REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1316/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S., OIB …, iz G. B., …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB …, za Ministarstvo obrane, OIB …, …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-876/2023-2 od 3. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-131/2022-47 od 30. ožujka 2023., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-876/2023-2 od 3. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 131/2022-47 od 30. ožujka 2023. zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Mora li ili ne mora tužitelj (radnik) prije pokretanja parničnog postupka radi isplate dodataka na plaću protiv tuženika (poslodavca) voditi osobne posebne evidencije o svojoj nazočnosti na radu i trebaju li takve evidencije biti uopće pretpostavka za vođenje takvog sudskog radnog spora za isplatu dodataka na plaću i ima li tužitelj (radnik) pravo osporavati evidencije o radu tuženika (poslodavca) tijekom parničnog postupka, iako ih pred poslodavcem nije prije pokretanja parničnog postupka osporavao niti je vodio zasebne pisane evidencije o svojoj nazočnosti na radu?
2. Mora li ili ne mora tužitelj (radnik) pokretati poseban prethodni postupak pred poslodavcem , prije parničnog postupka, kojim bi osporavao evidencije o radu tuženika (poslodavca) ili mu je dozvoljeno da to može učiniti i tijekom pokrenutog parničnog postupka ?
3. Smatra li se da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja na pravno relevantan način sukladno čl. 4.st.1. i st.2. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5.st.1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima ( NN 37/11) ukoliko je propustio za pojedine dane terena (TR) upisati trajanje radnog vremena, ukoliko iskazuje sate prekovremenog rada za radno vrijeme koje odgovara samo redovnom radnom vremenu, ukoliko ne prikazuje ili iskazuje manje sati noćnog rada u odnosu na upisano radno vrijeme te je li slijedom takvih evidencija radnog vremena koje ne vode radno vrijeme na pravilan način, pravilno shvaćanje suda da u takvim okolnostima treba kao pravilnu prihvatiti evidenciju tuženika u odnosu na iskaze tužitelja i svjedoka koji su iskazivali o prosječnom trajanju radnog vremena na terenima jer nemaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj točno radnih sati pojedinih dana proveo radeći, ili pak takvu situaciju treba prosuđivati primjenom odredaba čl. 131.st.4. Zakona o radu/09, odnosno 135.st.4. Zakona o radu/14 koje propisuju da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4.st.1. i 2. ZR/09, odnosno čl. 5.st.1. ZR/14 na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od drugih županijskih sudova (Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 69/2023 od 27. travnja 2023., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-963/2022 od 27. srpnja 2023. i dr.) pri čemu sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za isplatu razlike plaće po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom i nedjeljom, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.
5. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka VII. I VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09). Cijeneći da tuženik nije dostavio potpune evidencije o radu tužitelja, sud prvog stupnja je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka u kojoj je obračun prekovremenih sati izvršen prema iskazu tužitelja i svjedoka, uzimajući u obzir i iskorištene slobodne dane, te je dosudio tužitelju razliku plaće u iznosu od 2.303,67 eura.
6. Sud drugog stupnja je ocijenio da je u konkretnom slučaju trebalo kao pravilne prihvatiti evidencije tuženika koje su potpisane od tužitelja, jer nakon preteka više godina ni tužitelj ni svjedoci nemaju točna i precizna saznanja o tome koliko je radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju tužitelj proveo radeći na terenu. Sud drugog stupnja je pri tome uzeo u obzir da službene evidencije tuženika, koje su dostavljene u spis, tužitelj nije osporavao ili u za to odgovarajućem postupku dokazao da bi odgovorna osoba tuženika u te evidencije unosila neistinite podatke.
7. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a. stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. i broj Rev-488/2023-2 od 21. studenoga 2023. u kojima je izraženo pravno shvaćanje:
„da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim će dokazima sud dati prednost te da sudovi pri tome trebaju, između ostalog, voditi računa i o tome je li tužitelj do pokretanja sudskog postupka, iznosio primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje stavljene primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Prema tome radnik nije dužan prije pokretanja parničnog postupka evidenciju o radnom vremenu osporavati u posebnom postupku, niti takvo osporavanje predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe radi isplate razlike plaće, već se evidencije radnog vremena mogu osporavati u parničnom postupku.“.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
