosti, da se mogla osloboditi prodaje ljekarni po većim iznosima drugim kupcima, te da je tužiteljica "stručna osoba s dugogodišnjim iskustvom u ljekarni koja je znala kretanje cijena licenci i visinu svojih dugova, te je svjesna posljedica potpisala kupoprodajni ugovor te ostale vezane ugovore".
10. Prije svega već zaključak drugostupanjskog suda da, bez obzira što je vrijednost licenci za tri ljekarne tužiteljice iznosila 1.800.000,00 kn, to "nije dokaz da ne postoji nerazmjer davanja jer je tužiteljica imala i dugove za koje tvrdi da su bili manji nego što je navedeno u revizorskom izvješću, a što nije dokazala", nije prihvatljivo jer je izostala analiza dokaza koji se odnose na dugove tužiteljice, prvenstveno je trebalo uzeti u obzir da je u kupoprodajnom ugovoru utvrđeno da gubitak u poslovanju iznosi svega 271.977,64 kn, što je utvrdio prvostupanjski sud, uz ostale razloge zbog kojih smatra da je dug bitno manji nego što je utvrđeno u revizorskom izvješću.
11. Drugostupanjski sud ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda a ne iznosi konkretne razloge koji bi demantirali uvjerljivost argumentacije prvostupanjskog suda, već samo konstatira da tužiteljica nije dokazala da je dug bio manji od iznosa utvrđenog revizorskim izvješćem.
12. Drugostupanjski sud smatra da tužiteljica nije bila u stanju zavisnosti jer je imala mogućnost prodati ljekarnu za veću cijenu te se tako osloboditi zavisnosti.
13. U reviziji tužiteljica osnovano uočava i tome prigovara da ovakvom konstatacijom drugostupanjski sud zapravo potvrđuje da je tužiteljica bila u stanju zavisnosti, a, osim toga, na dijelu tužiteljičinih nekretnina bilo je zasnovano fiducijarno vlasništvo, kao što je već navedeno.
14. U konkretnom slučaju radi se o predmetu koji je činjenično složen a od 15 stranica prvostupanjske presude 9 stranica (stranice 6-14) sadrže iscrpnu i suvislu ocjenu dokaza te činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda.
15. Postupajući suprotno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), potpunim izostankom savjesne i brižljive ocjene dokaza, sa nekoliko općenitih rečenica drugostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje drukčije od prvostupanjskog suda i preinačava prvostupanjsku presudu.
16. Dakako, pravna utemeljenost sudske odluke ne ovisi o njenom opsegu, međutim, u ovom slučaju i razlika u opsegu prvostupanjske i drugostupanjske presude na prvi pogled dovodi u pitanje utemeljenost drugostupanjske presude i njenu kvalitetu, a neznatnom analizom i usporedbom konkretnog sadržaja prvostupanjske i drugostupanjske presude u ovom slučaju lako je uočiti znatne i neprihvatljive deficite sadržaja drugostupanjske presude.
17. Zbog svega izloženog ovaj revizijski sud zaključuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 8. ZPP, u vezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP, što je razlog za podnošenje revizije u smislu čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. riješeno kao u izreci.
18. U nastavku postupka treba ponovno odlučiti o žalbi tuženika imajući u vidu sve izloženo, pri tome otkloniti nedostatke na koje ukazano ovim rješenjem, te donijeti zakonitu odluku o žalbi.
19. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
