Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-135/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Crnov, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. za savjetovanje i usluge, OIB: 17863542417, iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj P-206/2022-6 od 7. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženika se prihvaća te se preinačuje presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-206/2022-6 od 7. prosinca 2022. (točka I i II izreke) tako da sada ista glasi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja ND iz [adresa], pokrenuta pred Financijskom agencijom dana 5. srpnja 2021. godine, po zahtjevu za naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. za savjetovanje i usluge iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, a temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, posl. br. Ovrv- 8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine, pravomoćnog i ovršnog dana 4. kolovoza 2008. godine."
2. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 165,90 EUR u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 417,25 EUR u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:
"I Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja ND iz [adresa], pokrenuta pred Financijskom agencijom dana 5. srpnja 2021. godine, po zahtjevu za naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o. za savjetovanje i usluge iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, a temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, posl. br. Ovrv- 8324/2008 od 21. srpnja 2008. godine, pravomoćnog i ovršnog dana 4. kolovoza 2008. godine.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.350,00 kn / 577,34 eur1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 7. prosinca 2022. godine kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv te odluke dopuštenu i pravovremenu žalbu je izjavio tuženik i to kako se navodi u žalbi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi se među inim navodi da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je prigovor tužitelja da je nastupila zastara osnovan, te se traži da se žalba prihvati i postupi sukladno traženju jer je prigovor zastare tužitelja neosnovan. Zatraženi su i troškovi žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Naime iz predmetnog spisa te spisa Ovr-203/2022 Općinskog suda u Đakovu koji je priložen ovom spisu među inim proizlazi da je tužitelj zaključkom Općinskog suda Đakovu broj Ovr-203/2023-3 od 29. lipnja 2022. (l.s.45 u tom spisu) upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika određene na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka broj Ovr-8324/08 od 21. srpnja 2008. a zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24– u daljnjem tekstu: OZ). Dakle, upućen je na parnicu ovršenik (sada tužitelj) jer je tvrdio da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
6. Prvostupanjski sud a odlučujući o tom prigovoru zastare u ovoj parnici smatra da je nastupila zastara potraživanja u skladu s odredbom članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) jer da od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka broj Ovr-8324/2008 od 21. srpnja 2008. koje je postalo pravomoćno i ovršno 4. kolovoza 2008. proteklo više od 10 godina jer je prijedlog za naplatu novčane tražbine izvansudskom ovrhom podnesen 5. srpnja 2021., a posljednji dan zastarnog roka bio 4. kolovoza 2018. Pri tome prvostupanjski sud navodi "…neosnovano tuženik smatra da je prijavljivanjem tražbine ponovno svojim zahtjevom za izvansudskom ovrhom od 5. srpnja 2021. godine prekinuo tijek zastare sukladno odredbi članka 245. stavak 3. i 5. ZOO-a jer je predmetni zahtjev za izvansudsku ovrhu nedopušten a sve sukladno odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima temeljem kojeg je Financijska agencija prestala izvršavati osnovu za plaćanje s danom 4. kolovoza 2018.". Također se pri tome poziva i na zaključak sa Sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova, visokih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019.
7. Međutim, ovakav stav prvostupanjskog suda a glede toga da je u ovom konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine je pogrešan i ne može se prihvatiti.
8. To iz razloga jer ranija ovrha koja je vođena po zahtjevu prednika tuženika i brisana iz očevidnika (4. kolovoza 2018.) zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje i to temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20 – u daljnjem tekstu: ZPONS) a što proizlazi iz potvrde FINA-e od 27. kolovoza 2021. Dakle, ova osnova za plaćanje je brisana iz očevidnika što kroz određeno vrijeme nije bilo sredstava na računu da bi se tražbina mogla ovršiti. Stoga u situaciji kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak (koji je pokrenuo prednik ovrhovoditelja) radi ostvarenja iste tražbine i koji je dovršen na način da je izvršenje tražbine brisano iz očevidnika zbog nemogućnosti naplate kroz određeno razdoblje učinak prekida zastare treba istaknuti da to u svakom slučaju valja vezati za razloge zbog kojih je do toga došlo.
8.1. Kako u konkretnom slučaju brisanje iz očevidnika nije posljedica ovrhovoditeljeve radnje odnosno prednika ovrhovoditelja, te sada tuženika ili nekog njegovog skrivljenog propusta već je uvjetovano to brisanje iz očevidnika nemogućnosti provedbe ovrhe zbog nedostatka sredstava na računu ovršenika (tužitelja) to je zastara u konkretnom slučaju prekinuta danom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 31. listopada 2008. a nakon brisanja iz očevidnika 4. kolovoza 2018. zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanja ista zastara je ponovno počela teći, a kako je tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu 5. srpnja 2021. to proizlazi da je isti postupak prisilne naplate pokrenut unutar roka od 10 godina (članak 233. ZOO) odnosno da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.
9. Dakako da pri ovakvom stavu treba uzeti u obzir odredbu članka 245. stavak 1. i 5. ZOO (rokovi zastare u slučaju prekida) na koje odredbe se s pravom poziva i žalba tuženika. Također ovakav stav što je odlučno u dilemi da li je došlo ili ne do prekida zastare (odnosno da su bitni razlozi zašto je došlo do brisanja osnove iz očevidnika) zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-943/17 od 10. svibnja 2017. i Rev-754/2018 od 13. srpnja 2021.
10. I na kraju a s obzirom da se prvostupanjski sud a donoseći pobijanu odluku pozivao i na zaključak sa Sastanka predsjednika županijskih sudova, visokih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019., za istaknuti je da tim zaključkom nije dopušteno da nakon što je FINA temeljem članka 12. ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati sukladno istom. A to dalje znači da ovrhovoditelj (tuženik) može pokrenuti novi postupak dakle ne u okviru postupka u kojem je FINA izbrisala iz očevidnika rješenje o ovrsi, ali u tom slučaju a kako se radi o novom postupku to se ta osnova za plaćanje podnesena novim zahtjevom za naplatu evidentira na novom mjestu u očevidniku redoslijeda osnove za plaćanje, a ne na onom mjestu u kojem se nalazila u trenutku isknjižavanja temeljem odredbe članka 12. ZPONS.
11. S obzirom na navedeno trebalo je preinačiti pobijanu odluku glede glavne stvari te tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan jer u konkretnom slučaju nije nastupila zastara zbog kojeg razloga je ovršenik (tužitelj) kako je već rečeno i bio upućen u parnicu.
12. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je trebalo preinačiti i odluku o troškovima, a kako je tuženik uspio u cijelosti u ovoj parnici odlučujući u okviru zahtjeva za naknadu troškova (za odgovor na tužbu - l.s.38.) to je isti i dosuđen jer je u skladu sa Tbr. 8 u vezi sa Tbr. 7. točka 1. i Tbr.50. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa).
13. Žalitelj-tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka i to trošak žalbe sa PDV 25% (248,86 EUR+62,21 EUR) te trošak sudske pristojbe na žalbu 106,18 EUR, koja je i plaćena, a kako je zatražen trošak žalbe u skladu sa Tbr.10. točka 1. tada važeće Tarife te kako je tuženik u cijelosti uspio u žalbenom postupku to mu je dosuđen i taj trošak (članak 166. stavak 2. u vezi sa člankom 154. ZPP) te je i odlučeno kao u izreci pod točkom II.
14. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I temeljem članka 373. točka 3. ZPP.
Dubrovnik, 17. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Josita Begović
