REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2588/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Maestro Media d.o.o., OIB 15274518587, Zagreb, Prve Struge 11, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zračna luka Zagreb d.o.o., OIB 77395415345, Zagreb, Pleso, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 1.253.627,29 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7299/2017-2 od 1. kolovoza 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-660/2007-59 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom 1. izreke naloženo je tuženiku isplati tužitelju iznos od 59.542,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2017. do isplate po stopi od 9,41% odnosno prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju utvrđuje HNB, uvećanoj za pet postotnih poena. Pod točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati preostali iznos od 1.194.850,01 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je pod točkom 3. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-660/2007-59 od 27. listopada 2017. u točki 2. njene izreke.

II. Uvažava se tuženikova žalba i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-660/2007-59 od 27. listopada 2017. u točki 1. i 3. njene izreke i sudi:

1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 59.542,28 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od dana 27. listopada 2017. godine do isplate po stopi od 9,41% odnosno prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju utvrđuje HNB, uvećanoj za pet postotnih poena.“.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 72.650,00 kn (sedamdesetdvijetisućešestopedeset kuna) u roku od 8 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 95.693,75 kn (devedesetpettisućašestodevedesettri kune i sedamdesetpet lipa).“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog povrede pravila sadržanih u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02).

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je, nakon sniženja tužbenog zahtjeva s iznosa od 3.130.077,33 kn, zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.253.627,29 kn s osnove naknade štete i to zbog izmakle dobiti u razdoblju od 2007. do 2010. u iznosu od 944.085,01 kn, zbog oštećenja imovine tužitelja uslijed tuženikovog nestručnog skidanja i demontaže tužiteljeve opreme (hologramskog panela) u iznosu od 59.542,28 kn i na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 250.000,00 kn.

7. Nije sporno među strankama, u ovoj fazi postupka da su tužitelj kao zakupoprimac i tuženik kao zakupodavac 17. studenog 2005. sklopili Ugovor o zakupu broj 44-M/05 kojim je tuženik dao tužitelju u zakup promidžbenu površinu u komercijalnom dijelu putničke zgrade, dimenzija 320x210 cm tj. video panela od 140 incha te da je ugovor sklopljen za razdoblje od pet godina, odnosno od 17. studenog 2005. do 17. studenog 2010. Nije niti sporno da je dopisom od 18. listopada 2006. tuženik obavijestio tužitelja da je zbog radova na rekonstrukciji dijela putničke zgrade prisiljen privremeno ukloniti tužiteljev panel s postojeće pozicije, te da će privremeno uklanjanje panela trajati od 1. studenog 2006. do 15. siječnja 2007. do kada se predviđa da će trajati radovi; da je tužitelj u dopisu od 8. studenog 2006. izjavio tuženiku da raskida ugovor o zakupu i potražuje naknadu štete.

8. Po ocjeni ovog suda vodeći računa o utvrđenim činjenicama koje se u revizijskoj fazi postupka ne mogu dovoditi u pitanje pravilno sud drugog stupnja ocjenjuje da se u ovom sporu radi o poslovnoj suradnji između stranaka na temelju Ugovora o zakupu promidžbene površine, pa se na odnos stranaka primjenjuju odredbe ZOO-a koje reguliraju ugovor o zakupu.

9. Prema odredbi čl. 523. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO) ako potrebni popravci zakupljene stvari ometaju njezino korištenje u znatnoj mjeri i za duže vrijeme, zakupnik može raskinuti ugovor.

10. Stoga posve pravilno sud drugog stupnja tumači citiranu odredbu ZOO-a rema kojoj se ugovor može raskinuti jednostranom izjavom zakupnika (ovdje tužitelja) jedino u slučaju ako su kumulativno ispunjena dva propisana uvjeta:

1. ako potrebni popravci ometaju korištenje predmeta zakupa u znatnoj mjeri i

2. ako to ometanje traje dulje vrijeme.

11. I prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju kada je zbog sigurnosnih razloga trebalo izvršiti popravak krovne konstrukcije na kojoj su se nalazile promidžbene površine, a ugovor o zakupu promidžbene površine sklopljen je na rok od pet godina, a radovi na popravku su prema obavijesti tuženika od 18. listopada 2006. trebali trajati od 1. studenog 2006. do 15. siječnja 2007., (dakle 2,5 mjeseci), u konkretnom slučaju nisu bila kumulativno ispunjena propisana dva uvjeta za raskid ugovora, budući da se u odnosu na ugovoreno trajanje zakupa, planirani rok popravka od oko dva i pol mjeseca ne može smatrati dužim vremenom, te je tužitelju bilo ponuđeno premještanje panela na drugu poziciju u istoj komercijalnoj zgradi ili po završetku radova povrat na staro mjesto.

12. Stoga, kako tužitelj nije mogao jednostrano raskinuti ugovor jer nisu ispunjeni uvjeti kako ih određuje odredba čl. 523. st. 1. ZOO-a to tužitelj nema niti pravo na naknadu štete koju eventualno trpi s naslova izgubljene zarade i povrede prava osobnosti.

13. U odnosu na zahtjev za naknadu štete zbog oštećenja tužiteljeve imovine uslijed tuženikovog nestručnog skidanja i demontaže hologramskog panela i prema ocjeni ovog suda tužitelj bi imao pravo na naknadu tog dijela štete ako bi dokazao da su ispunjene pretpostavke iz odredbi čl. 1045. ZOO-a i to štetnu radnju tuženika, da mu je nastala šteta i u kojem iznosu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete te protupravnost.

14. Kada je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je nesporno da je tuženik nestručno demontirao i oštetio opremu tužitelja, budući da iz spisa proizlazi da je tuženik tu tvrdnju tijekom postupka osporio, kako to pravilno utvrđuje i sud drugog stupnja prema pravilu o teretu dokazivanja propisanom odredbama čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica na kojim zasniva svoje zahtjeve ili kojima se protivi navodima i zahtjevima protivne strane. Zato je u ovom konkretnom slučaju tužitelj bio dužan dokazati istinitost tvrdnje da je tuženikovom štetnom radnjom, odnosno nestručnim demontiranjem i skidanjem hologram panela oštećena njegova oprema i time mu prouzročena šteta.

15. Kako tužitelj kao dokaz glede etabliranja odštetne odgovornosti tuženika nije ponudio niti jedan dokaz osom saslušanja zakonskog zastupnika tuženika to i ovaj sud prihvaća zaključak suda drugog stupnja da se da se iskaz zastupnika po zakonu tužitelja ne može smatrati valjanim dokazom za tu spornu činjenicu, budući je on kao stranka u postupku neposredno zainteresiran za ishod spora.

16. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije predlagao druge dokaze radi utvrđenja te sporne činjenice, pa je stoga pravilno primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), zahtjev za naknadu tog dijela štete, trebalo kao neosnovan odbiti. kako to ocjenjuje i utvrđuje sud drugog stupnja.

17. Kako su ovom sporu sve odlučne činjenice utvrđene i pravilno ocijenjene, te je na njih pravilno sud primijenio materijalno pravo koje je trebalo primijeniti to nisu počinjene bitne povrede postupka pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj jer je sud drugog stupnja dao jasne i razumljive razloge za svoju odluku glede onih činjenica koje su odlučne u ovom postupku pri čemu je dao i jasne i razumljive razloge zašto je na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo i odgovarajuće postupovne odredbe.

17.1. Stoga presuda suda drugog stupnja ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je proturječna stanju spisa ili tvrdnjama i utvrđenjima iz same osporavane presude.

18. S tim u svezi nisu niti osnovani niti opširni, ali posve apstraktni prigovori tužitelja o postojanju povrede čl. 6. st. 1. EKLjP.

19. Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti i potvrditi presudu suda drugog stupnja primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 17. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina